Depresija je bolest raspolozenja koja zahvaca i tijelo i misli. Najlakse je upoznati depresiju kroz osnovne simptome:
* Gotovo obvezni simptom je nedostatak zivotne radosti ili barem smanjenje uzivanja u mnogim aktivnostima u odnosu na period prije bolesti.
* Osjecaj tuge ili zalosti koji nije uzrokovan nedavnim gubitkom. Bolesnik se nekada osjeca vise prazan nego tuzan, ili navodi da je istovremeno i tuzan i prazan
* Bezvolja, kao gubitak interesa za hobije i sve u cemu je bolesnik prije uzivao
* Strah se javlja kod mnogih bolesnika, najcesce vezan uz misli kako ce se nesto lose dogoditi
* Smanjenje sna, najcesce kao nesanica i rano budjenje, ali kod mladih osoba i kao pojacana potreba za snom
* Lose misli najcesce o bolesti, samoubojstvu i smrti
* Teskoce u donosenju odluka
* Niska energija i brzo umaranje
* Osjecaj krivnje, bezvrijednosti i bespomocnosti
* Stalne fizicke smetnje kao glavobolja, probadanja, zanosenje, kronicni bolovi
* Razdrazljivost
* Nemogucnost opustanja
* Gubitak tjelesne tezine ili debljanje
Uzroci depresije
Ponekad je depresija nasljedna bolest i javlja se u obiteljima, narocito bipolarni tip. I kod drugih tipova depresije najcesce saznamo da je netko od predaka bio tankih zivaca ili je bolovao od drugih psihickih poremecaja.
Svaki covjek moze oboljeti od depresije, ali kod ljudi koji su po prirodi emotivni, plasljivi, nizeg samopostovanja, oni koji teze podnose nepravdu i kritiku depresija se cesce javlja.
Izlozenost kronicnom stresu mijenja funkciju i gradju mozga i mnoge se depresije mogu objasniti akumulacijom stetnog djelovanja stresa. I tu konstitucija ima vaznu ulogu jer odredjuje pod kojim teretom i nakon koliko vremena ce se zivcani sustav slomiti.
Teorija o uzrocima ima na desetke, od virusne do psiholoskih sto govori da pravu jos ne znamo.
Ipak, nase znanje svakodnevno se povecava i nakon sinapse, upoznajemo membranu, jezgru i grane. Nije daleko dan kada cemo o uzrocima depresije pisati s vise samopouzdanja.
Dijagnosticiranje i lijecenje
Najcessce dijagnozu depresije nije tesko postaviti. Dovoljno je bolesnika pitati da li je tuzan, uplasen, bezvoljan i moze li se od srca nasmijati. Zato je neshvatljivo da je dvije trecine depresija nedijagnosticirano, nelijeceno, pogresno ili nedovoljno lijeceno.
I kada se prepozna da bolesnik ima psihicke smetnje nerazumno se daju lijekovi za smirenje i neki neuroleptici koji imaju samo kratkotrajan ucinak. Depresije se lijece antidepresivima !!!, a sedative i neuroleptike upotrebljavati kad za to ima opravdanja.
Uzalud je ocekivati da ce depresija proci sama. To se dogadja rijetko. Uzalud je ocekivati da ce se snagom volje, pozitivnim misljenjem, pobijediti depresija. Upravo su volja i optimizam nestali kod bolesnika i on je nemocan da ih povrati. Laicki savjeti bolesniku vise stete nego koriste jer izazivaju osjecaj krivnje i ukazuju da se bolesnikovo stanje ne razumije.
Upravo je duboko razumijevanje polazna tocka u lijecenju depresije. Treba imati nesto u sebi da bi se razumjela bolest koja se ne vidi i ne moze se izraziti brojkama.
Za one koji to ne mogu mozemo depresiju usporediti s dijabetesom. Kod prve je snizen serotonin, kod druge inzulin. Krajnje pojednostavljeno, ali dovoljno da se shvati poremecaj u kemiji tijela, na koji ne mozemo sami djelovati.
Zato postoje psihijatri koji o depresiji znaju puno vise nego sto pise u ovom clanku. Njima na raspolaganju stoje moderni antidepresivi s kojim je lijecenje depresije postalo uspjesnije, jednostavnije i s manjim rizikom.
Osim lijeka bolesniku i treba dati dio sebe, svog razumijevanja, suosjecanja i vjere u izlijecenje.
Naslov jedne price mi je dao ideju za ovu bolest modernog vremena kojoj pogoduje klima koja vlada medju ljudima,trka za bolji zivot, nedostatak vremena za druzenje medju ljudima, sve veca izolacija u svojim domovima, cilj mi je da clanovi iskazu svoje ideje za borbu protiv depresije, mozda ce nekome ovo mnogo znaciti.
Lidija
Unutrasnji glas
Zivimo pod velikim stresom, neko vise neko manje, ali svejedno, takva su vremena. Depresija je prevashodno bolest emocija a one se dele na:
1. Primarne emocije (radost, zalost, strah, gnev)
2. Emocije koje se odnose na culnu stimulaciju npr. bol, uzas, odvratnost,
uzivanje
3. Emocije koje se odnose na samoocenu npr. sram, ponos, osecanje
krivice
4. Emocije koje se odnose na druge ljude (ljubav, mrznja, sazaljenje)
5. Emocije koje se odnose na procenjivanje (humor, lepota, cudjenje)
Depresivni bolesnik moze dosta toga i sam da uradi za sebe. U tom smislu evo nekih saveta sta stalno treba imati u vidu:
1. Da donese odluku da se menja. Kod depresivnih bolesnika inteligencija
nije ostecena tako da bolesnik moze da shvati da mu njegovi dotadasnji
modeli ponasanja ne donose mnogo radosti vec ga dovode u tuzna
raspolozenja.
2. Da smanji prohteve svog idealnog-JA i da ih svede na granice koje se
mogu ostvariti.
3. Volite sebe. Osmislite sebe. To ne znaci biti narcis ili egoista, vec voleti
svoju organizaciju zivota.
Svakome od nas desavaju se nemile situacije na koje razlicito reagujemo ili nas pogode lose vibracije nekih ljudi i budemo uznemireni. Moderan pristup resavanja takvih tegoba uglavnom su tablete. Alarmantna je cinjenica koliko nas narod koristi razne anti-depresive.
U sustini, licno, funkcionisem tako sto uvek osluskujem sta se desava u meni i mom okruzenju. Trudim se da cujem prirodu i uspostavim harmoniju sa njom. I pre svega, svojim organizmom, jer i on pripada prirodi. Sigurana sam da moderne bolesti, recimo gojaznost, celulit, psihicke traume, nastaju zato sto su ljudi izgubili kompas i ne znaju na kojoj su strani sveta, u kakvom prirodnom okruzenju. Kad bismo vise slusali svoje instikte, lakse bismo se lecili od mnogo cega. Nametnuti civilizacijski tempo ucinio je da taj unutrasnji glas potisnemo, cak i da prestanemo da verujemo da mozemo sami sebi pomoci ukoliko uspostavimo harmonican odnos s prirodom. Neko je rekao "covek misli ponekad, ali oseca uvek".
Rješenje malodušnosti
Svjedoci smo različitih utjecaja na našu psihu: umorni, neraspoloženi, na granici strpljenja... Aj'mo zajedno obnoviti sebe!
Priroda je oduvijek bila naš saveznik i snažno sredstvo protiv stresa. Ona podiže nivo raspoloženja depresivnima i nudi mir studentima (tijekom učenja, pred ispite) i ostalima, koji zbog životnih okolnosti teško podnose razarajući ritam. Jedini savjet-lijek jest: prošetati prirodom, obližnjim parko, duboko disati i uživati svojim čulima u teksturi zemlje kojom hodamo i njenim mirisima.
• Ako zbog monotonije svakodnevice patimo, onda smo dužni učiniti sve što je u našoj moći da promijenimo navike. Nije to ni teško, ako se potrudimo naravno, ali ni tako lako, ako u vlastitoj tegobi zaboravimo, što smo sebi „zadali“. Jednostavnim jezikom kazano; trebamo „izokrenuti vlastiti svijet“ tj. pokušati raditi ono, što ne radimo uopće, ili ne svaki da...
• Ako nemamo dovoljno samopouzdanja, moramo ugadjati sami sebi; kupiti neku sitnicu koja nas veseli, napraviti kupku s aromatičnim uljem, masažu, pogledati neki veseli film, slušati glazbu koju volimo ili bilo što drugo,što nisam spomenula, a što nas veseli...
• Svijesni smo, da su negativne emocije u nama nataložene i destruktivne i nastojimo se – držati hrabro. Dugotrajno takvo ponašanje prema sebi izaziva kronično negativno stanje, jer jako puno energije ulažemo u svoje ponašanje, kad nas i nije volje, da ljudi oko nas ne „primjete“ kakvi smo unutra. I zato je vrlo važno ono, čega se i bojimo: osloboditi negativnosti iz tijela. Kad primijetimo da se bijes skupio u nama, da jedva se savladavamo da ne puknemo, ne smijemo se iskaljivati na članovima obitelji, prijateljima ili nekim,sasvim usputnim ljudima. Psihologija kaže; izadjite /ako imate tu mogućnost/ izvan kuće, u prirodu i vičite, vičite glasno, oslobodite se bijesa i ljubomore, mržnje ili bilo čega što vas koči. Ako vam je ovo neobično ili možda nepoćudno, ne brinite. Ovo su provjereni psihologijski postupci i zaista pomažu...
• Ako je životni prostor beživotan – popravimo ga. Svježim cvijećem, veselim bojama od kojih su najpozitivnije: žuta, narančasta, zelena, pa taman u malim jastucima, ako nikako drukčije. Što se tiče odjeće, svima koji su skloni depresiji ne preporuča se ni crna ni siva boja odjeće, jer te boje definitivno mijenjaju poljuljano raspoloženje.
• Najgore je ostavljeno za kraj svi se, naime ,ovdje možemo naći. Htjeli bismo više nego imamo i nego možemo i ako ne uspijemo, oni „tanji“ sa živcima padaju u anksioznost /strah, tjaskoba/ od čega je vrlo kratak put do depresije, za razliku od ljudi, koji nisu zahtjevni, ljubomorni na drugoga , pa žive zdravije i duže.
• Najveća tajna je u smijehu! Vragolastom smislu za humor, koji nam vrlo često nedostaje. Pa, kad nam se dogodi da smo depresivni, a to naslutimo kod sebe sami, psiholozi savjetuju: zastati na trenutak, nasmijati se sebi i društvu i diviti se (iskreno) svojoj individualnosti. Nikad nismo ni sami ni napušteni!
Depresija je samo stanje koje se moze prevazici
Na ovu sam temu davno dolazila, i to vise puta, nikad nisam nista rekla.
Sad, nakon sto sam dugo ovdje na forumu, mogu slobodno reci, i nadam se da mi pri tome nece niko zamjeriti, da je jedan od mogucih lijekova protiv depresije i ovaj forum.
Kada sam citala te znakove depresije, mogla sam samo reci da sam ih skoro pa sve imala, u jednoj fazi svog zivota, koja je nazalost trajala prilicno dugo. Ja ne bih ovdje filozofirala i baratala medicinskim terminima, nisam medicinar po profesiji. Samo cu se kratko osrvrnuti na pokusaj da se covjek otrese te depresije i tog stanja u kojem se nalazi.
Kada postanemo svjesni da smo u stanju depresije, onda su razlozi koji su nas doveli do nje, vec dobrano iza nas. U mom slucaju, oni su se skupljali u periodu od dvije-dvije i po godine, dok nisu kulminirali u jednom periodu, i ta faza depresije u nekom tezem obliku je trajala jos toliko, znaci otprilike dvije godine. To je bukvalno pravi pakao od zivota, i samo neko ko je prosao takvo sto, moze razumjeti sta znaci biti depresivan.
Mnogima od nas se cini kao pretjerivanje, mnogi nece imati razumjevanje za osobe koje su depresivne, vremenom se tu javlja hiljadu problema, osim onih osnovnih koji leze u bazi depresije. Takva osoba nekako postepeno postaje nepristupacna, a to naravno nosi sa sobom rizik neshvacanja i odbacivanja.
Nasi su ljudi vrlo skloni depresivnu osobu odbaciti, ne privremeno, nego za cijeli zivot. Meni se to desilo, s ove distance kad to gledam, nije mi zao. Neke su stvari ocito morale da se promjene.
No, evo da zanemarimo razloge depresije, da zanemarimo koliko dugo takvo stanje traje, da li se radi o muskarcu ili zeni, da zanemarimo sve one razloge koji su vrlo individualni i uvijek specificni od osobe do osobe, smatram da ipak postoji nesto na sta treba skrenuti paznju, pa evo makar i ovako.
Prva stvar je priznati sebi da ste depresivni. To nije lako, nimalo. Taman da to traje dva dana, ljudi se tesko mire sa cinjenicom da imaju problem.
Ako vam neko skrece paznju na neke simptome depresije, ako nastoji da vas izvuce iz tog stanja, taj neko je sigurno dobronamjeran i neko kome je mnogo stalo do vas, kao osobe. I nemojte takvu osobu odbacivati. Rijetki su oni koji imaju zivce, volju i ljubav pruziti osobi u depresiji. A kad naidjete na takve, onda ih nastojte sacuvati. Vjerujte, sigurno vam osoba ne ukazuje na vase mane, nego na vase trenutno "lose" stanje.
Takve osobe su upravo onaj prvi korak koji ce vas voditi ka spoznaji da vi "jeste" pod depresijom. Prvi i osnovni, a najtezi korak.
Kad postanete svjesni svoje depresije i svog problema, onda vam pogotovo treba neko na koga se mozete osloniti. Bez podrske nekoga vrlo bliskoga, tesko da se moze covjek oteti sam iz te paklene mreze.
Ja ovdje govorim opet o svom iskustvu. Ne znam da bih mogla sama ikad isplivati tako kako sam isplivala.
Ta podrska je posebno vazna kad tek prihvatite cinjenicu da imate problem. Stalna prica o svemu sto vas je dovelo dotle gdje jeste je pocetak. Treba vam neko ko ce da vas gleda dok histerisete, da vas saslusa kad imate sta reci, da vas pozove vani, da odete u setnju i slicno. Ja ne bih mogla reci da je depresija neka konkretna tuga, mozda kod nekog i jeste, kod mene je to bila vise praznina, i gubitak same sebe, kao licnosti. Jednostavno kumulacija bezbrojnih sitnica tokom vremena, vas dovede do potpune praznine. I mislim da nema strasnijeg osjecaja koji covjek moze dozivjeti. To je ravna crta. Nista.
Svi smo mi bili i na vrhu i na dnu. Nazalost, nije zivot samo "med i mlijeko".
Ali, nakon sto sam priznala sebi da postoji problem, da to vise nisam ja, da samu sebe vise nisam poznavala, nakon sto sam imala bezrezervnu podrsku u par svojih prijatelja, onda sam sama radila na sebi.
Postepeno, polako. Vrlo sporo je tekao taj proces, ali sam postepeno nalazila ponovo stvari koje su me nekad ispunjavale, jednu po jednu. To je bio taj treci korak, koji me doveo do necega sto sam ja oduvijek bila. Napokon.
Lekcija bi bila da covjek treba krenuti prvo u susret samom sebi, pa tek onda u susret drugima, da covjek treba u tom prelaznom periodu uciniti koliko je moguce vise stvari samo za sebe, da to budu sitnice koja ga ispunjavaju, nesto sto je oduvijek bilo dio vase licnosti, ciniti ludosti i radovati se malim stvarima.
Nista se nece promijeniti u jednoj sekundi, u jednom danu, to je cijeli jedan proces koji traje i traje. Konacan rezultat zavisi od stepena depresije, od uzroka i mnogo cega.
Ono sto sam imala potrebu reci, jeste da je ovaj forum, i ljudi koji cine ovaj forum bio - moj treci korak ka pronalazenju same sebe.
Te sitnice koje su me ispunjavale, price koje sam ovdje nalazila, poezija, paznja koju sam imala od ljudi koje sam ovde nasla, je nesto sto definitivno nisam nasla nigdje. I sa sigurnoscu mogu reci da ste bili dio te price, i da sam zahvaljujuci i vama, izmedju ostalog, postala ono sto sam oduvijek i bila. Najveca moguca stvar koju mozete uciniti za depresivnu osobu jeste dovesti je do situacije da se iskreno i od srca nasmije! E ta zasluga u mom slucaju pripada vama, dragi moji.
Zato sam na pocetku rekla, ako ste depresivni ovaj forum je jedan od lijekova. ;)
PS: nisam koristila nikakve tablete cijelo to vrijeme, ne znam koliko je to dobro ili ne. Kako god, proslo je. Zelim da se nikad vise ne ponovi bilo kome nesto slicno. Hvala mojim strpljivim prijateljima i hvala Inter Caffe-u.
Mikica
Ah, ta Depresija, bolje reći «Nj.V. Depresija»
Na krivulji života, Depresija bi trebala biti ona faza kada se humano očitovanje nalazi ispod ravne linije opšteprihvaćene “normalnosti”.
Predubeđena vrednost tzv. “plust faze”, tj. one faze iznad ravne linije “normalnosti” daje negativnu konotaciju suprotnoj fazi, tj. fazi koju popularno nazivamo “Depresija”. Isto kao što svetlost vrednujemo višom (poželjnijom) od mraka, što je, u najmanju ruku, glupavo.
Depresija, sama po sebi, ne bi bila tako nepoželjno stanje kada sebe ne bismo gledali u predubeđenom referentnom sistemu gde je ekstrovercija imperativ, bez obzira koliko naše ispoljavanje, u tom obliku, bilo trivijalno. Naime, opšte je prihvaćen stav da je poželjno biti veseo, makar to ne značilo išta, najblaže rečeno.
Stanje depresije je, svakako, poželjno stanje. Ono treba da traje dovoljno dugo da bi osoba koja ga proživljava shvatila razliku, tj. varijabilnost, između različitih stanja u kojima može (i treba) živeti.
Stanje depresije je normalno stanje. U njega beže osobe zgađene masovnom histerijom konzumerizma, potrošačke “kulture”.
Svi metafizici, od početka “istorije”, govorili su o “ravnoj liniji” kao o “blaženoj ravnodušnosti”, tj. jaaaaako visokoj stepenici na putu razumevanja.
Depresivni ljudi se osećaju loše zbog nerazumevanja okoline, beslovesne pučine dušebrižnika i fariseja. Lično bih se, zbog takvog nerazumevanja, osećao veoma dobro.
Samo onaj ko nije čitao Prusta, “šampiona depresije”, može to stanje nazvati nepoželjnim. Uz rame Prustu, nalaze se Šiler, Gete, Niče, Kiš, Andrić, Pekić ... O Miljkoviću da ne govorim.
Naravno, nije Depresija za svakoga. Kao što nije za svakoga da podigne 100 kilograma.
Šta sam ja hteo reći: obožavajte sva svoja stanja, bez obzira koliko ona bila nepopularna, jer su sva stanja od Boga. Na kraju krajeva, populus, većina, nikada nije bio u pravu.
Kada smo već kod Boga: svi će se složiti da je Bog nedeljiv, atomističan, jedan, ceo… Ako ćemo tražiti pandam Bogu, možemo ga naći jedino u tami, apsolutnom mraku, hromatskoj tišini. Jedino je tama, apsolutni mrak, nedeljiv, atomističan.
Svetlost je deljiva. Deli se na boje, tj. spektar. Logično, Svetlost ne poseduje karakteristike Boga. Iako je i ona od Boga.
NAUCIO SAM.....
Napisao Andy Rooney, covjek koji ima dar reci toliko puno sa tako malo rijeci. Uzivaj .
Naucio sam . Najbolja ucionica na svijetu pod nogama je starije osobe.
Naucio sam . Kada volis, to se vidi.
Naucio sam . Ako mi samo jedna osoba kaze "uljepsao si mi dan" uljepsala mi je dan.
Naucio sam . Usnulo dijete u narucju najmirniji je osjecaj na svijetu.
Naucio sam . Biti dobar mnogo je vaznije nego biti u pravu
Naucio sam . Nikada ne treba odbiti djetetov dar.
Naucio sam . Uvijek mogu moliti za nekoga, ako vec nemam snage pomoci mu na drugi nacin.
Naucio sam . Koliko god zivot od tebe trazi ozbiljnost, svatko treba prijatelja s kojim se moze glupirati.
Naucio sam . Ponekad je osobu dovoljno uzeti za ruku I razumjeti je srcem.
Naucio sam . Obicne setnje s ocem u ljetnim vecerima po kvartu kada sam bio dijete, cuda su ucinile za mene odraslog.
Nuacio sam - Zivot je poput role toaletnog papira. sto se vise blizi kraju, brze se trosi.
Naucio sam . Dobro da nam Bog ne daje sve sto trazimo.
Naucio sam . Novac ne kupuje klasu.
Naucio sam . Male svakodnevne stvari cine zivot tako izvanrednim.
Naucio sam . Ispod svacije tvrde ljusture je netko kome treba postivanje I ljubav.
Naucio sam . Ignoriranje cinjenica ne mijenja ih.
Naucio sam . Kada se planiras s nekim izjednacavati, samo mu dozvoljavas da te nastavlja ranjavati.
Naucio sam . Ljubav, ne vrijeme, lijeci sve rane.
Naucio sam . Najlaksi nacin da postanem velika osoba je okruziti se drugima pametnijima od mene.
Naucio sam . Svatko koga sretnes zasluzuje da ga pozdravis s osmjehom.
Naucio sam . Nitko nije savrsen, dok se ne zaljubis u njega.
Naucio sam . zivot je grub, ali ja sam jos grublji.
Naucio sam . Mogucnosti nisu nikada izgubljene; netko ce iskoristiti one koje si ti propustio.
Naucio sam . Kada udomljujes ogorcenost, sreca ce otici drugamo.
Naucio sam . Da sam mami barem jos jednom rekao da je volim prije nego je umrla.
Naucio sam . Svoje rijeci treba sacuvati mekima I njeznima, jer ces ih sutra mozda morati pojesti.
Naucio sam . Osmjeh je besplatan nacin da poboljsas svoje izglede.
Naucio sam . Kada te novorodeno unuce uhvati rucicom za mali prst, povezali ste se za cijeli zivot.
Naucio sam . Svatko zeli zivjeti na vrhu planine, ali sva sreca i rast dogada se penjuci se na nju.
Naucio sam . Sto manje vremena imam, vise posla napravim.
Svima vama . Obavezno procitajte sve do zadnje recenice.
Mozda bi ovakve stvari trebalo citati svaki dan i na taj nacin boriti se protiv svih stanja koja "nisu normalna" kao sto su depresija i ansioznost.
Pozdrav svima,
Cecili
dj-health:
Stanje depresije je, svakako, poželjno stanje. Ono treba da traje dovoljno dugo da bi osoba koja ga proživljava shvatila razliku, tj. varijabilnost, između različitih stanja u kojima može (i treba) živeti.Stanje depresije je normalno stanje.
Ne bih se upustala u raspravu koliko je stanje depresije pozeljno ili ne, ali kad se kaze da jest, uslovno receno "normalno", to bih mogla prihvatiti tacnim.
Tesko da ce iko pasti u stanje depresije samo zato sto to "zeli", ja ne poznajem takve slucajeve. Depresija ne dolazi sama po sebi, preko noci, to je stanje kojem prethodi mnogo, mnogo faktora, i puno je razloga koji pojedine osobe mogu dovesti do depresije.
Ono s cim bih se mogla sloziti, a dio je ovog zanimljivog teksta, jeste da nakon depresije osoba koja ju je prezivjela shvati razliku, tj. varijabilnost, izmedju razlicitih modusa zivljenja, nacina u kojim moze i nacina u kojima treba da zivi.
E sad, vrlo je relativno pitanje "koliko dugo" je nuzno da traje ta faza depresije da bi se reklo da je "dovoljno" da bi osoba uocila razliku izmedju nacina zivota, u ovom ili onom stanju.
Individualna je stvar nakon koliko vremena ce neko shvatiti dokle je "stigao". Svako uopstavanje kod ovako osjetljive stvari nosi sa sobom visoki rizik.
Ali, evo opet cu se vratiti na vlastito iskustvo i potvrditi da zaista jeste tacno da covjek, nakon depresije, shvati mnoge stvari, da kroz proces i nastojanje da se otme tom stanju dolazi do mnostva spoznaja, do mogucnosti da realno ocjeni i izvaze stvari na jedan sasvim drugi i drugaciji nacin od onoga na koji je to nekad prije cinio.
Zivot poprima jednu novu dimenziju, odnosno ponovo se okrece na svoje pravo "lice".
Ovo moze biti jedan dobar ishod, opet kazem, naravno, pod uslovom da depresija prestane u neko vrijeme koje jos uvijek nije ostavilo zaista teske i ozbiljne posljedice po osobu.
Svako stanje ima svoje uzroke i posljedice, to je cinjenica, ali bez obzira na sve, velika je sreca kad covjek moze sagledati sva ta stanja i nauciti nesto iz njih. Nakon depresije, mozete nauciti uzivati u sitnim stvarima, u svojim bliznjima, u prijateljima i svemu sto vam zivot donese, ali je sigurno da sve to gledate jednim drugim ocima. Da, zato sto znate i tamnu stranu medalje. Ali, bas zato sto je znate, ovu cete stranu, u kojoj sada uzivate, mnogo vise cijeniti.
A iskusenja u zivotu ce uvijek biti, to je sastavni dio naseg postojanja. Samo je na nama da odaberemo na koji nacin cemo poci u susret svemu sto nam se nadje na putu, i kako i koliko cemo uciti iz toga.
Eto, jedna od pozitivnih posljedica depresije moze biti upravo ta spoznaja o razlicitostima, mogucnosti da um shvati kako "moze", kako "treba", kako "mora", odnosno da "moze", da "treba" i da "mora". ;)
Mikica
7 zlatnih pravila zdravlja
Za stvaranje i jačanje velike duševne snage kao i unaprijeđenja vlastitog zdravlja, neophodno je slijediti sljedeća pravila:
1. Ne bježite od straha. Analizirajte ga i doživljavajte ga samo kao tjelesni osjećaj. Strah kojega se bojimo pogledati u oči može nas ubiti. Analizirajte svoje strahove i znajte da im se ne trebate prepustiti. Razmišljajte o njima kao o filmu koji ste vidjeli u kinu. To što vidite na ekranu, u stvarnosti ne postoji. Strah će doći i otići isto onako kao i kadrovi na ekranu, ako ga se ne budete grčevito držali.
2. Ne živite u prošlosti. Zapamtite - nikada nije kasno početi sve iznova. Ali zato, da bi se počeli mijenjati, neophodno je da od sebe otpustite sve prošlo. Ne živite s teretom prošlih gubitaka i neuspjeha. To je sada ionako sve nestalo. Živite današnjim danom. Gradite svoj život na novim počecima, otpustivši zauvijek od sebe sve negativno - neka ono bude dio prošlosti.
3. Ne gubite snagu na samosažaljenje. Shvatite da je to u cijelosti uzaludno gubljenje energije. Žaljenje sebe, kao i razmišljanje o nanesenim uvredama (koje vam je netko u prošlosti načinio), tjeraju vas da se vrtite u krug, da se vraćate ponovno i ponovno na iste gorke misli. Godinama u duši potisnut osjećaj uvrijeđenosti može vas dovesti čak i do raka. Glupo je da sebe kažnjavate sada, ako vas je netko uvrijedio u prošlosti. Oslobodite prošlost kroz opraštanje. Oproštaj - to je rastanak. Rastanak od gorčine, uvrede i bola, s cjelokupnom situacijom. A naprotiv: stanje neopraštanja praktički znači početak rušilačke djelatnosti u vama samima - godinama nagomilane negativne misli na kraju se okreću protiv svoga domaćina.
4. Ne vrtite stalno loše misli. Razmišljajte i govorite samo o onome što je u vašem životu dobro. Preokrenite vaše misli u pozitivnom smjeru.
5. Planirajte za svaki dan što je moguće više aktivnosti koje vam mogu pružiti zadovoljstvo. Ostavite si vrijeme za kazalište, kino, izlazak ili čitanje knjige. Posječujte rođendane prijatelja ili rodbine, društvena okupljanja, kao i izložbe i zabavne programe.
6. Pomažite drugim ljudima i osjetit ćete kako je i vama lakše. Ovo je pravilo koje često zna činiti čuda.
7. Bez obzira kako se osjećate, držite glavu uspravno i ponašajte se kao da ste uspješna osoba.
Ako ste uistinu naoružani voljom i stremljenjem ka nadilaženju svojih crnih misli i padova - vjerujte da na uspjeh nećete dugo čekati.
pozajmljeno iz Prirodna kozmetika
Lidija
Kreativna sreca, voleti sebe - metode samopomoci
Zasto se dobre stvari dogadjaju losim ljudima, a lose dobrim ljudima. Zlocesti ljudi nikada ne kukaju, ne zale se, misle pozitivno pa im se dogadjaju pozitivne stvari i situacije iako rade zlo. Dobri ljudi kukaju,zale se, stalno su u negativnim mislima. Negativne misli stvaraju negativne emocije, a one negativne dogadjaje. Analizirajući tudje zlo, sudeci ljudima koji cine nemoralna djela, nalazite se u negativnim emocijama i mislima pa tako stalno zatvarate negativan krug. Treba pozitivno misliti, truditi se raditi uvijek pozitivna djela, a tuđa djela ne osuđivati i ne komentirati. Shvatite, to ide njima na dusu. Pravilo je: ne sudi.
Los covjek zeli zlo ali pozitivno misli kako doci do tog zla. Podsvjest ne zna sto je laz a sto je istina, ona upija informaciju. Los covjek misli pozitivno o svojoj zloci. Zlocest covjek rijesi problem istog trena, nije vazno kako, ali on ga rijesi, dok Vi petljate, analizirate, i vucete nerijesene probleme sa sobom. Nije cudo da Vam oni privlace stalno nove probleme. Treba rijesiti problem istog trena, a ne vuci repove za sobom. Jedan rep privlaci tri nova repa.
Dobre stvari desavaju se losim ljudima a lose stvari dobrim ljudima.
Kad ste preokupirani prigovaranjem, ne bavite se svojim vlastitim osjecajima. U stvarnosti, dok se zalite ne cinite nista da prevladate situaciju. Vrijeme mozete produktivnije iskoristiti u samoosvjescivanju i samoodgovornosti kako biste pronasli rjesenja. Vecina prigovaraca reagira negativnim emocijama, dok vecina onih koji rjesavaju probleme reagira pozitivnim emocijama.
Kada osjecaje zadrzavate za sebe drugome je tesko upoznati vas. Vazno je omoguciti drugoj osobi da upozna vase prave osjecaje, kako biste zajedno mogli pronaci smisleno rjesenje. Ponekad druga osoba moze osjecati da ste kriticni kad govorite o svojim osjecajima vezanim uz njeno ponasanje. Zato je vazno uvjeriti drugu osobu da vi u stvari izrazavate osjecaje te da je vasa namjera pronaci rjesenje. Oslobodite se sudjenja te dajte da druga strana sazna da ne sudite.
Iz ovoga koncepta proizlazi prava i zrela ljubav. To podrazumijeva prihvacanje. Prava ljubav je kada Vi nekoga volite sa svim njegovim manama i vrlinama. Sloboda u ljubavi znaci da mozete reci sve sto mislite. Svaka veza treba biti bazirana na PPK - povjerenje, postovanje, komunikacija. Ako nema te tri komponente recite oprosti, zao mi je ali nasa veza nema temelja. Ako imate vezu u kojoj trazite nacine kako partneru neke stvari reci, da li ce on shvatiti to onako kako Vi zelite, moze li se on u nekim stvarima promijeniti, onda je to veza u kojoj nemate sta traziti.
Nase drustvo i neke religiozne institucije doveli su nas do bolnog vjerovanja kako smo inferiorni te bi trebali druge voljeti vise nego sebe. Svima su nam bliski znakovi i transparenti koji govore da bismo prvo trebali voljeti Boga, zatim druge ljude, a tek na kraju sebe. Koja apsurdnost. Kako mogu nekome nesto dati ako ne posjedujem. To je isto i sa ljubavlju. Ako prvo ne volim sebe ne mogu voljeti ni druge. U ovoj formulaciji poredak bi trebao biti obrnut: volim sebe, volim Boga i sve ostale.
Znaci, kako volim sebe volim i druge. Kako uvazam sebe uvazavam i sve druge. A da bi voljeli morate prihvatiti. Cijeli zivot nas uce da trebamo biti zrtve, da se trebamo zrtvovati u ime necega. Onoga trena kada se zrtvujete zbog bilo koga ili bilo cega, omalozavate samo sebe. Ne mozete u isto vrijeme u sebi imati negativnu emociju (zrtvovanje je skup negativnih emocija) i pozitivnu emociju (davanje ljubavi ).
Odgojeni smo da jos uvijek smatramo da je zrtvovanje znak ljubavi. Kad upoznate covjeka Vi se zrtvujete za njega, udovoljavate mu, dajete mu se i tek kad je Vama dosta smatrate da se slobodno mozete prestati zrtvovati, ali on i dalje ocekuje Vasu zrtvu. S obzirom da niste u stanju odreci se patoloske ljubavi Vi se i dalje zrtvujete umjesto da mu kazete: hvala lijepo, meni je zrtvovanja dosta a ti me lijepo prihvati ili me ostavi, ali ja necu u ime tvoje ljubavi biti dalje zrtva. To je ispravan odnos. Nikad u zivotu ne molite za ljubav. Ne smatrajte da je ta ljubav koju imate jedina ljubav. Nemojte sebi lagati. Nikada nemojte zbog straha od samoce odabrati ulogu zrtve ili omalovazavanje sebe.
Metoda br. 1
Prva metoda je direktno koristenje stupnjeva svjesnog misljenja. U procesu najprije trebate osvijestiti osjecaje i emocije koje vas nastavljaju odvajati od vase srece. Pogledajte emocije nabrojene u razlicitim stupnjevima svjesnog misljenja te odredite na kom stupnju se nalazi vasa ovisnost Mozete zatim zamisliti situaciju na visem stupnju i misli koje bi uvjetovale osjecaje tog stupnja. Kada budete imali te misli to ce podici vas stupanj svijesti i pomoci vam da reprogramirate vas unutarnji kompjuter.
Metoda koju mozete koristiti da biste se zblizili sa stupnjevima svjesnog misljenja je da konstruirate recenicu i ponavljate ju dok prozivljavate svaki od stupnjeva. Naprimjer, pretpostavite da ste upravo dobili otkaz na poslu. Recenica bi mogla biti: "Necu vise tamo odlaziti." Ponavljajte to s osjecajem nesigurnosti, sa stanovišta osjeta, a zatim sa stanovista kontrole. Budite svjesni svojih osjecaja na svakom od stupnjeva. Jednom kad je emocija i stupanj svjesnog misljenja definiran, mozete dalje traziti prohtjev s emocionalnom pozadinom koji je s tim povezan. Mozete preformulirati ovisnost u preferenciju te osjetiti rezultirajuce emocije.
Metoda br. 2
Druga metoda je da pazljivo razmotrite svaki od principa oslobadjanja. Uocite koji se moze primijeniti na situaciju koja je uzrok problemu. Jednom kad ste identificirali principe i u njih poceli vjerovati, mozete ih ponavljati ponovo i ponovo, kako biste povecali svjesnost i podrzali proces reprogramiranja. Dobra je ideja nositi ih svuda s vama na papiru 3x5 cm ili ih stavljati na lako dostupna mjesta tako da budete u doticaju s njima nekoliko puta dnevno.
Mozete prouciti svaku svoju ovisnost i rezultirajucu razdvajajucu emociju sa stanovista svakog od principa. To ce vam pomoci da dobijete uvid u temeljna vjerovanja, sekundarne koristi i prohtjeve. Mozete i razmatrati svaki od principa oslobadjanja u svjetlu svakog stupnja svjesnog misljenja. U svom umu stvarajte predodzbu emocije stvorene u razlicitim kombinacijama.
Metoda br. 3
Otkrijte razdvajajuce emocije i ovisnicki prohtjev koji uzrokuju nesretnost. Razmislite na trenutak o svim negativnim osjecajima i razdvojenosti koje osjecaji uzrokuju, a zatim definirajte misli zbog kojih zadrzavate ovisnost. Sljedeci korak je da spoznate sekundarnu korist ili neurotsku naknadu koju dobivate zadrzavajući ovisnost. Napisite na papir sto stvarno zelite, svoju duboku teznju.
Koristite svoju mastu te zamislite situaciju i rezultate kakvi bi bili uz koristenje preferencija na mjestu ovisnosti. U ovom trenutku mozete odluciti zelite li zadrzati ovisnost ili ju zelite zamijeniti s preferencijom te poceti reprogramirati podsvjest. Pitanja koja bi vam mogla pomoci su: Sto doista zelim u ovoj situaciji?, Sto trebam da bih bio sretan?, Sto nastojim izbjeci?, Sto mi se moze dogoditi? ili Sto bih tražio kada bih mogao dobiti stogod da pozelim? Moja duboka teznja trebala bi biti: "Ja trebam posao, Ja tezim za novim poslom". To je težnja, ali nema akcije da se stigne do cilja jer sam u fazi sigurnosti i ne mogu se pokrenuti. Ako odete u preferenciju i kazete" Ja hocu novi posao i idem se aktivirati da ga nađdjem", Vase Vas htjenje gura da idete dalje.
Uvijek idite sa preferencijom "ja hocu". Problem je sto mnogo ljudi nemaju pojma sto hoće. Kako cete krenuti ako ne znate sto hocete. Uvijek se pitaj te: "Koji je moj cilj?", a ne skrivena teznja. Kada imate skrivenu teznju javljaju se potisnute emocije.
Metoda br. 4 -
Jedan od nacina koji ce vam pomoci da reprogramirate svoj unutrasnji kompjuter je da razvijete pozitivnu frazu (recenicu) koja ce, kako je budete nanovo i nanovo ponavljali, biti prihvacena u vasoj podsvjesti na mjestu gdje se bio stari program. Prvi korak u tom procesu je identificirati ovisnicki prohtjev te namjeru u pozadini (sto uistinu zelite). Zatim formulirajte pozitivnu recenicu koja ce instruirati vasu podsvijest da napravi promjenu u programiranju. Ta recenica, kad ju nanovo i nanovo ponavljate, postaje dio vas.
Zanimljivo je primijetiti da je prije stotinjak godina u Francuskoj recenica nalik na "Svakog dana u svakom pogledu sve vise napredujem" izlijecila mnoge ljude od raznolikih psiholoških problema. U tom procesu reprogramiranja, obicno najefikasniji nacin za provodjenje promjena je kad pocnete recenicu s "Prihvacam...", ili "Osjecam..."
Primjer: Svaki dan u stanju sam prihvatiti sve vise kritike i dobro se osjesam". Na jedan papir pisite pozitivne afirmacije. Tako cete najprije anulirati negativno.[/b] Ponavljajuci pozitivnu afirmaciju doci cete do onoga sto stvarno hocete. Nemojte zaliti vrijeme, pisite afirmacije. Fraza nikada ne moze biti u glavi, jer misli koje nadolaze je izbrisu. Morate ju ispisati da bi stalno govorili isto. Ako ju modificirate onda ona nema efekta. Mogu Vam se pojaviti popratne pojave: bol u glavi, zujanje u usima, jer se Vasa podsvijest opire primanju novih podataka.
Svakog dana u svakom pogledu sve vise i vise napredujem. To je rekao Chue, apotekar od kojeg je krenula tehnika sugestije i autosugestije. Da bi jedna sugestija prešla u autosugestiju , treba je stalno ponavljati i vjerovati u nju. Stalnim ponavljanjem sugestija prelazi u autosugestiju i tada djeluje sama. Da bi jedna sugestija bila upisana, treba ju ponavljati 20 puta prije spavanja, jer je naša podsvijest tada najvise otvorena za primanje novih podataka.
Metoda br 5
Ova metoda zaista predstavlja nekoliko metoda u jednoj. Ideja je da se opustite koristeci progresivnu relaksaciju ili drugu metodu. Kad je osoba opustena, podsvjesni um je dostupniji svijesti, a svijest je spremnija slusati. U opustenom stanju osoba moze lakse uociti ili zamisliti kako se sad osjeca, a zatim kako bi se osjecala s razlicitim programiranjem ili razlicitim mislima. To je velika pomoc u identificiranju razdvajajucih emocija, dubokih teznji i ovisnickih prohtjeva.
Mozete zatim koristiti to opusteno stanje da lakse instruirate svoju podsvjest da promjeni program, jer je ona dostupnija svijesti. Kad ste opusteni, sve vase misli ostavljaju neizbrisiv trag na podsvjesti. Vrlo je korisno nacrtati iskustvo, jer slike daju dugotrajnije predodzbe. Ponavljanje tvrdnji u koje vjerujete vjerojatno ce promijeniti program u vasoj podsvjesti. U opustenom stanju ponavljanje je efikasnije. Kod efikasnog reprogramiranja, sve druge metode mogu se kombinirati s ovom metodom relaksacije.
Popularna tehnika relaksacije je da sjednete udobno, udahnete jednom ili dvaput duboko, a onda zatvorite oci. Zatim si predocavate ili mislite o svim misicima u svom tijelu iduci redom, a pocevsi od glave. Naprimjer pocnete od skalpa, preko cela, ociju, kapaka, obraza, brade, vrata, prsnog kosa, trbuha, ledja te onda raznih dijelova svake ruke i noge. Uz malo vjezbe ova metoda moze vas dovesti da sasvim zadovoljavajuzeg stupnja relaksiranosti.
Svoju relaksaciju mozete produbiti zamišsljajuci neku situaciju koja je za vas vrlo mirna i relaksirajuca. Scena moze biti rijeka, plaza, ispod krosnje drveca ili bilo koja koju izaberete. Zatim samo mirno pustite misli da prolaze metodom promjene koju ste izabrali. Kada ste opusteni upijate sve skrivene poruke koje su u Vašem tijelu. Dok ste u grcu uopce ne mozete cuti onu glavnu poruku, a pogotovo ne one one skrivene. Upravo je zato jako pozeljno popricati sam sa sobom u opustenom stanju. Sto ja sada osjecam? Koje su moje skrivene potrebe? Koje su moje zelje? Sto ja hocu? Dobro je nacrtati svoje iskustvo. Pokušajte nacrtati neka svoja iskustva. Pustite neka Vas ruka sam vodi. Panika, strah, agresija, nemir. Pustite da ruka sama crta i vidjeti cete da to nikada ne bi mogli nacrtati, a ujedno ce Vam biti lakse jer ste izbacili to stanje iz sebe. Samo da i sarate, dobiti cete oblik preko kojega ste se ispraznili.
I na kraju odlucujem i obecajem sebi: Postajem kreativni uzrok u svom zivotu, a ne zrtva sebe i drugih.
Lidija
Depresija i lecenje
Vreme u kome živimo pred nas stavlja brojne zahteve, u životu postoje usponi i padovi neke prihvatimo lakše a neki nas svojim intenzitetom ili pak trajanjem polako odvode u stanje bolesti – depresiju. Depresija je bolest čovekove slobode koja se ispoljava u ucveljenoj samozaljubljenosti. Ličnost postaje plen same sebe, svog oholog Ja. Depresija je stanje duhovne pustinje, čamotinja i suvoća, to je stanje delimičnog zamračenja svesti koje umrtvljuje volju, ona gasi osećanja. Poremećenost se zapaža u opažanju, predočavanju, mišljenju, rasudjivanju, zaključivanju, htenjima, govoru, radu i izgledu. Depresija je bolest. Depresivan čovek nije sposoban za slobodu, odnosno ljubav.
Depresija je najučestaliji psihički poremećaj današnjice. Reč "depresija" vodi poreklo iz latinskog jezika - latinski 'depressio' dolazi od 'deprimere', što znači potisnuti, pritisnuti, udubiti. Depresija uzrokuje duboke patnje i većina se stručnjaka slaže da je to za čoveka najbolnije životno iskustvo s kojim se može suočiti. Depresija je više od obične tuge.
Raspoložnje je unutarašnje duboko i trajno emocionalno stanje koje daje ton i boju percepciji, doživljaju sveta i sebe samoga. Raspoložnje utiče na celokupna duševna zbivanja, voljni i nagonski život, opažnje, mišljenje, svest, pamćenje i psihomotoriku. Za razliku od raspoložnja, afekt je kratkotrajno, aktuelno emocionalno stanje koje se ogleda u izrazu i mimici lica, tonu i modulaciji glasa, pokretima i ponašanju.
Raspoloženje je unutrašnje emocionalo stanje pojedinca, a afekt je spoljašnja manifestacija toga stanja. Raspoložnje oscilira u svakodnevnom, normalnom žvotu, pa tako nešto može biti tužije ili veselije, ali se uglavnom održva unutar nekih društveno prihvatljivih granica i osoba ga može kontrolisati. Medjutim, promene raspoložnja koje klasifikujemo kao psihijatrijski poremećaj razlikuju se od prethodnog po jačini otklona od normalnog, po dužinii trajanja i nemogućnosti da osoba takvo raspoložnje kontroliše. Raspoloženje može biti bolesno sniženo, pa tada govorimo o depresiji, ili bolesno povišeno, pa tada govorimo o maniji. Te se promene mogu javiti bez ikakvog očiglednog razloga ili su u očitom neskladu sa uzrokom.
Žalovanje – leči vreme
Tuga, tugovanje i žalovanje su sinonimi koji opisuju sindrom kojeg uzrokuje gubitak: voljene osobe, posla, vrednog predmeta, ili ozlede same osobe, ali se može pojaviti i kao posledica traumatičnih zbivanja tipa razvoda, bolesti bliske osobe i sl.. Po simptomima kao što su plakanje, gubitak na telesnoj težini, smanjen libido, povlačenje, nesanica, razdražljivost, smetnje koncentracije i pažnje, žalovanje sliči depresiji, ali antidepresivi nemaju jednak terapijski učinak već se simptomi često povlače spontano u vremenskom razdoblju od nekoliko meseci. Ako se tokom žalovanja jave sucidne ideje, osećaj opšte krivice, bezvrednosti, ambivalencija, nesvesna srdzba prema umrlom, socijalna izolacija, treba razmišljati o mogućem razvitku depresije te na vreme potražiti stručnu pomoć.
Kod lečenja žalovanja uvek je bolje ponuditi verbalnu utehu nego tabletu iako male doze anksiolitika mogu pomoći u kraćem razdoblju. Osobi treba dozvoliti da govori o voljenom objektu, plače ako oseća potrebu, ne insistirati na razgovoru ako osoba ne želi i nije spremna. Većina ljudi prebrodi period žalovanja uz podšku okoline. Većina ljudi tokom života iskusi žalosno raspoložnje.
liliana, Odlican.com: Vilsonovo šetalište
Medjutim, ako se tuga pojavi bez ikakva razloga ili je ona nesrazmerna razlogu nastanka, ako ne prestaje ili se ponovno vrati, ako nam je teško raditi, družuti se, spavati, jednom rečju više se ne možemo veseliti životu, onda to više nije neraspoložnje, nije obična tuga, nego depresija. Na pravu depresiju treba posumnjati kada se osoba konstantno oseća žalosno svakog dana u razdoblju od dva meseca ili duže i kada je više ništa ne veseli.
Depresija je ozbiljan duševni poremećaj, prava bolest koja se mora lečiti. Ona zahteva lečenje jer utiče na celokupni kvalitet života bolesnika, a ako se ne leči, sve se više pogošava. Zbog neupućenosti, depresiju često ne prepoznaju ni osobe koje od nje pate, kao ni njihova najbliža okolina, čak i kad depresija uzrokuje značajne bračne, obiteljske, profesionalne i socijalne poteškoće. Depresija je bolest sa značajnom smrtnošću. Podaci govore da i do 15 odsto depresivnih osoba počini samoubistvo. Stoga ozbiljan pristup, rano prepoznavanje i adekvatno lečenje preveniraju mogiće pogubne posedice.
Depresivni bolesnici su slabo raspoložni, tužni, bezvoljni pojačano umorni. Depresija se takodje manifestuje ravnodušnošću, apatijom, gubitkom životne radosti, ali u nekim slučajevima pojačanom napetošću, nemirom i razdražjivošću. Isto tako depresija može ometati osnovne telesne funkcije, te se manifestovati poremećajem sna, smanjenjem ili pojačanjem apetita, tromošću, nemirom, slabošću, isrpljenošću, gubitkom koncentracije i zaboravljivošću, takodje ne retko se javlja osećaj neodredjenog straha (anksioznosti), osećaj krivnje, bezperspektivnosti, bezizglednosti, gubitak smisla, volje za životom, pa i razmšljanja o samoubistvu i pokušaji. Depresivno raspoložnje onemogućava bolesnike u obavljanju normalnih svakodnevnih žvotnih aktivnosti.
Depresivni bolesnik može imati ukočeno držnje, bez spontanih pokreta, pogled u stranu i prema dolje. Psihomotorna usporenost manifestuje se kao usporeno mišljenje i govor koji zbog gubitka intonacije deluje monotono, kretnje su takodje usporene, a rečenice kratke i oskudne. Psihomotorna zakočenost može ići do potpune nepokretnosti (tzv. depresivnog stupora), takvi bolesnici često su zapuštenog izgleda i mitistični (odbijaju govoriti). Kada izadju iz stupora, bolesnici se mogu prisetiti šta su tokom tog perioda doživljavali. Nasuprot takvom "sputanom" ponašanju, depresivne osobe mogu biti i uznemirene (psihomotorna agitacija), posebno stariji bolesnici.
Depresivne osobe u psihomotornom nemiru ili agitaciji ne mogu mirno sedeti ili stajati na jednom mestu, stalno su u pokretu npr. stiskanje šaka, "kršenje prstiju" i "čupkanje" kose česti su znakovi agitacije. U vrlo teškim slučajevima depresije pacijenti mogu razviti psihotične simptome, kao što su halucinacije (prividjanja) ili sumanutosti. Sumanutosti (pogrešna verovanja koja nemaju svoju potvrdu u stvarnosti, lažna uverenja, zablude nastale na nerealnoj osnovi nedostupne racionalnoj korekciji) i halucinacije koje odgovaraju depresivnom raspoložnju su one koje uključuju osećaj krivice, grešnosti, siromaštva, bezvrednosti i neadekvatnosti.
Najčešće zablude vezane za poimanje depresije:
• Depresija će brzo proći sama od sebe, pa lečenje i nije potrebno.
• Depresija je nešto što napada samo slabe i bespomoćne.
• Promenom okoline, proći će i depresija (depresija je kao kovčeg, putuje zajedno s njegovim vlasnikom!).
• Depresivan čovek najbolje zna kako mu je (delimično tačno!) pa se sam može i izlečiti (pogrešno!)
Depresija je bolest koja se javlja u epizodama. Kada se depresija javi prvi put, govorimo o depresivnoj epizodi, a simptomi potrebni za postavljanje dijagnoze trebaju trajati najmanje dva meseca. Za dijagnostikovanje nove depresivne epizode mora postojati vremenski period od najmanje dva meseca bez depresivnih simptoma pre nego što se pojavi nova depresivna epizoda. Tada govorimo o ponavljajućem depresivnom poremećaju. Medjunarodna klasifikacija bolesti poznata pod nazivom ICD-10 (Tenth Revision of International Classification od Diseases and Related Health Problems) predstavlja službenu klasifikaciju bolesti koju koristimo i u našoj zemlji.
Kriterijumi potrebni za postavljanje dijagnoze depresivne epizode tj. tipični simptomi (tzv. A simptomi):
liliana: Spajanje
1. depresivno raspoložnje
2. gubitak interesa i zadovoljstava u uobičajenim aktivnostima koje su ga donosile
3. smanjena životna energija u vidu umora i pojačanog zamaranja
Drugi česti simptomi (tzv. B simptomi):
1. poremećen san
2. smanjen apetit
3. smanjena koncentracija i pažnja
4. smanjeno samopoštovanje i samopouzdanje
5. ideje krivnje i bezvrednosti
6. sumoran i pesimističan pogled na budućnost
7. ideje o samoozledjivanju ili samoubistvu
Neki od simptoma mogu biti posebno izražni dajući specifičnu kliničku sliku pojedinog bolesnika:
1. rano budjenje - dva ili više sata ranije nego uobičajeno
2. jutarnje pogoršanje depresije
3. psihomotorna usporenost ili nemir - prisutnost objektivnih znakova (što se čuje od drugih osoba)
4. gubitak apetita - u značajnoj meri
Skup spomenutih simptoma naziva se "somatski" sindrom, koji može i ne mora biti prisutan kod blage i umerene depresivne epizode. Prisutan je kod teškog oblika depresivne epizode, kada su prisutna minimalno četiri od gore navedenih simptoma, a kada su somatski simptomi izuzetno intenzivni, dovoljna je prisutnost dva ili tri. Depresivna epizoda može se označiti kao blaga, umerena, teška ili teška s psihotičnim simptomima.
Postoji mnoštvo kliničkih podela depresije, uglavnom dihotomnih, pa se tako razlikuju unipolarne i bipolarne depresije, endogni i reaktivni tip depresije, psihotični i neurotski, primarni i sekundarni. Poremećaji raspoložnja mogu se podeliti u dve osnovne grupe na temelju javljanja jedne ili više maničnih ili hipomaničnih epizoda, pa se tako svi poremećaji u kojima se javi manično (povišeno) raspoložnje nazivaju bipolarnim poremećajima, a oni u kojih se javlja samo depresija se nazivaju depresivnim unipolarnim poremećajima.
Maskirana depresija
U nekih se depresivnih bolesnika javlja depresija koja odudara od klasične slike depresivnog bolesnika, pa tada govorimo o "maskiranim, larviranim ili
skrivenim depresijama." Depresivno raspoložnje je maskirano, odnosno
ispoljava se telesnim i vegetativnim simptomima bolesti. Takvi bolesnici nisu
uopšte svesni svog depresivnog raspoložnja, na direktno pitanje da li se osećaju depresivno oni bez dvoumljenja odgovaraju sa negacijom. Medjutim, njihovo svakodnevno ponašanje odaje depresivno raspoložnje, jer oni veći deo dana provode povučeni od obitelji i prijatelja i značajno su smanjene aktivnosti u kojima su prethodno nalazili zadovoljstvo.
Distimija
Distimija spada u grupu poremećaja raspoložnja i predstavlja blaži oblik depresije. Najčešće započinje neprimetno u kasnom detinjstvu i adolescenciji, ali se može pojaviti i kasnije, po učestalosti tri puta se češće javlja kod žena.
Glavni simptom je depresivno raspoložnje, praćeno tugom, nelagodnošću, neraspoloženjem, gubitkom interesa za uobičajene aktivnosti uz samopodcenjivanje, poteškoće u donošenju odluka i osećaj beznadežnosti.
Depresivno raspoložnje prisutno je veći deo dana i veći broj dana nego što nije prisutno, što se vidi bilo kao subjektivni doživljaj ili je primećeno od strane drugih, tokom najmanje dve godine. Dok depresivni poremećaj karakteriše epizodičan tok, tok distimije je više hroničan i dugotrajan. Kod ranog pojavljivanja distimije često bolesnici svoje simptome prihvataju kao način žvljenja, a psihijatru se obraćaju tek kad postanu disfunkcionalni na nekom životnom planu.
Deresija se mora lečiti! Svojim ponašanjem svaki čovek može unaprediti svoje zdravlje ili obratno podstaknuti razvoj bolesti. Aktivnim učešćem u lečenju će se doprineti ne samo uspešnijem već i bržem izlečenju ili pak stavljanju pod kontrolu depresije, a samim tim i većem kvalitetu života. Često mnogi ljudi misle da se mogu izlečiiti sami. Medjutim, bez obzira na to što su mogućnosti današnjeg informisanja i samoedukacije veće nego ikada, kada primetite simptome depresije, neophodno je savetovati se sa lekarom. Ako su prisutni umereno do jako izražni simptomi depresije, odmah i bezrezervno potrebno je obratiti se lekaru za pomoć.
Osim stručne pomoći lečenje depresije uključuje i "školu" hrabrosti, odvažnosti i vere u izlečenje. Veoma je važno zdravo se hraniti, obezbediti dovoljno sna, dovoljno boraviti na vazduhu, šetati, i imati prijatelje. Treba promenuti nezdravu okolinu, prilagoditi se, zavoleti i voleti, steći dobre navike, stalno biti zaposlen, raditi nešto plemenito, zanimljivo i korisno, raditi fizički, družiti se s odraslima, sa decom, životinjama i cvećem. Preporučljivo je uključiti uz zvaničnu terapiju i pomoćno lekovito bilje kao što su bogorodičina trava, matičnjak, kantarion, lavanda; dragoceni su i vino i med, čokolada i kakao. Preporučljiva je muzikoterapija, pisanje i čitanje pesama, slušanje CD-ova sa molitvama. Borite se da se radost vrati u vaše srce, najbolji put je delatno davati sebe, ma šta se desilo treba otvarati vidike i ići dalje, to je život i živeti se uči.
Učenje bez razmišljanja je prazno, a razmišljanje bez učenja je opasno
Lao Ce
majra
Vox magazin - Lavirint
Sve je lepo napisano i objasnjeno sem najbitnijeg.
Kako naci put i izaci iz beznadja?
Depresija je bolest duse
Posto mentalno zdravi ljudi moraju da se razvijaju i sazrezavaju isto kao sto moramo da se odricemo ili gubimo svoje stare licnosti, sto je normalan proces u duhovnom sazrevanju javlja se depresija, ali kao normalna pojava i ona je normalna sve dok ne pocne ometati proces sazrevanja u smislu da se depresija prolongira i ne prestaje i po zavrsetku procesa sazrevanja. Postoje razne vrste depresija i na osnovu licnog iskustva mogu da kazem da je to stanje koje paralise i nedozvoljava da sam prihvatis realnost i cinjenice. Svoj zivot zivimo u realnom svetu. Da bi smo ga dobro ziveli neophodno je da sto bolje shvatimo stvarnost sveta i zivotnih cinjenica. Kada pokusavamo da branimo svoju svest od stvarnosti dolazi do depresije.
Svi mi manje vise pokusavamo da stvorimo neki odbrambeni mehanizam da ne bi prolazili kroz bol i patnju. Ignorisemo bolnu stvarnost. Kad god sam ignorisala bolnu stvarnost dolazilo je do depresija, ali na svu srecu kod mene prolaznih jer jednostavno ne mogu da podnesem i dozvolim da nesto lose vlada mojim umom. Kod mene je to otprilike ovako: uglavnom kada mi se desi neki dogadjaj koji me razbije ja tog dana zivim u depresiji i nekom beznadju, ali opet razmisljajuci o svom zivotu pocev od detinjstva i to mi pomogne da shvatim koliko sam zapravo puta bila depresivna a da to nisam ni znala.
Mislim da nema coveka na kugli zemaljskoj koji nije bar nekada bio depresivan, jer ljudi smo, imamo dusu, a za depresiju kazu da je bolest duse. Kod mene su to prolazne depresije koje kratko traju. Tada postajem svesna da ne mogu kriviti ni svoje roditelje ni bilo koga drugog za to sto mi se desi i ako predhodno uvek trazim krivca ja se nabrzinu unormalim. Najpre, sama sam odgovorna za svoje postupke i moram da snosim odgovornost. To mi pomogne, jer ipak ja volim sebe i svoj zivot ma kakav da jeste.
Puno tada razmisljam i ponekada to moze da bude dar, a ne prokletstvo kao sto nekolicina kaze. Prvo sto mi tada proleti u mislima je to da ja svakim udisajem i izdisajem vazuha zapravo umirem i da je zivot kratak. Tada cu obavezno posegnuti za nekim filmom ili nekom knjigom. Pogledacu osmehe na licima mojih voljenih bica i u meni ce poceti da se stvaraju iskre, citacu divne postove na ovom forumu i u meni ce poceti da se stvara inspiracija. I tako iskra po iskra, inspiracija po inspiracija i u meni vec pocinje da bukti plamen zivota i zivotne inspiracije - vise za depresiju tu nema mesta ona odmah nestaje kao vosak koji se topi.
Uverila sam se da je zaista snaga u nama samima. Ne postoji nista tako strasno da ga ne mozemo savladati ili barem kontrolisati pa cak i ako je u pitanju neka vrsta teze depresije koja zahteva lecenje. Nisam ni strucna ni kompetentna da dajem savete ali moram prijateljski da kazem svima koji imaju probleme ove vrste - snaga je u tebi i ma koliko ti tesko bilo makar dopuzi do necega sto ce te inspirisati. Pre svega neka ti je uvek na umu da moras da verujes u sebe i da volis sebe, vera i ljubav moraju da pobede ako su iskrene i jake.
Na koji nacin volis sebe na isti nacin volis i svoju porodicu i prijatelje, i oni ce tebe voleti istom merom. Nikada ne treba traziti krivca za svoje stanje, treba prihvatiti realnost i cinjenice. Neke stvari su mi bile jasnije kada sam procitala grcki mit o Orestu u knjizi Skota Peka koji kaze: "Orest je bio Atrejev unuk. Atrej je bio covek koji je pokusavao da pokaze da je mocniji od bogova. Zbog tog zlocina bogovi ga kaznjavaju tako sto na njegove potomke bacaju kletvu. Deo te kletve bacene na kucu Atreja pada na Orestovu majku Klitemnestru koja ubija njegovog oca a svog muza, Agamemnona. Ovaj zlocin baca kletvu i na Oresta jer po grckom zakonu o casti sin je obavezan da osveti ocevog ubicu. Ali, to je i najveci zlocin koji grk moze uciniti - ubistvo roditelja. Orest se nalazi u strasnoj dilemi ali ipak ubija majku. Za ovaj greh bogovi ga kaznjavaju tako sto na njega pustaju Furije, tri grozne harpije koje samo on moze da vidi i cuje i koje ga muce i danju i nocu. Progonjen furijama Orest luta po zemlji trazeci da okaje svoj zlocin. Nakon mnogih godina usamljenog razmisljanja i muka Orest trazi od bogova da ga oslobode kletve koja je bacena na kucu Atreja i da ga oslobode Furija. Bogovi su odrzali sudjenje. Govoreci u odbranu Oresta Apolon je rekao da je on celu situaciju vodio tako da je Orest morao da ubije svoju majku, da nije imao izbora, pa prema tome nemoze se smatrati odgovornim. U tom trenutku Orest skace i suprotstavlja se svome sopstvenom braniocu. Ja sam, a ne Apolon ubio svoju majku. Bogovi su zapanjeni. Nikada do sada ni jedan clan kuce Atreja nije preuzeo odgovornost na sebe, vec su uvek krivili bogove. Na kraju su bogovi doneli presudu u korist Oresta i ne samo sto su ga oslobodili kletve koja je bacena na kucu njegovog dede, nego su i Furije pretvorili u Eumenide, duhove pune ljubavi, koje su svojim mudrim savetima omogucile Orestu da postigne i odrzi srecu".
Zato sam potencirala na prihvatanju odgovornosti i na tome da ne trebamo traziti krivce za stanje u kome se nalazimo jer takvim odnosom prema sebi, Furije se pretvaraju u Eumenide, duhove ljubavi i mudrosti. :opsirno:
virada
