Sloboda je misao slobodnog čovjeka koji se ujutro ne budi, i koji ništa nije sanjao sinoć (jer nije ni spavao zauzet svojom slobodom).
Sloboda je ptica koju nisam vidio dugo vremena, ne obračam pažnju na te gluposti.
Šta bi sloboda mogla još da bude? Blaga jutarnja hladnoća, lavež psa, potreba zbog koje moram otići u toalet?
Ne. Ti si sloboda, znam te, već sam te negdje sreo. Da. Ti si ta debela žena što me proganja već nebitno koliko.
Napokon sam te se otarasio.
Pametna si, vrijedna, cijenim te, i drugi te cijene, pričali su mi... dobro, lažem, nisu mi pričali neke bajke o tebi ali razumijem da si OK.
Jedina mana ti je što si debela.
E kad smršaš i ne budeš svaki u Boga dan pravila kolače za mene a ti ih sve pojedeš, onda ćeš ganjat neku bolju priliku od mene.
A mene će peta da srbi, i neka druga sloboda će da me smara.
Eto, tek da te ispoštujem kao pojavu.
Nešto razmišljam o svom drugu Hasanu, i o sebi malo doduše, i kontam fakat mi bi mogli biti umjetnici, knjizevnici, dobro mozda je knjizevnik malo pretjerano, oni vjerovatno pišu romane i tako te komplikovane stvari. Ja i ti bi Hasane recimo mogli biti pjesnici, ti imaš dara, ja nemam al snaći ću se već nekako, ne treba mi puno, samo da skontam razliku između ć i č, ovo ostalo je nebitno, svako može našvrljat nešto, ako zna abacedu jel? Ako ne zna, Bože moj, nije ni pjesništvo za svaku barabu.
Sjedim na krevetu, ne na proplanku il negdje drugo, i vjetar mi ne miluje kosu, al mogu sve to da zamislim kao na filmu, i opet mi to nema nekog smsla. Vjerujem nekih dvadeset i devet tridesetina tih proplanaka, dolina, bašti s jorgovanima i kojekakvim glupostima je plod jednog ovakvog kreveta, ili možda goreg, jer ovaj moj ima cvjetiće na sebi, čudno.
Zaustavit ću se ovdje, zbog mirisa pečenog jajeta...
To je jedna duga pjesma sa mnogo strofa, ali ukratko ovako: (...)
Ili kad bolje skontam možda bi trebao pisati o tome kako ima neka djevojka, i njoj vjetar miluje kosu, i ona pravi snješku bijelića (ili možda pješku žutića) i smije se, vjetar joj još uvijek miluje kosu, a ona se smije i to traje vječno.
O tome pjesnici trebaju da pišu. Pjesnici, budale, alkoholičari čujte me. Majka. Kad spomenete ljubav recite majka, kad spomenete sreću, snagu, čežnju, kad spomenete bilo koju riječ sličnu ovima recite majka. I onda pišite riječ poslije riječi, stih poslije stiha i samo pišite majka majka majka.
Upoznao sam djevojku, prije dvije sedmice.
:PPP
Vodili smo cudan razgovor, bilo je interesantno.
Pa sam joj upoznao majku, doktorica, dosadna glupa zena bez principa.
:???:
Ovdje cu zavrsiti, nemam vremena, bit ce drugi dio uskoro.
Bio sam nesto spremio za ovaj dio aili nazalost biljesku sam negdje zagubio.
Ovako:
U 1. dijelu sam slagao rijec dvije, ne bih da se ispravljam al nije posteno da lazem bilo koga.
Uglavnom, pjesma se zavrsava nicim uzbudljivim, jednostavno se zavrsila nedugo nakon pocetka, prosto da se ne zamaram.
Ipak mislim da vrijedi zabiljeziti, treba necim i kantu za smece napuniti.
Nebom se dici meka trava,
U zglobu lista zivot spava.
Ne igraj se samnom zemljo,
Iscupat cu ti crno srce
Dirnes li mi malog mrava.
S obzirom na pjesnicki potencijal koji cuci u meni, saljem ovu temu u cekaonicu, nek ceka malo, dok ne postanem popularan kao Dejvid Bekam recimo, pa ce i ovo sto napisem biti vrijedno kao sto je vrijedno i Bekamovo g****, da, da, Bekam zaista s*** samo vi nikad niste o tome mislili.
Bio sam na pragu da napisem jednu glupost, pa sam se predomislio, umjesto toga pisem evo drugu, jos deblju.
Danas je bilo izuzetno toplo, jedan dan proveden u krevetu, buljenje u racunar, cekanje, razmisljanje... Imam vremena za sve i uspjem ga tako lose rasporedit, odnosno uopste ga ne rasporedim pa ono tako prsne u bezbroj komadica.
Opet priznam da sam pretjerao ovdje gore, al nazovimo to hiperbolom, pa vi to spustite na neku razumljivu granicu.
Podebljana recenica me podsjeti na andersenove bajke, to sam sigurno nekad citao, a mozda sam i crtani gledao, prije ce biti ovo drugo. Uglavnom ta recenica nije moja. Ova jeste.
I tako ja napisah pjesmu danas i kontam objavit cu je ovdje.
Zaista sam to namjeravao ali kad upalih racunar i otvorih sajt vidim nema mi pjesme ni papirica sto sam je pisao na njemu.
Pa mozda je to i bolje ionako je bila neka papucarska.
s vremena na vrijeme pokusam napisati pjesmu, ali ne ide.
zatim bacim pogled na sve zabave ovog svijeta i bivam zaboravljen i izgubljen.
dajte mi malo vremena da pogledam pticu, pravu zivu pticu u njenoj slobodi.
hocu da poljubim majku i da joj kazem kako je volim.
dopustite mi molim vas.
***
i uvjek iznova padam porazen pred samim sobom.
o nemoci moja popusti malo!
***
zatim sam vidio pticu, bijelog goluba, drzao ga u rukama i zloupotrijebio to.
zavidim pticama zbog ljepote i krila.
zavidim medvjedu.
zavidim.
pa me ubi!