If I had to live my life without you near me
The days would all be empty
The nights would seem so long
With you I see forever, oh so clearly
I might have been in love before
But never felt this strong
Our dreams are young and we both know,
theyll take us where we want to go
Hold me now, touch me now
I dont want to live without you
Nothings gonna change my love for you
You ought to know by now how much I love you
One thing you can be sure of
Ill never ask for more than your love
Nothings gonna change my love for you
You ought to know by now how much I love you
The world may change my whole life through
But nothings gonna change my love for you
If the road ahead is not so easy
Our love will lead a way for us
Like a guiding star
Ill be there for you if you should need me
You dont have to change a thing
I love you just the way you are
So come with me and share the view,
Ill help you see forever too
Hold me now, touch me now
I dont want to live without you
Nothings gonna change my love for you
You ought to know by now how much I love you
One thing you can be sure of
Ill never ask for more than your love
Nothings gonna change my love for you
You ought to know by now how much I love you
The world may change my whole life through
But nothings gonna change my love
Nothings gonna change my love for you
You ought to know by now how much I love you
One thing you can be sure of
Ill never ask for more than your love
Nothings gonna change my love for you
You ought to know by now how much I love you
The world may change my whole life through
But nothings gonna change my love for you
Nothings gonna change my love for you
You ought to know by now how much I love you
One thing you can be sure of
Ill never ask for more than your love
Nothings gonna change my love for you
Hvala ti zivote, mnogo si mi dao, dao si mi oči, otvara ih svetlo. Jasno vidim crno, jasno vidim belo, nebo iznad glave, tako sjajno i kad se budim vidim u tom mnoštvu, lice koje ljubim…
Hvala ti živote, mnogo si mi dao, sluh koji ne vara i ne čuje laži. A sluša dečaka kada ljubav traži, i čuje u noći što je iza vrata, korak prijatelja, ili korak tata…
Hvala ti živote, mnogo si mi dao, hrabrosti još imam, i nisam bez dara. Da zavolim voće, koje čovek stvara, delili smo udes, dobar ili zao, kad u moje oči tvoj je pogled pao…
Hvala ti živote, mnogo si mi dao, dao si mi osmeh, učio me plaču. Sve što ne znam danas, možda sutra znaću, ti si dao nežnost koja pjev moj čini. Ponoru me dao, i dao visini…
Za sve što mi ote
Hvala ti, zivote…
Gracias a la vida que me ha dado tanto
Me dio dos luceros, que cuando los abro,
Perfecto distingo lo negro del blanco
Y en el alto cielo su fondo estrellado
Y en las multitudes el hombre que yo amo
Gracias a la vida que me ha dado tanto
Me ha dado el oído que en todo su ancho
Graba noche y día, grillos y canarios,
Martillos, turbinas, ladridos, chubascos,
Y la voz tan tierna de mi bien amado
Gracias a la vida que me ha dado tanto
Me ha dado el sonido y el abecedario;
Con el las palabras que pienso y declaro:
Madre, amigo, hermano, y luz alumbrando
La ruta del alma del que estoy amando
Gracias a la vida que me ha dado tanto
Me ha dado la marcha de mis pies cansados;
Con ellos anduve ciudades y charcos,
Playas y desiertos, montañas y llanos,
Y la casa tuya, tu calle y tu patio
Gracias a la vida que me ha dado tanto
Me dio el corazón que agita su marco
Cuando miro el fruto del cerebro humano,
Cuando miro al bueno tan lejos del malo,
Cuando miro al fondo de tus ojos claros
Gracias a la vida que me ha dado tanto
Me ha dado la risa y me ha dado el llanto
Así yo distingo dicha de quebranto,
Los dos materiales que forman mi canto,
Y el canto de ustedes que es mi mismo canto,
Y el canto de todos que es mi propio canto
Gracias a la vida que me ha dado tanto
Violeta Parra (1917 - 1967)
Čežnja je srce svake pesme, jer fado niče iz žudnje za neostvaremin snovima. Natopljen suzom koja klizi sa dvanaest žica gitare i nadom obavijenom crninom koju svaki izvodjač nosi. Žal stopljenog glasa i viole, snagu čežnje u novije vreme uvija nostalgijom violina, klavira a ponekada i harmonika.
Crni šal, glas i viola tresu tananu "mrežu" u grudima. Zaljubljeno srce je uvek vulkan koji može da spava decenijama i da se erupcija desi bez predznaka, u treptaju, kada na dečijem obrazu ugledate suze.
Postoje reči koje ne mogu da izađu iz čoveka, i kao bezglasne ptice prolete uz zvuk i samo želite da se put ne završi, jer ste srce izvadili na dlan, pred Bogom.
More tuge, bez plime i oseke, Gde nema znaka, bilo kakve luke. Uzduž i popreko, nebo je sive boje, a svet je nemir, u tom moru. Deo koji se lomi i kida.
Na horizontu, uvek je oluja ispred mene. Moj san polako, umire polako, žalosno. Moje ruke, čemu? Čemu služe moja osećanja ako ne grle i ne gledaju? Sve sam izgubio što me u životu vodi. Tonem u more tame. Za mojim mladalačkim snom uvek ću žaliti.
Stene su razbile ovaj san koji je trebao da se ostvari. Ostala je samo traka od pene koja nestaje u magli. Mojim načinom i osmehom tužnim za vas, ali meni drugačijim.
Moj gospodaru, svega vremena, sve ovo veme je ustvari besmisleno.
Where were you when I was burned and broken
While the days slipped by from my window watching
Where were you when I was hurt and I was helpless
Because the things you say and the things you do surround me
While you were hanging yourself on someone else's words
Dying to believe in what you heard
I was staring straight into the shining sun
Lost in thought and lost in time
While the seeds of life and the seeds of change were planted
Outside the rain fell dark and slow
While I pondered on this dangerous but irresistible pastime
I took a heavenly ride through our silence
I knew the moment had arrived
For killing the past and coming back to life
I took a heavenly ride through our silence
I knew the waiting had begun
And headed straight... into the shining sun...
I evo uživo, na najboljem koncertu ikada po mom misljenju.
Čekali smo dvadeset godina, i imali smo šta, Balašević i Panoska monarica zaplovili su u naša srca.
Ljubav ne pobedjuje, nijedna od stotine.
To su samo drevne zablude, više izmišljotine,
Maslo ludih pesnika, prevejanih lisaca, raznih muzikanata, glumatala i pisaca.
Znam, ljubav ruši zidine ponosa i taštine, ali bajke da pobeđuje to su budalaštine.
Lako je izigraju, kao trsku slome je, nikoga ne porazi sem onoga u kome je.
Romeo i Julija pravila su kršili, sitnim slovom počeli pa krupnom tačkom tu priču završili.
Na vernost se zakleli, samo srca sledili, da je tužno tužno je al' nisam ubedjen da su pobedili.
Ljubav je tek akrostih, refren stare arije, takvi nikog ne pobedjuju to su koještarije.
Utvrda bez stražare, poharama krunjena, naivna i ranjiva, zanesena i zbunjena.
Orfej se oglušio o pretnje i pridike, davni hades prošao pa opet ostao bez Euridike.
Nesretna Karenjina, crni zar na auri inicijal Puškina zorom ugraviran na kobnoj čauri.
Eeej, okraj oka tinjaju mali zlatni grumeni, daj mi Bože stih da utešim jedan nosić rumeni.
Pa da, ljubav nosi dolamu od vilinskog prediva i možda ne pobedjuje al' je zato nepobediva...
Pesma koju vredi čuti!
Pogledom srce paraš i novu ranu stvaraš mi
Suza je moja prosta jer dosta smo drugaciji
Ja živim a k'o da umirem
Reci mi bar dve reci to srce ce da leci
ne, ne daj mi da potonem
Šta je to bilo s nama u najboljim godinama
i zašto samo tugu si mi stvorio
Šta je to bilo s nama zašto sam sada sama
i zašto za mene se nisi borio
Istinu al' bez sumnje mi nikad nismo tražili
Tragovi ne vide se kao da nismo niciji
Ja živim a k'o da umirem
Reci mi bar dve reci to srce ce da leci
ne, ne daj mi da potonem
I kad okrenem se često gledam iza sebe
Shvatim u životu nista više nemam
Samo tvoja pisma gitaru staru
I ovu dušu punu uspomena
Pa se sada pitam tko je zato kriv
Možda Bog možda nebo a možda i ti
A onda ipak shvatim boem sam u duši
I gdje god da krenem uvijek gubim ja
Jer opet da se rodim upoznam mnoge žene
Živio bih isto i volio tebe i više nikoga