TV Crtani ili animirani film je žanr koji je u svom početku bio namenjen najmlađim gledaocima, da bi se kasnije pojavili i filmovi za stariju publiku. Svi likovi ovakvih serija su nacrtani. Crtani film može trajati od 5 do 30 minuta po epizodi, a postoje i dugometražni crtani filmovi koji traju kao i igrani filmovi. U poslednje vreme su popularni japanski animirani filmovi, poznatiji kao Anime ili Manga. Vremenom su mnogi strip junaci prešli iz strip forme u TV oblik i postali neki od najpopularnijih crtanih filmova.
(Izvor: Wikipedia)
To bi bila jedna uopštena definicija crtanog filma. Međutim, ja ne želim vama ovdje držati pridike o samom žanru i pravcima, te razvoju animiranog filma. Surfajući po internetu možete sami naći sve što vas zanima o crtanom filmu. Naravno, ukoliko među vama postoji neko, a da to do sada nismo znali, neko takav ko se možda (pa makar i amaterski) bavi crtanim filmom, odnosno jednom takvom formom umjetnosti, onda bi to bila jedna sasvim druga priča. Bila bih mnogo sretna, a vjerujem i mnogi od nas na forumu, ako bi nam neko iz prve ruke prenio ovdje svoja iskustva u tom radu.
Ono što sam željela otvarajući novu temu, jeste nešto sasvim drugo. Ne da se prenose tekstovi sa drugih stranica, već da se piše o nečemu što je na neki način obilježilo vaše djetinjstvo. A jedno je sasvim sigurno – ne postoji ovdje niko ko ne nosi neka svoja draga sjećanja, a koja su direktno vezana za neki crtić koji ste voljeli, u kojem ste uživali, koji vas je možda oblikovao kao ličnost. Sigurno svi nosimo u svojim srcima neke junake iz animiranih filmova, čiji, ma barem samo i imena pomen, izazove krivljenje vaših usana u šeretski osmjeh. Naravno, možete mi prigovoriti da nismo baš svi odrastali uz iste junake, ali tim više će ova tema biti zanimljivija. Makar ja tako mislim.
Živimo u vremenu u kojem je vrlo teško imati svog junaka… Danas se djeca bude vrišteći u snu… ne jednu noć, nego se ta priča ponavlja noćima i noćima. Na upit zašto su plakali u snu, dobićete odgovor, (veoma često, nažalost), ovakav: “Vidio sam vampire iz onog crtića što sam danas gledao.” Eh sad, ovo je nešto o čemu često razmišljam, i što me iznova i iznova nervira… Jedno je pitanje ko nama, odnosno našoj djeci, servira takve rogobatne stvari? Kakvi to umovi negdje smišljaju tako strašne crtiće namjenjene djeci? A drugo je pitanje, koje automatski stoji odmah iza ovog prvog, a to je: ko roditelje tjera da djeci puštaju takve crtiće. Niko, naravno. Ako već postoje nije nužno da ih dijete gleda.
Iz drugog će pitanja proizići treće, prezauzetost roditelja, nepodnošljiv životni tempo i nedostatak pažnje prema djeci?… Te hiljadu i jedno novo pitanje… Možda razvodnjavam ono što je poenta… Ali, sve su ovo pitanja za analizu psiholozima, sociolozima, vaspitačicama, ali bogami i svakom roditelju… Koliko god sam se upirala shvatiti priču koju nose ti “novi” (čitaj: nasiljem prenatrpani) crtani filmovi - nisam uspjela, i ako mi iko da neko razumno objašnjenje, ako mi iko kaže da u tim filmovima postoji neka dublja poruka (pouka) – ja mu skidam kapu.
Ovakva pitanja koja su u okrutnoj stvarnosti zaista prisutna, nekako su mi bila razlog da se podsjetimo da svaka priča ima i drugu stranu medalje. Ako je danas ovako, e lijepi moji, sad ćemo mi da pokažemo svima da se to nekad moglo i na drugačiji način.
Sve ovo pišem samo jer želim od zaborava sačuvati likove kao što su Pink Panter, Miki Maus, Paja Patak, Duško Dugouško, Tom i Džeri, Ptica Trkačica, Popaj, Oliva i Badža, Štrumpfovi i Čarobnjak iz Oza…. I mnoge, mnoge druge… Ma naša su djetinjstva bila jedna krasna oaza u kojoj su naši junaci živjeli svoje besmrtne živote (zajedno s nama)… I dok je nas, dok su živa ta sjećanja na sve njih, oni će biti razlog jednom iskrenom osmjehu na usnama i jednom iznenadnom sjaju u očima.
Imate slobodu da svoja sjećanja pretočite u riječi, u sliku, u bilo šta što će nam taj vaš doživljaj učiniti bliskim. Ko je junak vašeg djetinjstva, s kojim ste likom i njegovim dogodovštinama lijegali u krevet, kome ste se najviše smijali, koga ste posebno voljeli i zašto, s kojim se likom poistovjećivali?...
Ako postoje neke sitne anegdote u vezi s vama i junacima vašeg djetinjstva i takvim stvarima možete ponovo udahnuti dušu, evo na primjer baš kroz ovaj forum.
Za početak, ja ću vam otkriti šta ustvari stoji iza mog nick-a.
Svi se sjećate Miki Mausa? Ok. I sjećate se njegove Minnie (Mini)? Daaa, to je ona mala, malena sa crvenom haljinicom na bijele tufnice, s trepavicama koje sežu u beskonačnost! I da, imala je još jednu poznatu odoru, plava haljinica sa roze mašnom na glavici, i roze cipelice! Ajaooojjjj, ubitačna kombinacija… Eh, baš o toj Mini vam pričam.
Upravo tu našu dragu Mini, ja, kao djevojčica, nikad, ali apsolutno nikad nisam htjela zvati Mini. Zašto Bože, Mini? Kako Mini? Nikad mi to nije bilo jasno. Nema logike, zar ne? “Moja” logika je bila: ako je miš Miki, ona, kao mišica je mogla biti SAMO Mikica, i nikako drugačije. Ni_ka_koo! Hehe
Trebam li vam reći da sam prije sve oko sebe ubijedila da sam samo ja upravu, nego što su oni mene ubijedili u suprotno. Ne trebam, jel’ da?
Kako ta Mikica idalje živi, eto to je samo dokaz više da oni (Odrasli) ništa ne znaju. Sve znaju samo Djeca. Hihi
Sad će Mikica da vas pozdraFi, poželi dobro jutro i ugodan dan! ;)
Verovatno malo poznati crtani film (na ovom podrucju), profestor Baltazar, crtac koji je nas klince odusevljavao, kako Baltazar za svaki problem pronadje resenja i svaki crtac se zavrsava da su svi bili srecni i zadovoljni. Crtac kao bajka.
Profestor Baltazar je inace izumeo sve i svasta da bi resio probleme svojih sugradjana, a najjaci utisak je ostavljao dok razmislja, tako da mi je i posle mnogo godina ostala u secanju recenica, koja se naravno ponavljala u svakom crtacu: "Profestor Baltazar je mislio, mislio, mislio i dosjetio se". Baltazar je mislio setajuci po sobi levo-desno. Eh taj dosadni crtac, koji danas deca ne bi ni htela da gledaju, ostao mi u secanju, a slucajno sam pronasao slicicu profesora Baltazara, pa rekoh ajde da ga ubacim ovde i objasnim ko je on u stvari.
mislilac Baltazar
Eh mićko, bas ti hvala, podsjetio si me na onu specifičnu muzikicu kad počinje crtić. Nevjerovatno, ali mi uvijek nekako iz crtanih filmova ostane u glavi muzička podloga koja ih prati. Ali, najbolji fazon definitivno kod Baltazara je ono hodanje po sobi lijevo-desno, tamo-ovamo, dok on misli, i misli... I neizbježna rečenica:
"Profestor Baltazar je mislio, mislio, mislio i dosjetio se" :)
Nađoh jedan klip... da čujemo muziku i malo virnemo kako to Baltazar "misli", pa se dosjeti! ;)
<
object width="425" height="355"><
embed src="http://www.youtube.com/v/dZMztkXlsMc&rel=1" type="application/x-shockwave-flash" wmode="transparent" width="425" height="355">
Evo i mog najdrazeg ljubimca iz crtica, a slican je prof.Baltazaru, ali mi se nekako lakse poistovetiti s ovim mojim gore spomenutim jer prof. Baltazar: misli, misli, misli, misli, i na kraju uspije, dok Mirko S. Kojotovski samo misli, nadje ideju i odradi, i na kraju uvek uspije, (sam sebe da zezne).
Isto, samo malo drugacije, nije puno.
Evo mog omiljenog, kratko i jasno. Obozavam ga.
Ne mogu reći da je Stripy moj omiljeni crtić, ali tema i nije postavljena tako da moramo pričati samo o omiljenima, nego imamo malo više slobode...
Stripy je jedan šašavko, koji se ludo i zarazno smije, koji uživa u svim peripetijama koje pravi jednom strašnom Brki. Što su nevolje veće, što se Brko više žesti, to se Stripy bolje zabavlja. Prosto ga izluđuje svojim ponašanjem. No, u cijeloj priči, kroz svaku epizodu, Stripy ustvari samo pokušava da Brku odvrati da učini nešto što je naumio, jer uporno čini sve pogrešno... Stripy mu šalje tajne signale (za njegovo dobro) ali ih Strašni „ne čita“.
Uvodna špica u svaku epizodu je sama po sebi „rječita“, slijede je vrlo jednostavne pričice, malo likova, ali sve to propraćeno gromoglasnim smijehom. Ja najviše volim momenat kad se Stripy smije, ali tako što se naslanja na Brkin stomak, pa se ovom, od siline Stripijevog smjeha, brkovi njišu.
Eh sad... samo da se zna, ja NE preuzimam odgovornost ukoliko vam komšije počnu lupati na vrata, ili pozovu policiju zbog narušavanja javnog reda i mira. Ako smo tu činjenicu razjasnili, možemo onda polako krenuti na play.
Priprema... pozor... sad! ;)
<
object width="425" height="355"><
embed src="http://www.youtube.com/v/PmT9AE3RpAk&rel=1" type="application/x-shockwave-flash" wmode="transparent" width="425" height="355">
lepo je imati te ovde, ja samo pomenem, a ti odmah nadjes. :D
Legendarni madjarski crtani film napravljen 1964. godine, osmislili su ga Attila Dargay, Jozsef Nepp i Marcello Jankovics. Snimljeno je 120 epizoda dugih po 5 minuta, naslovi nikada nisu prevodjeni dok smo po "vege" logicno zakljucivali da je kraj.
Glavni lik je tuzni melanholicni Gustav koji pokusava osmisliti zivotni sarzaj, povremeno mu drustvo pravi debeljucasta gospodja u ulozi supruge, a nekad i cica koja ga je mamila svojim oblinama, potom pijanac koji ga uglavnom zamara ili pak spava na klupi, i zavodnik ulogu koju povremeno ispunjava sused, kolega sposla ili neko treci.
Dijaloga izuzev povremenog neartikulisanog mrmljanja nije bilo. No uprkos tome, crtani je doziveo ovacije u preko sedamdeset zemalja sveta.
Gustav je primer samo naizgled inferiornog pripadnika srednje klase kojem se stalno desavaju baksuzluci. Po zanimanju je bio sluzbenik, no lako se mogao transformisati u salterskog radnika u banci, ili pak tinejdzera zainteresovanog za suprotni spol.
Klasicni individualista, dovoljan sâm sebi, tezio je da se razlikuje od drugih i da uziva u svakodnevnim ritualnim radnjama tipa citanju dnevnih novina, no kao i u zivotu uvek mu ih nesto minira.
Duško Dugouško prvi put se pojavljuje kao suparnik Porky Pig-u (Gica Prasac) u Warner Brosovom crtaću ''Porky's Hare Hunt'' iz 1938. godine. Crtani film su režirali Cal Danton i Ben Bugs Hardaway po kojem je Duško dobio ime. U to vrijeme je bio mnogo manji, bjelji i više nalik pravom zecu.
Hardaway i Chuck Jones su nastavili da koriste ovaj lik u seriji crtanih filmova Merrie Melodies. Duško Dugouško je bio blago izmijenjen, krzno mu je postalo sivo, a lice mnogo izražajnije. Od sporednog lika maničnog zečića kretao se ka glavnim rolama u kojima se mi više ne smijemo njemu, nego sa njim. Tex Avery je 1940. godine napravio ''The Wild Hare'', ultimativni dramaturški šablon u filmu u kojem Elmer Fudd (Davež) glumi nespretnog lovca koji jurca za zecom i uvijek biva nasamaren.
Duško Dugouško je postavljen kao stidljivi šumski zeka koji gleda svoja posla i uživa u intimi svoje rupe sve dok ga neko ne uznemiri. Za razliku od gomile drugih crtanih likova čiji se humor uglavnom bazira na bijegu od opasnosti, Duško se hladnokrvno suočava sa svakojakim uzurpatorima.
Krajem četrdesetih postaje zaštitni znak kompanije Warner Bros. Robert McKimson režira svoj prvi Bugs Bunny film ''Acrobatty Bunny'' 1946. godine. Duško Dugouško je sada već ustoličena zvijezda za koju se smišljaju antagonisti poput Yosemite Sama (Sima Strahota).
Svoj definitivni oblik i zrelost stiče u filmovima Chucka Jonesa pedesetih godina. Jones je taj koji ga spaja sa Daffy Duckom (Patkom Dačom) u filmu ''Rabbit Fire'' 1951. godine. Partnerstvo neurotičnog i pohlepnog patka i Duška se nastavilo sve do danas. Početkom šezdesetih postaje nacionalna ikona i dobija svoj TV show ''Bugs Bunny Show'' u kojem predstavlja najslavnija ostvarenja Warner Bros Cartoons-a.
Poslednji bioskopski film ''The False Hare'' je napravljen 1964. godine (McKimson). Od tada Duško gostuje u TV emisijama i filmovima, ali je zlatna era bioskopskih Looney Toonsa definitivno okončana. Njegova slava ne blijedi. Veliki bioskopski povratak napravio je Pytkinov ''Space Jam'' iz 1996. u kojem se pojavljuje čitava ekipa Looney Toonsa uz Michaela Jordana.
Duško Dugouško kao neodoljivi zečić, jedan je od najprepoznatljivijih crtanih likova na svijetu. Znači, prvi put se pojavio 30. aprila 1938. u filmu Porky's Hare Hunt, ali se tek u filmu A Wild Hare iz 1940. pojavljuje s onim što će postati njegov zaštitni znak. Znate već o čemu se radi? Naravno. U tom istom filmu je po prvi put izvirio iz rupe i upitao: "Šefe, koji ti je vrag?"
Kad je Duško u pitanju, ja mogu samo konstatovati da je njega nemoguće nevoljeti, upravo je svojim čuvenim pitanjem obezbjedio sebi mjesto, najblaže rečeno, pod našom kožom. Onako, šeretski, da i nismo toga bili svjesni.
Ono što je kod ovog animiranog filma bilo posebno bitno jeste domaća sinhronizacija, jer je to bio sigurno jedan od presudnih uzroka da pitanje „Šefe, koji ti je vrag?“ zvuči tako „originalno“ i „nezaboravno“. A „krivac“ za to je legendarni (kao i sam Duško) gospodin Nikola Simić.
Vratih se malo u vrijeme kad smo kao djeca bili „sigurno“ mirni samo u terminu 7:15 ili 7:20 naveče, neposredno prije Dnevnika.
A ovih dana Duška gledam u jutarnjem terminu, u 7:00, na jednoj lokalnoj televiziji. (Svakim radnim danom, prije odlaska na posao, hihi)…
<
object width="425" height="355"><
embed src="http://www.youtube.com/v/5aCf5jymKdA&rel=1" type="application/x-shockwave-flash" wmode="transparent" width="425" height="355">
pronasao sam deo mog omiljenog crtaca, delim ga sa vama. malo je losiji snimak, ali nece nam biti prepreka da ga pogledamo :D
<
object width="425" height="355"><
embed src="http://www.youtube.com/v/uPOJE2P9dJc&rel=1" type="application/x-shockwave-flash" wmode="transparent" width="425" height="355">
Zbog ovog crtaca sam dobila svoj prvi televizor.
Tata me kad je dosao s posla nasao kod komsinice kako sedim na podu sa vewikom kapom na glavi i gledam Kalimera:)) Pozvao da krenem kuci a j@ sam samo rekla onu cuvenu recenicu- Neplavda pa to ti je:( - i nekim cudom se sledeceg jutra u kuci stvorio televizor.
Od tog dana sam svako vece jurila u svoj krevetic tacno u 19h stavljala svoju veWiku kapicu i uzivala gledajuci nestasluke mog malog junaka:))
Nisam nasla bas crtac ali nadam se da moze i reklama :roll:
Vazno da je to moj Kalimero
<
object width="425" height="355"><
embed src="http://www.youtube.com/v/BlM--m-AELY&rel=0&color1=0x402061&color2=0x9461ca&border=0" type="application/x-shockwave-flash" wmode="transparent" width="425" height="355">
meksikanski misevi
<
object width="425" height="355"><
embed src="http://www.youtube.com/v/6N-apJ3WdSE&rel=1" type="application/x-shockwave-flash" wmode="transparent" width="425" height="355">