Samo ukratko, ja se zovem Ninoslav Marinković, inače sam iz Osijeka, ali već dugo živim u Beču. Ovim bih vam putem htio predstaviti svoje pjesme i čuti vaše mišljenje o njima, a možda usput pročitati i poneku vašu. Ja sam ovdje novi i nisam siguran da se sve to baš tako radi, ali ako sam u nečemu pogriješio, molim za razumijevanje.
Evo dakle prve pjesme:
Prije nego što odeš,
nasmiješi se još jednom,
tek onako,
da poslije možemo reći
da je sve ovo bilo lako,
da nije bilo suza i boli,
da nismo pravo ni znali kako se voli.
Pa ipak, ako nam jednom
neka samotna jutra budu odviše teška,
sjetit ćemo se ovog posljednjeg toplog smiješka,
možda i ove ruke u ruci,
utjehe ove u zagrljaju
sada, na kraju.
Ali prije nego što odeš,
htio sam reći,
baš bi mi bilo stalo
da ostaneš sa mnom
još malo.
(27. 1. 2009.)