Na horizontu gledam,upaljene zarulje
svijetle kao odaje,djetinstvo u saci
bit je daleko,samo korak od spoznaje
tesko ju je smisllt,a jos teze taci.
Usamljena ostrva,posuta po moru
nazavrsena rijec,tinta s pera
zaobidi rijeku pak preskoci goru
odan sam,kao sama nevjera.
Prodi pored,prospi hladno inje
nasmijesi se i reci,zdravo i tebi
ogrni me krilom,povuci u visine
vec je hladno,sunce polako me ledi.
Iskopaj rupu pa me pohrani
korov se iz korova suzbija,
razliju me noci,procvatu me dani
zaljeva me suza ili me pup ubija.
U nemarnom satu,ponavljaj mi ime
sklapaj tackice,plave,bijele,zute ..
Puhni u posudu izazivaj plime
sati kao decenije,dani kao minute.
Iz besmislenog u smisao izvrti
krug se krece,na tocku od dana
isto sve je,iz zivota do smrti
samo poenta da se stvori rana.
I sjene se plase,ne pokazuju lice
skucene su pored,tu negdje u bunilu
umrljano nebo,bez zvuka bez ptice
vlastiti mi zivot u tudem ludilu.
I da priznam sve,pokorim se njima
odvojim tijelo,iscupam iz snova sam
i da se predam,poklonim se svima
o,sve bi bio,no nebi samo ja.
Jos uvijek svijetli,tacka iza daljine
sve je bliza,toplota me mami
kao uz sapat,spominje mi ime
samo cekam bljesak da me zivog spali.
Na tebe ce se sliti sva moj sila
od ljubavi i ceznje,bez imalo blazi
u sivilu Marta ti oduvijek si bila
moja svjetlost sto vijekovima trazih.
Kroz sve staze zapletenih aleja
u oblacima boja,mirisnih orhideja
crveno bijelu tebe,zelim Kataleja.
Dodje to vrijeme kada usunja se u mene
ljubavi niti i beskrajne tisine noci,
Kada udahnem zivot kroz ruke mi snene
kada vrisnem tiho,tiho u samoci.
Dodje to vrijeme kada sjene se bude
misli gdje bjeze po dlanovima od srece,
kada slova i rijeci po tijelu polude
onda kada od mene,mene postoji vece.
Dodje to vrijeme iznenada bez cilja,
kada se rodi,prohoda i biva.
Dodje to vrijeme kada pjesma nastaje
poslednja pjesma koja ostaje da dise,
pjesma satkana da nikada ne prestaje
da bude vjecno,vjecno da se pise.
Dodje to vrijeme kada se jednom rodi
osjecaj koji ruke samo za sebe steze,
slobodan od svega da beskrajem hodi
u tijelo jedno,jedno da se veze.
Dodje to vrijeme gdje volim da dajem,
gdje vjecno pozelim da trajem i traje.
Dodje to vrijeme koje dalje ne tece
sve sto uzima i zeli ime samo svoje,
vrijeme u sumrak,jutro u noc i vece
ime zelje moje,moje i zelje tvoje.
Dodje to vrijeme kad prestajem da pisem
Zamisljam i crtam po zemlji i nebu
da trazim sebe kroz druge gledam i disem,
dodje vrijeme,vrijeme koje je sve u svemu.
Dodje to vrijeme da srce mi prosi,
da se izgubim u njoj,zapetljam u kosi
da donese srecu da otjera gdje bolim
vrijeme koje ostaje,vrijeme koje volim.