NALAZIM SE U NEKOM STANU KOJI NE POZNAJEM. SAMNOM JE MOJA SESTRA NEKI MOMAK KOGA NE POZNAJEM ALI KOJI JE PRIJATELJ OD NEKOG MOG DRUGA.
NEKI LJUDI ULAZE KOJE NE POZNAJEM I JEDAN OD NJIH MI SE CINI KAO "PSIHOPATA"; STALNO MI SE NABACUJE I IMAM STRAH OD NJEGA. U SEBI MISLIM DA NESTO NIJE U REDU SA NJIM JER JE JAKO NAPORAN I OSJECAM DA JE OPASAN. TI LJUDI ODLAZE. U STANU SMO PONOVO JA SESTRA I TAJ ISTI MOMAK KOJI JE BIO OD POCETKA. SJEDIMO NA PODU I ON ME HVATA ZA RUKU. OSJECAM SE PRELIJEPO. GLEDAM U NJEGA A KROZ GLAVU MI PROLAZI NEKI GLAS GDJE MI SVI PRIJATELJI GOVORE: " JAO PA ON JE SUPER KAKO SE NISMO SJETILI RANIJE DA JE ON SAVRSEN ZA TEBE". MOMAK MI SE ZAISTA SVIDJA. DRZIMO SE ZA RUKE I PRICAMO. U TOM TRENUTKU U STAN PONOVO ULAZE TI NEKI LJUDI I MEDJU NJIMA "PSIHOPATA"; GOVORIM SESTRI DA NESTO NIJE U REDU DA SE SKLONI U SOBU DA CE BITI "FRKA". OVI LJUDI KAO DA SU DOSLI DA OPLJACKAJU STAN I DA MENE ODVEDU. BOJIM SE I GOVORIM MOMKU SA KOJIM SE DRZIM ZA RUKE DA CE SE NESTO RUZNO DESITI. TI LJUDI NECE DA ODU; JEDVA IH USPJEVAMO ISTJERATI IZ STANA A ONI NASTAVE STOJATI PRED VRATIMA KOJA SU BLINDIRANA I MI STALNO GLEDAMO KROZ SPIJUNKU. MOMAK KOJI MI SE SVIDJA ZOVE POLICIJU JER VIDIMO DA TI LJUDI NESTO SPREMAJU. JA POGLEDAM KROZ SPIJUNKU I UZASNO LICE OD ONOG "PSIHOPATE" KAO DA ME VIDI KROZ SPIJUNKU-SKROZ JE PRIBLIZEN I IMA UZASAN OSMIJEH; BULJI U MENE KAO DA ZNA DA CE DOCI DO MENE. POCINJEM DRHTATI OD STRAHA I BUDIM SE.
MOLIM DA MI NEKO POMOGNE DA PROTUMACIM OVAJ SAN. KORISTIM RIJEC "PSIHOPATA" JER ME LIK OD TOG MOMKA STVARNO UPLASIO I CIM SAM GA VIDJELA ZNALA SAM DA JE OPASAN.
HVALA PUNO!