Kafa, café, caffè - mirisni napitak i biljka Životni stil

Inter CAFFE je forum koji se prati uz kafu ili uz kaficu. Koja je istorijska pozadina napitka kafe, biljke kafe, koji su sastojci i nacini spremanja?

Kafa je sigurno mnogima od nas sinonim za mnogo šta u životu. A jesmo li se ikad ozbiljno zamislili nad našim šoljicama: odakle je došla ta čarobna biljkica, koje sve vrste kafe postoje, zašto na naš organizam djeluje onako kako djeluje? Pa vjerovatno se veliki broj nas nije pitao ništa od ovog, no smo prepušteni uživanju samo upijali svim čulima mirise kafe.

O kafi možemo pričati nadugo i naširoko, tema je tu pa ćemo polako da upoznajemo svijet kafe. Ono što svi sigurno znamo jeste da kafu spravljamo miješanjem prokuhane vode i prženog (odnosno) mljevenog zrnevlja biljke kafe. O načinu spremanja i vrstama kafe pričaćemo kasnije.

Istorijski siže kafe - café i caffè

Da idemo redom, gdje su korijeni kafe?

Postoji više legendarnih priča o poreklu ovog napitka. Jedna od poznatih priča je o etiopijskom pastiru Kaldiju koji je jednom prilikom primetio da su njegove koze živahnije nego inače. Primetivši da jedu crvene bobice nekog žbuna i okusivši ih, iskusio je isti osećaj živahnosti.

Korisne efekte kafe je spoznao već u 10. veku doktor Al Razi. Krajem 15. veka, putnici koji su se vraćali iz Arabije su proširili kafu po Bliskom i Srednjem istoku i Magrebu. Arapi su čuvali tajnu uzgajanja i pripremanja kafe, ali su je Indusi ipak uspešno prošvercovali i počeli da gaje u Indiji. Godine 1555. dvojica Sirijaca su prvi put donela kafu u Carigrad. Kafana, kao uslužni objekat u kome se prvobitno pripremala i služila samo kafa, je vremenom postala osobitost socijalne kulture - u njima su se okupljali ljudi i održavali kontakti, igrale razne igre, pio alkohol, pušila opojna sredstva i odmaralo.

Iz Carigrada je kafa u 17. veku dospela u Mletačku republiku odakle se kafa proširila Evropom. Godine 1645. je otvorena prva kafana u Italiji.[1] U Engleskoj prva kafana je otvorena 1583. u Kornhilu. Vlasnik je bio jedan turski trgovac. Do 1675. otvoreno je više od 3.000 kafana u Engleskoj. U Parizu je prvu kafanu otvorio Jermenin Paskal. Kafa je ubrzo postala popularnija od vina u Francuskoj i čaja u Engleskoj.

U Beču, prva prodavnica koja je prodavala kafu je otvorena 1683. godine, kada je jedan Srbin, posle propasti turske vojske u Velikom bečkom ratu jeftino otkupio ogromne zalihe ove biljke koje je zaostalo u zaplenjenoj turskoj komori. Zahvaljujući njemu, bečke dame su se ubrzo oduševile egzotičnim ukusom rasanjujućeg napitka, pa je po ugledu na građane najmoćnije države tadašnjeg sveta, sva srednja evropa počela da pije kafu.

Biljka kafe - Coffea iz porodice Rubiaceae

Nakon istorijskog sižea o porijeku kafe važno je spomenuti samu biljku kafe. Naime, kafa pripada rodu zimzelenog šiblja ili niskog drveća iz porodice Rubiacceae, (carstvo: Plantae; razdio: Magnoliophyta; klasa: Magnoliopsida; red: Gentianales; porodica: Rubiaceae; rod: Coffea). Lišće kafe je rasporedjeno u tročlane pršljenove, cvijetovi su bijele boje i smješteni su u pazuhu lista. Plodovi koštunice ili bobice liče na plodove trešnje. Rod obuhvata oko 40 vrsta koje rastu najčešće u područjima Afrike.

Tri su vrste ove biljke koje daju sjemenke, koje ćemo mi koristiti za spremanje napitka. To su: Coffea Arabica, potiče iz Etiopije, Coffea liberica, iz Liberije i Gvineje i Coffea stenophylla, poreklom iz Sijera Leone.
Naravno, u prodaji je sjemenje kafe, koje se očisti od mesnatog omotača i srebrnosjajne pokožice. Ovaj se postupak odvija na poseban način, sušenjem ili kvašenjem.

Dvije su vrste kafe koje zauzimaju najviše mjesto u konzumaciji, odnosno prodaji. To su arabika (75-80%) i robusta (20-25%).

Arabika

Arabika raste na nadmorskoj visini od 600 do 2000 metara i na plantažama ne dostiže veću visinu od 3 metra. Mladici treba tri godine da bi počela da cvijeta. A tek naredno godine, poslije prvog cvjetanja može dati i prvi rod. Jedno drvo u prosjeku daje 1 do 3 kilograma plodova, a u Brazilu (gdje je berba samo jednom godišnje) berba traje od maja do avgusta. Medju poznatim arabikama su: Minas, Santos, Sigri, Maragogip, Kostarika i Moka harar.

Robusta

Robusta (Coffea Canephora) se uzgaja u Africi i Aziji, obično na nadmorskoj visini do 600 metara. Karakteriše je sitnije zrno, svijetlije boje, nepravilnog oblika. Od čiste robuste se pravi napitak jer bi dao vrlo opor i gorak okus, te se stoga upotrebljavaju i odredjene arome. Ova se vrsta koristi prvenstveno za mješavine, budući da daje punoću okusu.

Obrada kafe

Sljedeće pitanje se samo nameće, a to je obrada tih sjemenki. Da bi "caffè" bila sprema, za spravljanje napitka mora proći više faza. Sirova kafa je apsolutno neupotrebljiva za spremanje.

Termičkom obradom zrna kafe gube oko 12% svoje mase, to je ustvari sušenje zrna kafe.

Prženje je sljedeća faza u kojoj kafa prolazi brojne fizičke i hemijske promjene. Boja se mijenja, smanjuje vlažnost, gubi težina i dobija aroma. Ono što čujete s vremena na vrijeme dok se divani uz kafu jeste kako domaćica nije baš popržila kafu kako je htjela, nije temperatura bila dovoljno visoka i sl. Prilikom prženja temperatura je ono što će od kafe učiniti savršeno zrno i podariti joj aromu koju ćete pamtiti. Na višoj temperaturi zrna postaju tamnija, ali se stalno mora paziti da ne budu potpuno tamna.

Dok na nižoj temperaturi kafa ostaje svijetlije boje, i teško da će takva imati dobar okus kad se spremi kao napitak. Samo vješta domaćica tačno zna i na vrijeme ocijeni kad je kafa popržena kako treba. Toplota prouzrokuje i rast zapremine, oslobađajući karbon dioksid dolazi do „kokičastog praska“, odnosno u ćeliji kafe se oslobađa pritisak koji može biti i do 26 bara. Postoji nekoliko načina prženja kafe: "after-dinner", cimet, američko, moderno, bečko, italijansko pečenje kafe.

A ja ću ovdje dodati i jedan vrlo zastarjeli način prženja kafe, a koji je sigurno jedan od najboljih jer je kvalitet ovako pržene kafe zaista neuporediv sa kafom prženom na druge načine. To je prženje kafe u pržaču ili kako tu spravicu još zovu "šiš". Ono što vam treba jeste taj pržač i drva za vatru. (Pržač se još uvijek može naći na velikim pijačnim mjestima).

Ovo možete raditi samo vani, ukoliko imate okućnicu, dvorište. Založi se jaka vatra, a pržač napuni sirovom kafom, ali ne do vrha, već do pola ili čak manje od pola, jer kafa prženjem povećava zapreminu. Na jakoj vatri konstantno okrećete taj pržač, kretnje treba da budu ujednačene, bez da se pržač na jednoj strani drži duže nego na drugoji sl. Pržač ima mali otvor, kao mala vratašca kroz koji kafu stavljate u nj; s vremena na vrijeme, kroz taj otvor provjerite koju je boju kafa poprimila.

Za ovo prženje vam treba u prosjeku 15 do 20 minuta, zavisi od jačine vatre. Kad kafa dobije finu smedju boju, ni pretamnu ni presvijetlu, sklonite pržač sa vatre. Kafu istresite na tepsiju i ostavite da se hladi.

Nakon hladjenja možete je mljeti i kuhati.

E, tako spremljena kafa ne da miriše u vašem domu, već će zamirisati cijelo naselje. Ovakav način prženja sačuva pravu aromu kafe, koja se tek osjeti kad je spremite. Ova je kafa - čisti hedonizam.

Moja je mama ove godine izvukla iz podruma "šiš" i cijelo ljeto kafu prži upravo tako. Evo samo dijelić sekunde tog prženja. Nije li čovjeku malo potrebno da bude sretan? He...

Treća faza u pripremi zrnevlja kafe, prije njenog kuhanja jeste – hlađenje. Kafa se hladi jednostavno tako što je ostavite na vazduhu. Pržena kafa na otvorenom može stajati nekoliko dana, ali to nije preporučljivo, jer gubi na kvalitetu. Mljevenu kafu nikad ne ostavljajte na vazduhu, neka uvijek stoji u prigodnoj kutiji, čvrsto zatvorenoj.

Samo mala napomena: u ovom tekstu su neke od informacija preuzete sa wikipedia.org.

Pošto znam da na ovom Inter CAFFE forumu imamo brojne kafoljupce, vjerujem da ćemo polako upoznavati jedan novi čarobni svijet kafe, ne više samo kroz njen miris, već i kroz niz korisnih informacija o njoj.

Koje su to najpoznatije vrste kafe? Na koje se sve načine kafa može spremiti? Koji je njen hemijski sastav? Kako utiče na naše zdravlje? Šta to karakteriše pojedina područja kada je kafa u pitanju, način na koji se poslužuje? Recepti za dobru kafu? Zanimljivosti vezane za kafu? Sve što smatrate interesantnim možete podijeliti sa svima nama i tako obogatiti naše svakodnevno uživanje u ispijanju aromatičnog crnog napitka.

Ispijanje kafe - ritual koji zblizava ljude

Sam cin sluzenja i kako se kafa ranije pila ostale su mi u secanju, ali u veoma prijatnom secanju. Pamtim da su ranije u ona nekako opustena i srecna vremena, koja su se mozda nama kao deca tako cinila, ali bilo je to vreme prisnijeg druzenja, neobaveznih razgovora leti uz kafu, komsiluk bi se sakupio, stolici su bili vec napolju i pocele bi one nocne sedenke u tople letnje veceri, poceo bi onaj car koji donosi to caskanje uz salicu kafe, a mi bismo se sakupili i slusali te price koje su odrasli pricali.

Kafa bi se pila uz drzanje tacne sa dva prsta i srkutanje od onih malih salica koje sada kada ih gledam u odnosu na ove nase, danasnje, su kao naprstak, i uz kafu se sluzio lokum ruza ili sa orasima, a ako je bilo srece i nas bi pocastili u tacni sa kafom i cajnih kolutica za namakanje.

Fildžan, foto Photobucket.com

Kafa je sama po sebi dobila neki znacaj, poziv na kafu ustvari dobija znacaj poziva na druzenje, jer to je vec i ustaljeni nacin da nekome pokazemo da smo blagonakloni prema njemu, sa kafom ujutru kao po pravilu niko ti ne prekida taj ritual, jer to samo po sebi dobija znacaj da eto dan pocinje, pa sa kafom to lakse ide.

I jednostavno kafa se uziva u drustvu, tada je njen okus zaista onaj pravi.

Minas, tradicionalno spremanje crne kafe

Divan uz kafu je sasvim normalna stvar, i poželjna i ugodna. Ali pričati o kafi je nešto sasvim drugo, što naravno opet može biti i korisno i zanimljivo. Prvo se nekako samo od sebe nameće pitanje koja je to vrsta kafe koju mi najčešće koristimo i na koji je način konzumiramo, a baš uz nju tako lijepo i divanimo. Vjerujem da veliki broj Inter Caffe forumaša pije crnu minas kafu, odnosno da njoj pridaje najveći značaj.

Minas kafa

Minas Žerais je jedna od 26 država Brazila, druga po broju stanovnika, a četvrta po veličini u brazilskoj federaciji. Glavni grad je Belo Horizonte.

Sam naziv Minas Žerais (skraćeno od Minas dos Matos Žerais, portugalski: Minas dos Matos Gerais), na portugalskom znači opšti rudnici. Rudnici su doprinijeli razvoju unutrašnjosti i stvaranju nekoliko novih mjesta. Prvi glavni grad i sjedište države je bilo mjesto Marijana, a poslije je prebačeno u mjesto Vila Rica do Ouro Preto.

Kako je Minas Žerais raznolika država, svaki region države posjeduje neke svoje geografske posebnosti. Centralni i istočni dio države je brdovit, sa malo vegetacije na planinama. Karakteriše ga proizvodnja čelika, jugoistok države je zona šuma, ali tu je i veće industrijsko sjedište, zapad Minas Žeraisa je obilježen stočarstvom, na sjeveru države se nalaze sušna područja, u kojima se nalaze rudnici dijamanata. No, ono što je najznačajnija karakteristika Minas Žeraisa jeste južni dio države, brdovit i zelen. Upravo tu je oblast u kojoj se uzgaja poznata minas kafa. Preko 5 miliona ljudi zaposleno je u industriji kafe u Brazilu. Ne treba zaboraviti da se radi o zemlji koja pokriva trećinu svjetske proizvodnje kafe. Većina Brazilaca je zaposleno u ovoj privrednoj grani, rade na poslovima gajenja i ubiranja plodova sa preko tri biliona stabala kafe.

Minas kafa je brand koji je najviše zastupljen na našem tržištu, a sigurno i najprodavanija vrsta kafe na području Balkana. Minas je vrsta kafe Arabike. Iako je crna kafa mješavina dvaju vrsta, Arabike i Robuste, izraz „Minas“ je ušao u svakodnevnu upotrebu i označava generičko ime za mješavinu, radi se o jednom idealnom srazmjeru izmedju Arabike i Robuste koja daje zamamni okus ukoliko se sprema na tradicionalni način.

Tradicionalna crna kafa

Tradicionalani način spremanja kafe u narodu slovi kao „turska kafa“. Naziv uobičajen na našim prostorima. Označava ustvari pravu „crnu kafu“. Sam naziv „turska kafa“ nema puno veze sa načinom pripremanja kafe u toj zemlji. No, eto ostao je u upotrebi kao sinonim za crnu kafu. Ono što razlikuje crnu kafu od ostalih načina spremanja kafe jeste crni talog (toz) koji se pojavi na dnu džezve prilikom spremanja. Za spremanje crne kafe bitno je: da je voda svježa; prije no što se zakuha kafa, voda ne smije biti u fazi ključanja, najbolje je kad se kafa prelije vodom koja samo što nije „bacila ključ“ i naravno poželjno je da je kafa svježe samljevena (odnosno uredno čuvana u kutiji čvrsto zatvorenoj i na suhom mjestu).

Način na koji ja spremam crnu kafu jeste vjerovatno jedan od uobičajenih za većinu domaćinstava. Znači, svježa voda se stavi na ringlu u manjoj posudi. Zatim se nekoliko kašičica mljevene kafe stavi u džezvu u kojoj će se kuhati kafa. U medjuvremenu se pripreme šoljice i šećer.

A onda čekate upravo onaj trenutak, koji spomenuh naprijed, kad voda samo što nije proključala. Sklonite posudu s vodom sa ringle, stavite džezvu sa pripremljenom mljevenom kafom, držite tu džezvu dvadesetak sekundi tako na zagrijanoj ringli. I onda prelijete kafu vodom. Kad se pojavi velika pjena koja se podiže prema vrhu džezve, skinuti džezvu sa ringle. Pustiti da se pjena slegne. Malom kašikicom samo malo proći kroz tu pjenu, postepeno dolijevajući preostalu vodu. Ostaviti kafu da odstoji recimo pola minute – minut. Nakon čega je spremna za posluživanje po želji; sa dodatkom šećera i mlijeka. Nije preporučljivo ovako spremljenu kafu piti zaslađenu vještačkim zaslađivačima, jer znatno mijenjaju njen prvobitni okus.

Ono što je takodjer uobičajeno za naše podneblje jeste služenje rahat-lokuma uz crnu kafu, obično je to lokum s orasima ili aromom ruže. Tu je i nezaobilazna čaša hladne vode. I time bi ugodjaj ispijanja crne kafe bio upotpunjen. Društvo se podrazumijeva. ;)

Danas se rahat - lokum ne koristi mnogo kao nekad. I ono po čemu se današnja crna kafa razlikuje od izvorne varijante jeste posuđe u kojem se sprema i služi.

Photo by majkl_klensi, flickr.com

Najbolja crna kafa se sprema u ovim malim bakrenim džezvama, taj materijal i oblik džezve značajno utiče na aromu kafe. Danas se ovakva kafa sprema i poslužuje samo po nekim restoranima i tradicionalnim kafanama.

No, sve u svemu, i kafa koju mi pravimo u drugoj vrsti posudja može biti jako ukusna kada se sprema s ljubavlju i kad vam to postane jedan lični ritual u kojem uživate. Spremanje kafe ne smije biti puki slijed radnji koje će rezultirati punom džezvom.

Pored Minas kafe kao najrasprostranjenije u upotrebi, nije zgoreg znati koja je to najrijedja vrsta kafe. Wikipedia nudi ovakav odgovor:

Sorta Kopi Luwak (na indonežanskom "kopi" znači "kafa") je izuzetno retka, godišnje se proizvede oko 250 kg, a 100g se prodaje za 75 američkih dolara. U Kaliforniji se šoljica ove kafe prodaje po ceni od 5 dolara i po rečima vlasnika restorana ovako niska cena opravdava se željom da što veći broj ljudi može da isproba čudesan ukus ovog napitka.

Koliki je značaj kafe u svakodnevnom životu govori i činjenica da nije rijetkost da ljudi po jutarnjoj kafi procijenjuju cijeli dan, da im taj doživljaj bitno odredi smjer ostatka dana i odnose s kolegama na poslu i sl. Tako su vremenom nastajali i citati koji su veličali kafu, poput ovog na primjer: “I orchestrate my mornings to the tune of coffee.”

Kafa/kofein - uticaj na zdravlje

Kofein je osnovni sastojak kafe koji proizvodi većinu učinaka na naš organizam. Osim kofeina, kafa sadrži i trigonelin koji se pod uticajem topline, dakle pri kuhanju pretvara u vitamin niacin (iz grupe B vitamina). Kafa također sadrži oko 600 isparivih mirisa, bjelančevine, vodu, masnoće i mineralne soli.

Kofein – hemijske osobine

Kofein je prirodno hemijsko jedinjenje iz grupe alkaloida može se naći u oko 60 biljnih vrsta. Najčešće je sastojak kafe, čaja, guarane i kakaa. Dobija se procesom dekofeinizacije a imena mijenja u ovisnosti od biljne vrste iz koje se izoluje. Kofein (iz kafe) isto je što i tein (iz čaja) i guaranin (iz istoimene biljke). U izolovanom obliku, kofein je bijeli kristalni prah rastvorljiv u vodi, gorak i bez mirisa. Molekularna struktura kofeina postojana je na veoma visokim temperaturama i ne mijenja se u procesima prženja kafe ili kuhanja čaja.

Kofein - dejstvo

Prema podacima Svetske zdravstvene organizacije, na planeti se svakog dana popije oko 1.5 milijardi šoljica kafe.

Smrtonosna doza kofeina, prirodnog alkaloida, koji se dobija iz zrna kafe (kao i iz listova čaja i iz kakaovih zrna) iznosi 150 miligrama po jednom kilogramu telesne težine, što znači da čoveka od 80 kg može da ubije 12 grama kofeina, tj. 100 šoljica kafe. Izračunato je da je najveća bezopasna količina 9 šoljica dnevno, ali pošto se za 4 do 6 sati uticaj kofeina izgubi, dnevna doza može biti i znatno veća.

Dve šoljice kafe sadrže istu količinu stimulansa kao i jedna tableta kofeina. Smatra se da se upotrebom kafe smanjuje apsorbcija vitamina i minerala, otežava varenje, da kofein, kao psihoaktivna suptanca izaziva blagu zavisnost, nesanicu, ponekad i gorušicu. Kafa može biti uzročnik palpitacije, ubrzanog rada srca i glavobolje. Ipak, kofein, kao blagi stimulant ima pozitivno dejstvo na raspoloženje i budnost, a neke studije su dokazale da podiže nivo psihofizičke spremnosti, sprečava pad koncentracije, smanjuje depresiju i anksioznost. /Wikipedia.org/

Kofein – kroz istoriju

Pogledom unatrag, saznaćemo da je do pozitivnih efekata kofeina došlo još oko 850.godine p.n.e. u Etiopiji. I to na način da je pastir koji je čuvao ovce primjetio kako su one postale hiperaktivne nakon što su pojele crvene bobice kafe. Usudio se i sam probati bobe kafe; i na njega su djelovale isto kao i na životinje. Priča kaže da je pored tog pastira naišao jedan monah, koji je takodjer probao bobice i shvatio da je nakon toga mogao ostati budan po cijelu noć u molitvi. Za etiopljane postoji još jedna priča koja kaže da su pripadnici jednog plemena plod kafe miješali sa životinjskom mašću i uzimali to kao stimulans prije nego što podju u bitku. Dok su Arapi, na primjer, kuhali zrnevlje kafe (njima tada nepoznate biljke) i u vremenima gladi, to ih je uspijevalo održati u životu. Taj je dogadjaj u obližnjoj Moki doživljen kao božiji znak, otuda i biljka i piće dobivaju naziv 'moka'.

Kofein – rezultati naučnih istraživanja danas

Kofein se u ljudskom organizmu u prosjeku zadržava 4 do 6 sati, što može da varira u zavisnosti od različitih faktora. Nikotin ubrzava procese dejstva kofeina, a neki lijekovi ih usporavaju. Kod trudnica i žena koje koriste tablete za kontracepciju, prolazno vreme kofeina je i do tri puta duže.

Za punu apsorpciju kofeina iz digestivnog trakta potrebno je 45 minuta. Nadalje, kofein djeluje kao blagi stimulans, podstičući centralni nervni sistem na brži i kvalitetniji rad. On pojačava lučenje adrenalina, serotonina i dopamina, što dovodi do stanja povećane budnosti, poboljšanog raspoloženja i smanjenog umora. Australski naučnici provedenim istraživanjima su pokazali da kafa može poboljšati obrađivanje informacija i opseg slušanja, te primanja poticajnih poruka. Oni takodjer tvrde da unosom kofeina u ljudski organizam dolazi do boljeg raspoloženja i jačanja sposobnost razmatranja sadržaja poruke.

U jednom drugom istraživanju provedenom na Nacionalnom institutu za javno zdravstvo u Holandiji, učestvovalo je 676 osoba iz više evropskih zemalja, a praćeni su kroz deset godina. Rezultati su pokazali kako kod osoba koje piju tri šoljice kafe dnevno manje opada mentalna sposobnost u kasnijim godinama. Testovi kojima su se ispitivale njihove kognitivne sposobnosti pokazali su kako je mentalna sposobnost osoba koje nisu pile kafu opadala četiri puta brže. Objašnjenje naučnika je da kofein ojačava memoriju tako što utiče na moždane receptore.

Kofein opušta disajne organe; i ovo je tvrdnja naučnika. Opuštanje ima jako dobro dejstvo kod astmatičara, stimulativno kod pušača, a kod svih ljudi rezultira u vidu boljeg dotoka kiseonika u sve dijelove tijela. Dodatni kiseonik u mozgu poboljšava koncentraciju, ubrzava mentalne procese i jača verbalne sposobnosti. Stoga ne iznenadjuje činjenica da mnogo ljudi u situacijama intelektualnog napora često poseže upravo za šoljicom kafe ili jakog čaja.

Kofein djeluje stimulativno i na mišiće. Ubrzavajući dotok kiseonika, glicerola i masnih kiselina, on pospješuje rad i jača izdržljivost mišića, čineći ih efikasnijima i do 30%. Mnogi sportisti koriste ove prednosti pri treniranju, a zbog ubrzavanja metabolizma, kofein je standardni sastojak i većine preparata za mršavljenje.

Kofein je dobro sredstvo i u borbi protiv otečenosti usljed zadržavanja tečnosti u organizmu. On trenutno ubrzava rad bubrega, koji zatim iz tijela izbacuju suvišnu vodu. Istraživanja su pokazala da ovo ne dovodi do dehidratacije, jer količina izbačene tečnosti u toku 24 časa ostaje nepromijenjena. Pored rada bubrega, kofein pospješuje i rad sistema za varenje, što, između ostalog, smanjuje rizik od raka debelog crijeva. Tome treba dodati i studiju sa Harvarda, koja je obavljena pod patronatom prof. Pitera Rodžersa. Profesor pokazuje da kofein djeluje preventivno i protiv raka jajnika, naročito kod žena koje nikada nisu podvrgavane hormonskim terapijama.

/Izvori: Svjetska zdravstvena organizacija, Wikipedia.org, Covermagazin.com, Gracija magazin/

Dileme – uticaj kofeina na rad srca

E sad dolazimo do pitanja, po kojem ja lično, imam dileme: naime, koliko kafa utiče na krvni pritisak, može li prouzrokovati infarkt, kakvo je njeno dejstvo kod dijabetičara. Naime, meni je jasno da će firme koje se bave prodajom kafe učiniti sve da svoju robu što bolje prodaju, i tu nećete nikad čuti ništa o njenom štetnom djelovanju. No, na drugoj strani znam puno ljudi u srednjim ili poznim godinama kojima je doktor zabranio konzumiranje kafe iz ovih ili onih razloga, za koje sam opet svjesna da mogu biti vrlo individualni. Ali, ne mogu se oteti utisku da su nekako mišljenja u vezi sa dejstvom kafe (kofeina) na rad srca - podijeljena. Stoga, ja ne bih iznosila detalje o tome jer nemam trenutno dovoljno jako uporište ni za jedan stav, pa ću odgovor na ova pitanja prepustiti nekome stručnijem i kompetentnijem.

Pro et contra

Mnogo toga bi se moglo reći za i protiv kafe. Ako se osvrnemo u prošlost, jasnije ćemo razumijeti kako je došlo do činjenice da je kafa postala tako važan i dragocijen napitak. No, u današenjem vremenu kada su nauka i tehnologija dobrano uznapredovale ne smijemo zaboraviti naučna istraživanja o djelovanju kofeina na ljudski organizam. Činjenica jeste da su naši preci mogli prihvatiti nešto kao dobro samo na osnovu svog pozitivnog iskustva, reakcije tijela, no od nas se danas očekuje mnogo ozbiljnija reakcija od te iskustvene obzirom da nam je mnogo više informacija o kafi i kofeinu dostupno.

photo: WebStockPro.com

Kao i sa bilo čim drugim u životu, tako ni sa unosom kafe u organizam ne treba pretjerivati. Ponekad je jako teško postići umjerenost, ali koliko god da volimo i kafu, i čokoladu, ovisni smo o duhanu i slično, nikad ne treba izgubiti iz vida da je umjerena količina ono što će nam pomoći da zadovoljimo svoje potrebe i tako nam podariti trenutke uživanja, isto kao što je upravo količina krucijalni element zbog kojeg naš oganizam može da trpi negativne posljedice. Zato – malo opreza neće biti na odmet. Način kako se odnosite prema svom zdravlju je jedan od pokazatelja vašeg odnosa prema samom sebi.

Kafa - divan - merak/Dibekuša

Prema podacima Svjetske zdravstvene organizacije, na planeti se svakog dana popije oko jedna i po milijarda šoljica kafe. Podatak koji možda može da impresionira, ali, po meni, mnogo važnija stvar jeste činjenica da je jako malo ljudi koji kafu vole piti sami. Nekako se podrazumijeva, makar na ovim našim prostorima, da se kafa pije u društvu, da se uz nju dijeli sve što možda u nekoj drugoj situaciji ne biste bili spremni podijeliti s nekim. Slijedom toga, mota mi se po glavi misao koliki broj ljudi će svaki dan biti okupljen oko ovih milijardu i po šoljica kafe? I tu dolazimo do nečega što se zove komunikacija, za koju ćemo često danas reći da nam nedostaje u odnosima sa ljudima. Da li je to istina ili ne, pitanje je za opsežnije društvene rasprave, ali – skoro sam sigurna da onim pravim ljubiteljima kafe – kvalitetne komunikacije s drugim ljudima ne nedostaje.

Kafa već odavno nije samo dio naše uobičajene nabavke, ili uobičajenih navika - ona je postala cijela jedna „institucija“; socijalni fenomen, čiji će miris na x tačaka širom svijeta proizvoditi uvijek jedan te isti efekat, a to je ljubav, posebna vrsta užitka koji se pretvara u svakodnevni ritual, koji nosi sobom određene emocije, koji nas sjeća na neke bitne ljude, na neke važne razgovore, na dobijenu podršku onda kada nam je najviše trebala i sl.

Dokle seže snaga njenog mirisa, vidimo iz ovih par zanimljivih crtica:

Volter, koji je dnevno ispijao po 50 kafa, opomenut je da ne preteruje jer je navodno kafa otrov. On bi onda prešao na sledeću šoljicu i rekao da u njegovom slučaju kafa deluje vrlo sporo. Balzak pišući svoju Ljudsku komediju popio je 50.000 šoljica kafe, i ništa mu se nije desilo. Mađarski matematičar Pol Erdeš govorio je da je matematičar mašina za pretvaranje kafe u teoreme. Johan Sebastijan Bah je jednu svoju kantatu posvetio turskoj kafi.

Tucana kafa ili dibekuša

Prve podatke o tucanoj kafi možemo naći ako se osvrnemo u prošlost, negdje na kraj osamnaestog ili početak devetnaestog vijeka, ali rijetko ko će znati u koje tačno vrijeme se pojavila i obeznanila tadašnje stanovništvo Bosne i Hercegovine. Posebno je bila popularna u gradovima kao što su Banja Luka, Sarajevo i Mostar. Danas se može vrlo malo čuti o njoj, a probati ju možete samo još u jednoj staroj radnjici na Baščaršiji u Sarajevu.

Svoje prve miomirise, kada je Sarajevo u pitanju, tucana kafa ili dibekuša prosula je niz čaršiju koja se zvala Tahmis. Cijela je čaršija bila ispunjena pržionicama kafe. Tahmis čaršija se pružala lijevom obalom Miljacke, na prostoru od stare Careve do Latinske ćuprije.

Kafa je tada bila luksuz, u svakom smislu te riječi, i njoj se posvećivala posebna pažnja, ne samo kod kuhanja i serviranja, već prvenstveno kod pripreme od sirove do one koja je spremna za napitak. Naime, smatralo se da je kvalitetna kafa samo ona koja je jako skupa, prve kafedžije su za svoju kafu davali pravo malo bogatstvo kako bi svojim mušterijama ponudile jedinstven okus. Nakon toga se sirova kafa pažljivo čistila, zrno po zrno, odstranilo bi se svako koje je na sebi imalo neku flekicu iz bojazni da ne pokvari okus gotovoj kafi. Tek nakon toga se pristupalo prženju u šišu, što je zahtijevalo veliko strpljenje i umijeće. A onda? Dolazimo do onog najvažnijeg dijela, a to je tucanje kafe. Radi se o tradicionalnom načinu na koji se kafa pripremala za piće. Kafa se tucala u drvenim, šupljim “stupama” ili “dibecima”, danas se to zove „tucanik“. Dibeci se mogu raditi i od kamena. Zrnevlje kafe se sitnilo tucanjem gvozdenom motkom (batom, maljem). Ali, i tako istucana kafa sijala se kroz sito, kako bi ostali samo oni najsitniji dijelovi, skoro prah. Tucana kafa pakuje se u drvene kutije sa poklopcima kako bi sačuvala svoju pravu, jedinstvenu aromu.

stupa i bat

Prolaznicima kraj takvih radnji je uvijek bilo zanimljivo zastati i malo posmatrati kafu u dibeku, koja je prosto mamila svojim jakim mirisom. Oni najnestrpljiviji se nisu odmicali dok im neko ne bi spremio svježe istucanu kafu. Služila se uz dvije kocke šećera, rahatlokum, čašu vode, frtalj il’ dva divana i puno meraka.

Od mnoštva pržionica kafe, od cijele jedne čaršije, danas postoji samo jedna radnja na Baščaršiji. Ona ima svoju prošlost, praksu i navike. U njoj vrijeme kao da stoji... i možda se promijenilo mnogo toga, ali ono što je ostalo jedinstveno i isto je jaki miris tucane kafe, koji omamljuje šetače, domaćine i goste podjednako. Nadam se da će ona još dugo biti živa, i da o dibekuši kafi neće ostati samo puka priča. Jer - dibekuša je sinonim za merak.

Kafa kao stanica do Čovjeka

Na tren ću se vratiti na Tahmis čaršiju. Na njenom početku postojala je kafana u kojoj se služila kafa iz “stupa”, bila je smještena na nekadašnjoj malti, odnosno carini, na ulazu u sarajevsku čaršiju. Radilo se o vrlo prometnom mjestu, kroz koje su prolazili putnici namjernici, dok su domaćini često tu ugovarali svoje poslove ili odatle odlazili na izlete. Kafana je znači služila kao polazna tačka za odlazak u grad ili omiljeno stajalište prije no što se grad napusti. Činjenica da se ta kafana nalazila na samom ulazu u grad, samo govori o tome koliko je važan bio gost, razgovor s njim; na neki način se to smatralo dobrodošlicom, mjestom na kojem će se onome ko posjećuje Sarajevo dati uputa kamo da ide. Isto tako važno je bilo znati kada neko napušta grad na koliko dugo ga neće biti. Divan, poštovanje, osmijeh i miris kafe bili su poklonjeni svima koji su tuda kročili.

I eto nas opet na samom početku. O razlozima zbog kojih je kafa kroz istoriju, ili zbog kojih je danas popularna i bitna u životu običnog čovjeka možemo pričati u nedogled, ali jedno je sigurno – kroz zavjesu njenog mirisa bliži smo jedni drugima.

Saznanja - gledanje u talog kafe

Vestina citanja iz taloga kafe datira iz davne proslosti, Kinezi su citali sudbinu ali iz taloga caja. Na evropskim prostorima ovu vestinu su posebno negovali stari Rimljani, a kako je kafa zaplenila svet svojim ukusom i mirisom tako je prenela i ovaj vid produzenog uzitka u obozavanom napitku. Citanje geografije duse iz maglicastih sara ovde cinimo zbog igre. Igra je najspontaniji oblik za zdravo odrastanje. Igru karakterise divergentnost, odnosno ponasanje organizovano na nov i neobican nacin, gde sve moze da bude i naopacke. Kod divergentnog misljenja ne postoji nesto „sto ne valja“, svaka komponenta igre je prihvatljiva. Fiktivna je u odnosu na realnost.

Dusi granica neces iduci naci
ma prolazio svim putevima:
toliko je duboka njena mera.

Nescafe - najomiljenija instant kafa

Svaki čovek mora da ima u kući jednu stolicu na kojoj se sedeći dobro oseća, i svoju šolju za kafu. Ja ih imam više, to je moja pasija. Šetam, ugledam je i poželim. Gotovo, mora biti moja. Svaka od njih je posebna i svaka je oslikala neke dane. Kada je top model, ona diktira i boju podmetača i salveta i raznih sitnica koje me okružuju, ali ima i snagu da pogoni moje misli i osećanja.

Neskafa je meni sinonim za uživanje, ona je način da toplinom započnem dan. Pripremam je jednostavno dve kašikice granulata sa kašikicom šećera i hladne vode, umiksam, potom je prelijem kipućom vodom i od polovine šolje nalijem hladno mleko i – druženje počinje. Kažem druženje jer moj ritual ispijanja kafe potraje nekada satima, ja je “vučem” za sobom kao dete ćebence. Kada god mi je potrebna stanka u onome što radim ja posegnem za njom, nežno gorak okus kroz tih par gutljaja mi donese entuzijazam, nekada otrežnjenje, a često spokoj.

Učitelji meditacije tvrde da je za pronalaženje duhovnog mira dovoljno svega pet minuta, zato meditirajte na moj način uz kafeni napitak. Udobno se smestite u miran kutak, obuzdajte misli i postanite svesni samo topline koja vam se sliva niz grlo u grudi pa u stomak. Samo je pratite i disite kako ona "zapoveda", dozvolite sebi da se osećate dobro. Kod kuće ili u cafeu kafa je uvek užitak, a i najbolji izgovor za razgovor, eto poslužena vam je smejte se i budite pristupačni.

Sve(t) se vrti oko kafe

Od jutra do ponoci, svi nasi dani neodoljivo mirisu na kafu. Odmah nakon okrutnog budilnika ona je tu da na mnogo prijatniji nacin okrene novi list vecitog kalendara, i postaje sasvim pitka istina da se sve(t) vrti oko zrna bakarnoga tena. Jer tako isprzenom, samlevenom i posebnim procedurama preradjenom u sitan prah ili granule ne moze odoleti cela planeta.

U decilitar - dva kafenog uzitka mnoge svetske kuhinje pokusale su da smuckaju neku svoju, prepoznatljivu notu mirisa i ukusa. Zato se "nacionalnom klasom" u soljici, bez kompasa i prepunih kofera moze obici citav svet prateci samo putokaze u receptima koji uz samo nekoliko gutljaja dok mozda sedite udobno smesteni u svoju fotelju i caskate sa dragim osobama, mogu da vas ucine svetskim putnicima.

Kafa na moskovski nacin

Potrebno vam je:

- cetiri vrhom pune kasicice instant kafe
- 8 kocki secera
- 8 kasika votke

Za jedan napitak stavite cetvrtinu kafe i secera u solju, pa ih prelijte toplom vodom. Posebno zagrejte votku, zapalite je i tako zapaljenu sipajte u svaku soljicu za kafu.

Tradicionalna irska kafa

Potrebno je:

- pola litre tople skuvane nes – kafe
- 4 kocke secera
- 4 rakijske casice viskija
- 4 kasike ulupane slatke pavlake

U svaku casu stavite po kocku secera, odozgo sipati rakijsku casicu viskija, dopuniti vrucom kafom i ukrasiti kasikom ulupane pavlake.

Kafa je uvek dobar izgovor za razgovor ;)

Espresso kafa

photo: flickr.com,
Old Spice Photography
by Denis Poprzenovic

Espreso kafa posebna je vrsta kafe koja je obilježje savremenog doba i savremenog čovjeka. Smatra se tajnim ključem na kojem počiva svakodnevnica užurbanih ljudi, odnosno njihov je slatki užitak u moru obaveza.

Italija je zemlja porijekla za ovu vrstu kafe. Italijani su njeno spremanje dugo usavršavali dok su počeli da je služe kao napitak. Ali, ne treba zaboraviti da je prototip espreso uređaja za kafu nastao 1822. godine u Francuskoj.

U Italiji kafa zaista stoji na pijedestalu i nešto je čemu se posvećuje istinska pažnja. Svaka kultura ima svoje specifičnosti, a Italija je uspjela da razvije i kulturu pijenja kafe, odnosno da pažljivo njeguje tradiciju pravog italijanskog espresa. Pravi se recepti ljubomorno čuvaju, o njima se ne priča baš javno, samo neke sitne tajne espreso kafe ponekad procure sa italijanskog tla.

Koliko su Italijani ozbiljno shvatili sve u vezi sa espreso kafom svjedoče brojni naučni radovi, a posebno i činjenica da imaju svoj Univerzitet za kafu. Priprema, način spremanja, kao i kultura serviranja kafe dovedeni su do savršenstva.

Kratki kafeni napitak - espresso

Espresso kafa ustvari je kratki kafeni napitak, koji se može ispiti čak i u jednom gutljaju (oko 40 ml u šoljici). Sprema se od posebnih vrsta kafe (robuste i arabike), a pomoću aparata kojim se vrela voda pod jakim pritiskom propušta kroz krupnije mljevenu kafu. Postupak pripremanja u prosjeku traje oko 30 sekundi. Maksimalna dozvoljena količina espreso kafe je pet šoljica dnevno.

Da bi se dobila odlična espreso kafa potrebno je da se ispuni više faktora. Na ukus kafe utiču kvalitet vode, tip kafe, karakteristike aparata za pripremu i umijeće onoga ko je sprema. Danas je poželjno da se konobari obučavaju za pripremu espreso kafe na specijalnim kursevima obzirom na veliki broj različitih vrsta aparata za kafu i različitih mogućnosti spremanja, kombinovanja, umijeća serviranja i sl. Kao što rekoh Italija ima svoj Univerzitet za kafu (IIAC - Istituto Internazionale Assaggiatori Caffe) odakle potiču stručnjaci koji svoje znanje prenose na mlađe generacije kroz organizovane kurseve.

Espreso također ima i svoje varijacije, tačnije baza je za razne popularne napitke kafe, kao što su moka, kapućino, makijato. Espreso se pije iz šoljica koje obavezno moraju da budu zagrijane prije upotrebe. Pravilo je da se u espreso ne sipa mlijeko iz frižidera, jer se na taj način uništava punoća okusa i arome.

Tradicionalni italijanski kapućino priprema se na bazi espreso kafe sa dodatkom krema od mlijeka. Bitno je da to ne smije biti pjena od pregrijanog mlijeka. Pravi krem priprema se od mlijeka koje ne smije da bude toplije od 65 stepeni, tako zadržava najbolji okus, a sve arome ostaju sačuvane.

Espresso – stil života

Italijanski bonton nalaže da se espreso kafa pije iz dva gutljaja. Svi oni koji vole espreso to jako dobro znaju, i tvrde da se istinski može uživati u espresu samo ako se ispija na taj način. Pristalicama tradicionalnih načina ispijanja kafe ovakav gušt sigurno da nije blizak, no ljudi su različiti i o ukusima je nezahvalno razgovarati. Brži način života donosi i neke druge navike, a s njima i tvrdnju da se čak samo u dva minuta može uživati u odličnoj kafi.

Stručnjaci kažu da se espreso pije „nabrzinu“, samo tako se u potpunosti može osjetiti punoća njegova okusa. Ovo brzinsko ispijanje kafe u letu postalo je danas dijelom životnog stila. Koliko god se lično opirem ovakvim letećim kafama i ne pristajem da one postanu dio moje svakodnevnice, jasno mi je, svjesna sam da postoje ljudi koji i u tome znaju da uživaju.

Italijani su od espreso kafe stvorili cijelu filozofiju. Svaki korak u proizvodnji kafe veoma je važan: od branja na plantaži do serviranja šoljice kafe gostima. Dio te filozofije leži i u tome da onaj ko priprema espreso kafu mora znati i umjeti iz nje izvući najbolje vrijednosti.

Italijanski restorani u svojoj ponudi znaju imati i do trideset vrsta espreso kafe; espreso kafa poprskana pravim šlagom; kafa sa jajetom, umućeno žumance sa šećerom prelije se dužim espresom; espreso tiramisu - sladoled preliven espreso kafom i dr.

Espreso kafa se poslužuje uz čokoladice ili čajne kekse. Preostaje vam samo da se prepustite.

photo: flickr.com, photostream by Jackson Brustolin

Savršena kafa i savršeni maniri

Kafa već odavno nije samo napitak koji nas svojom snagom razbudjuje i pušta u novi dan. Ispijanje kafe je više od rituala, postalo je dijelom tradicije i kulture različitih podneblja.

Koliko se samo sudbina svakodnevno ovija u mirisu kafe, teško da si možemo predočiti. Činjenica je da naši životi teku s našim kafama, da ne dijelimo samo zajednički poslužavnik, već dijelimo priče, radosti i tuge, jedni drugima smo oslonac ili podrška... Iz takvih druženja, život crpi inspiraciju, i konstantno čuva sjećanja... počesto toliko duboka da i najhladnija samoća uz jednu šoljicu kafe postaje šareni vitraž koji nas podsjeti na toplinu dragih osmijeha.

I kako god okrenemo, kafa je svugdje i uvijek istinski užitak. Savršena kafa podrazumijeva i savršene manire, koji su stvar naših osjećanja prema osobama kojima kafu poslužujemo, ali mogu biti i stvar uopštenog bontona. Medjutim, bez obzira na to imamo li svoje neke uobičajene navike u vezi s kafom, možda nije zgoreg spomenuti neke od ustaljenih preporuka za posluživanje kafe.

Kafe maniri u vašem domu

Bonton, u svojoj suštini, jeste kultura lijepog ponašanja, a kafa bi se mogla nazvati uzvišenom predvodnicom naših svakodnevnih užitaka, stoga je bilo sasvim prirodno da vrijeme donese odredjene manire koje ćemo rado vezati za naše kafe i naša druženja.

Prije svega, kada kafu poslužujete gostima u svom domu, činite to u dnevnoj sobi, nikada u trpezariji. Bonton nalaže da servis za kafu iznesete na poslužavniku, te da kafu sipate u šoljice nakon što ste pitali svoje goste kakvu kafu žele. Tada dodajte šećer, ukoliko je to gost tražio. I tek onda dodajte gostu kafu.

Kada govorimo o servisu za kafu, poželjno je da to bude porculanski servis. Ako ne, birajte keramičke šoljice, ali da to bude s ukusom i pažljivo, da ipak na neki način predstavljaju vas, odnosno vaš odnos prema kafi (i prema gostima). Važno je takodjer da znamo da bonton nalaže unaprijed ugrijane šoljice. Kod nalijevanja kafe, šoljice se pune do dvije trećine. Prilikom serviranja preporučljivo je koristiti kašičice koje su nešto malo manje od čajnih. Kod ispijanja, šoljica se prinosi ustima desnom rukom, dok se lijevom drži tanjirić.

Kada se kafa poslužuje članovima svoje porodice onda se može posluživati direktno iz džezve za kafu. U drugim prilikama koristite vrč za kafu, koji može biti keramički ili porculanski, u kompletu sa servisom za kafu. Danas na tržištu postoje vrlo elegantni modeli od srebra, mjedi, bakra ili čelika. Nezavisno od materijala, vrč treba prethodno zagrijati ispirući ga vrućom vodom, da se kafa ne bi ohladila prije serviranja.

Još jedna važna preporuka jeste da se gostima uz kafu uvijek ponude dvije različite vrste šećera, bijeli ili smedji, koji, naravno, treba biti poslužen u zdjelama za šećer. One takodjer mogu biti dio servisa ili mogu biti napravljene od srebra ili drugih metala.

Obzirom da mnogi piju kafu s mlijekom, vrč s mlijekom je obavezan. Napunite ga hladnim ili mlakim mlijekom.

Uz kafu se mogu posluživati razne vrste poslastica. To već zavisi od doba dana. Ujutro je prirodno da poslužite brioche (fino, meko i mirisno francusko pecivo) ili kroasane. Poslije ručka ili večere, obično se uz kafu služe čokoladice, razni keksi ili kolači. Ako poslužujete kekse ili kolače, gostima se takodjer poslužuju i salvete.

Ranije smo spominjali kako se poslužuje tradicionalna domaća crna kafa, a kako espresso kafa, dok ove naprijed navedene preporuke služe više uopšteno; jedan su vid vodilja koje su poželjne kao maniri u vlastitom domu. Naravno, vi uvijek možete cijeniti šta je prikladno za neku kafu, šta ne; šta više odgovara vašem društvu, starosnoj dobi ili potrebama vašeg gosta.

U svakom slučaju ono što nikad ne smijete napraviti jeste stavljanje šećera u šoljicu prije kafe, miješanje kašičicom tako da zvecka po šoljici, ne smijete ostaviti kašičicu u šoljici, kao ni podizati mali prst prilikom ispijanja, posebno se smatra neukusnim stavljanje kašičice u usta, pa čak i onda kad se samo proba da li je kafa dovoljno slatka.

Navike koje usvajamo, odraz su naše ličnosti, odnosa prema ljudima i životu, stoga ponesite lijepe manire sa sobom gdje god da krenete; oni su, bez sumnje, ključ za mnoga vrata. ; )

Dobro jutro Interovci (_)♥

Espreso kafa na brzaka sa stilom

Italija, kao zemlja u kojoj je nastala espreso kafa, još 1901. godine kada je Luidi Bazera (posle Francuza) predstavio aparat za pripremu ove kafe, bila je startno mesto sa kojeg je espreso krenuo u uspešno osvajanje sveta.
Tokom 20. veka ova kafa je postala najpopopularniji „crni napitak“ na svetu a kako stvari stoje, otvoren joj je put i u 21. vek.

Čuvena rečenica

Rečenicu „Vidimo se na kafi“ reći će vam drugarica dok završavate dugi telefonski razgovor, isto će vam poručiti i koleginica kad poželi kratku pauzu na poslu, tako ćete se pozdraviti sa rođacima koje dugo niste čuli ni videli ili ćete je reći dugogodišnjem poslovnom partneru. Prijatelje možete okupiti u kuci i poslužiti im zakuvanu mirisnu, opijajuću crnu kafu, a ritual ispijanja obavljamo i u nekom od omiljenih kafića kroz razne varijante espreso kafe.

Ljudi koji umeju da piju espreso i koji u takvoj kafi istinski uživaju, znaju da se on konzumira u nekoliko gutljaja, najčešće s nogu, za šankom. Tako se oduvek pije u Italiji koja je postojbina espreso kafe.
I Srbija polako postaje zemlja u kojoj se kafa pije „s nogu“, „na brzaka“. To ne znaci da zaboravljamo na svoje rituale i užitke u dugotrajnom ispijanju velikih doza kafe, naprotiv, to je znak da stičemo i neke druge navike, da učimo da se i u nekoliko gutljaja i u dva minuta može uživati u dobroj kafi. Jer, espreso se tako pije, samo tako se u potpunosti može uživati u punoci njegovog ukusa.

Škola ispijanja kafe

Kafa je napitak svojstven svim kulturama sveta, gotovo svaka nacija ima svoje male tajne o kafi, a o ovoj crnoj tekućini napisane su brojne naučne studije. U Italiji postoji čak i Univerzitet za kafu čiji je cilj širenje kulture pijenja kafe i negovanje tradicije italijanskog espresa širom sveta. Spremanje, serviranje i ispijanje kafe kod nas ima posebno značenje, deo je tradicije i kulture u našem društvu i nezaobilazan ritual velikog dela populacije u Srbiji.

Ona je danas jedan od najpopularnijih napitaka, rasprostranjena širom zemljine kugle, a rečenica „Vidimo se na kafi“ postala je sastavni deo naše svakodnevne komunikacije. Ta misao u stvari nosi poruku: „Hajde da se družimo“, imam nešto da ti pricam, ovo je samo za tvoje uši ili sviđaš mi se. Ona je jedan od načina da se zbližimo, porazgovaramo, saznamo ili podelimo nešto lepo sa nama dragim ljudima.

Espreso je stil života i način komunikacije primeren savremenom društvu u kojem ljudi nemaju vremena. Koliko god da smo okupirani poslom, teško ćemo se odreći šoljice toplog crnog napitka.
Pet šoljica je maksimalna kolicina espreso kafe koju možemo popiti u toku jednog dana. Naravno, svako od nas može da popije manje ili više, u zavisnosti od metabolizma, navika i vremenskih intervala u kojima pije ovaj napitak.