Evo jedna temica za one koji nisu vicni da se izrazu knjizevnoscu, vec kistom, bojom i plohom.
Kao sto je potrebno umijece da se oblik koji vam zapne za oko prenese na sliku, isto tako je potrebno da se taj isti oblik sa slike pravilno procita. Svaki umjetnik se trudi da u djelo unese sto vise sebe, tako da i mi koji posmatramo, ili citamo umjetnicko djelo treba da smo u stanju da procitamo dusu umjetnika.
Nije dovoljno da se sa obale gleda korito rijeke, pa da se zna sta se na dnu nalazi. Nekada treba i da se zaroni, mada ima onih kojima se jos vise zamuti, ali i onih koji imaju urodjenu "podvodnu masku"pa sve jasno vide.
Slikarstvo je vrsta govora i taj govor treba razumjeti. Na zalost ne postoji gramatika za citanje likovnog djela, jer likovno djelo sadrzi jaku dozu iracionalnog i neobjasnjivog.
Moja cerkica iz vremena kada je isla u obdaniste, sada je vec sesti razred osnovne:)
Prvi susret sa akvarel olovkama, nacrtas sliku i predjes mokrim kistom i to je to, zgodno zar ne:)