I see you threw my love away
And cloudy seems every day.
You were so cruel, I had to cry out loud.
Who'll save my soul?
Ain't got no love from you,
Don't know what I'm gonna do
While this world treats me so bad this time.
Still wonder why we simply part
And wonder what you feel in your heart.
My tears are falling and my heart is crying.
Who'll save my soul?
Ain't got no love from you,
Don't know what I'm gonna do
While this world treats me so bad this time.
Ain't got no love from you,
Don't know what I'm gonna do
While this world treats me so bad this tim
Otišla si, kažu s drugim.
Sve je sada dim.
Ne kunem te, već te molim.
Ne idi sa njim.
Il` me ljubi, il` me ubi,
al` ne igraj se s tim.
Ne dam nikom da te ljubi,
Ne idi sa njim.
Vetar suvo lišće nosi.
Mesec tužan zri.
A u meni duša gori.
Ko zna gde si ti.
Il` me ljubi, il` me ubi,
al` ne igraj se s tim.
Ne dam nikom da te ljubi,
Ne idi sa njim.
Probudio se grad s jednim bezdušnim svitanjem i jednim suncem što me gleda ironično,
ti režiraš posvećenost moje samoće s jednim "zbogom" na kraju, što zadaje bol.
Grizem usne nervozno, da prokrvare i krvlju iz srca, "ostani" da napišem
ali kažeš nije bilo sudjeno da se venčamo neslavni kraj treba ja da potpišem.
Sve ti - radosti koje sam okusio i ostao razočaran
Sve ti - nakit života za koji se ispostavilo da je lažan
Sve ti - moje samoće i moje strasti pobuna
Sve ti - moje raspeće si bila posle uskrsnuća
Ostavila si u ličnoj karti samo moje ime sve si ostalo ukrala ove noći
ali izgubljena nevinost moje duše znam da se posle tebe neće povratiti.
U modroj zori, u mirisima tijela
ona je do mene, na mojim rukama spi
pod nas se prostrla postelja bijela
u zraku nad nama igraju njezini sni
Udahne glasno i naglo se prene
ruke mi stavi na dlan
primakne glavu jos blize uz mene
i opet klone u san
jutarnji san, ljubavni san
Ref.
A ja sam zelio da budem sa njom
da zavirim malo u njezine sne
da zauvijek zaspem, da je zauvijek ljubim
i da nikad ne odem od nje
A vrijeme tece i ja moram poci
lagano ustajem, ne zelim buditi nju
zadnji put gledam usnule oci
mozda je susretnem u nekom buducem snu
U snu se okrece, usne mi nudi
poljubac jedan za kraj
zamolim sunce da je ne budi
neka obuzda svoj sjaj
dolazi kraj, dolazi kraj
Od svih verzija pesme Feelings, ova mi je veoma draga, jer magični zvuci saksofona dočaravaju baš ona osećanja koja prijaju duši.
Feelings - Fausto Papetti
Compositeur: Morris Albert
Montage: chansondemarie
...
Feelings
Nothing more than feelings
Trying to forget my feelings of love.
Tear drops
Rolling down on my face
Trying to forget my feelings of love.
Feelings
For my life I'll feel it
I wish I'd never met you girl
You'll never come again.
Feeling
O o o feelings
O o o feel you again in my life.
Feelings
Feelings like .l never lost you
And feelings like I'll never have you
Again in my heart.
Feelings
1 For all my life I'll feel it
I wish I'd never met you girl
You'll never come again.
Feelings
Feelings like I never lost you
And feelings like I'll never have you
Again in my heart.
Feelings
O o o feelings
O o o feel you again in my life...
Full of sorrow
I lay in bed full of sorrow
And with more sorrow
I wake up with more sorrow
In my breast
It sttil in my breast
This way
This way of lowing you so much
I'M desperate
I have a lot of despair
Inside me
The punishment inside me
I dont love you
I tell you that i dont love you
And at night
I dream of you at night
If I consider
That I'LL die one day
On the despair
Igot for see you no more
I lay my shawl
I lay my shawl on the floor
Extend my shawl
And will lay to sleep
If I though
If I though that dying
You would
You would cry for me
For a tear
For a tear of you
How happiness
I Would let me kill
Strangers in the night exchanging glances
Wond'ring in the night
What were the chances we'd be sharing love
Before the night was through.
Something in your eyes was so inviting,
Something in your smile was so exciting,
Something in my heart,
Told me I must have you.
Strangers in the night, two lonely people
We were strangers in the night
Up to the moment
When we said our first hello.
Little did we know
Love was just a glance away,
A warm embracing dance away and -
Ever since that night we've been together.
Lovers at first sight, in love forever.
It turned out so right,
For strangers in the night.
Love was just a glance away,
A warm embracing dance away -
Ever since that night we've been together.
Lovers at first sight, in love forever.
It turned out so right,
For strangers in the night.
Do dody doby do
do doo de la
da da da da ya yaya....
Nouvelle Vague je francuski bend na čijem čelu se nalaze muzičari Marc Collin i Olivier Libaux. Sam naziv benda je svojevrsna igra riječi, jer na francuskom znači “novi talas”, te je tako i simbolično, bend u startu dobio “svoju” specifičnu energiju i razvojnu putanju.
Bend se, konceptualno, vratio unazad nekoliko decenija želeći zaploviti novim talasom šezdesetih godina, sagledati vladavinu kulta francuskog filma. Uspjevši u tome, upravo taj povratak postaje čest izvor, odnosno inspiracija za pjesme koje ovaj bend obradjuje, usto koristeći bossa nova stil šezdesetih godina u smislu njihovih novih aranžmana. Obrade su obuhvatile period pank roka, post-panka kao i new wave muziku.
Članovi, bivši članovi i saradnici ovog benda bili su brojni francuski umjetnici, a koji su sada veoma poznati i smatraju se dijelom onoga što se zove Renouveau de la chanson française (the "Renewal of French chanson"): Anaïs Croze, Camille Dalmais, Phoebe Killdeer, Mélanie Pain, Marina Céleste i Gerald Toto.
Nema sumnje da je Nouvelle Vague osvojio srca publike širom svijeta svojim bossa nova obradama starih pjesama, služeći se nježnim ženskim glasovima, koji su bili pravo otkrovenje. Naime, "originalni koncept benda Nouvelle Vague je da saradjuju sa mladim pjevačicama koje ne poznaju smisao pank i post-pank muzike", kaže Marc Collin, "na taj način one donose nešto sasvim novo i potpuno osvježavajuće pjesmama koje obradjuju, i to stvarno funkcioniše. Tako da planiramo ići u tom pravcu.”
Procjena koju iznosi Marc Collin pokazala se uspješnim receptom za držanje pažnje publici. Bend je uspio u jednoj veoma rijetkoj, i istovremeno vrlo rizičnoj stvari – iznijeti obradu već poznate pjesme pred stare fanove, a na novi način. Ovakav korak se bezmalo ima smatrati hrabrošću, obzirom da veliki broj muzičara izbjegava i pomisao da bi se mogao ponoviti uspjeh nečega što je već ranije našlo svoje mjesto visoko medju zvijezdama. S te strane, članovima benda koji su svjesno zakoračili na ove visokorizične talase svakako treba odati priznanje, a onda se prepustiti novim aranžmanima, koji iznenadjujuće, zvuče uvijek “svježe” i “pitko”.
Na prvom albumu pod nazivom “Nouvelle Vague”, objavljenom 2004. godine, bend se pojavio sa klasicima new wave ere, upakovanim sada u bossa nova stil. Tu su se našle obrade popularnih pjesama poznatih bendova kao što su: XTC, Tuxedomoon, Modern English, The Clash, Joy Division i The Undertones.
Različiti ženski vokali Nouvelle Vague-a izvodili su samo pjesme koje nikada ranije nisu čuli, kako bi se osiguralo da svaka obrada ima svoj jedinstveni kvalitet. Upravo jedna od takvih jeste pjesma In a manner of speaking koja se našla na ovom prvom albumu. Radi se o obradi numere koju je izvorno snimio Tuxedomoon. Pjesma će se pojaviti tokom 2005. godine na Kanalu 4 u drami Sugar Rush, kao i tokom završnice filma “A Mighty Heart” (2007); pjesma se pojavila i u epizodi serije Hollyoaks, te u korejskoj drami “Soulmate”.
Nakon ovog veoma uspješnog albuma, Nouvelle Vague u godinama koje slijede objavljuje, na radost svih nas, a ništa manje dobre albume, kao što su: Bande à Part (Peacefrog Records, 2006); Late Night Tales: Nouvelle Vague (Azuli, 2007); 3 (Peacefrog Records, 2009) i The Best Of (Peacefrog Records, 2010).
Više o bendu dostupno na oficijelnoj web stranici.
In a manner of speaking I just want to say that I could never forget the way - you told me everything by saying nothing.
In a manner of speaking I don't understand how love in silence becomes reprimand, but the way that I feel about you is beyond words.
Oh, give me the words, give me the words, that tell me nothing.
Ohohohoh… give me the words, give me the words - that tell me everything.
In a manner of speaking semantics won't do, in this life that we live we only make do and the way that we feel might have to be sacrified.
So in a manner of speaking I just want to say that just like you I should find a way to tell you everything by saying nothing.
Oh give me the words, give me the words, that tell me nothing.
Ohohohoh… give me the words, give me the words - that tell me everything.
Oh give me the words, give me the words, that tell me nothing.
Ohohohoh… give me the words, give me the words - that tell me everything.
The whispers in the morning
Of lovers sleeping tight
Are rolling by like thunder now
As I look in your eyes
I hold on to your body
And feel each move you make
Your voice is warm and tender
A love that I could not forsake
'Cause I'm your lady
And you are my man
Whenever you reach for me
I'll do all that I can
Lost is how Im feeling
lying in your arms
When the world outsides too
Much to take
That all ends when Im with you
Even though there may be times
It seems Im far away
Never wonder where I am
cause I am always by your side
cause I'm your lady
And you are my man
Whenever you reach for me
Ill do all that I can
Were heading for something
Somewhere Ive never been
Sometimes I am frightened
But Im ready to learn
Of the power of love
The sound of your heart beating
Made it clear
Suddenly
the feeling that I cant go on
Is light years away
cause I am your lady
And you are my man
Whenever you reach for me
Ill do all that I can
Were heading for something
Somewhere Ive never been
Sometimes I am frightened
But Im ready to learn
Of the power of love
the power of love
the power of love
Sometimes I am frightened
But Im ready to learn
Of the power of love
the power of love
U punom cvatu Marjanovićeve karijere, članice kluba njegovih obožavateljki, s maramicom u ruci i suzama u očima, otkrile su javnosti sastavne elemente autentičnog kulta ličnosti i bezgraničnu odanost i poverenje vođi iz Kučeva, ljubav koja se dokazuje bacanjem na železničke šine, strast kao vodilju u buduće dane uz njegove pesme.
Rođen je 30.oktobra1933. u Kučevu, istočnoj Srbiji. Majku nije upamtio jer je umrla kad mu je bilo devet meseci, otac se ubrzo drugi put oženio, ostavivši Đorđa i njegovu sestru Ljiljanu kod dede i babe. U Požarevcu je završio gimnaziju, i sa sestrom koja se opredelila za studije književnosti, došao je u Beograd i upisao farmaciju. Stanovali su u iznajmljenoj sobi i životarili od novca koji su im slali deda i baba. Međutim, Ljiljana se udala, otišla u Čačak. U to vreme umrla mu je baba, jedini životni oslonac i Đorđe se početkom pedesetih, odjednom našao u velikom gradu, bez dinara i bez prijatelja.
Zima 1954. Sedam dana spavao je na železničkoj stanici! Fakukltet je sasvim zapustio, počeo je da radi manuelne poslove. Na stanici je istovarao vagone, kod ’’Prosvete’’ cepao stare knjige, bio je čak inkasant Radio - Beograda. Sreća mu, ipak, nije sasvim okrenula leđa. 1954. kad je prateći kolegu na audiciju, pevača zabavne muzike - koju je organizovalo Udruženje džezista Srbije - i sam zapevao.
Zbunjen i zabezeknut, u pozamljenom odelu kome je podvrnuo nogavice i zasukao rukave, Đorđe je otpevao jedine dve pesme koje je znao: ’’Mulen ruž’’ i ’Usamljeni gaučo’’. Aplauz je bio gromoglasan. Dušan Vidak, tadašnji sekretar Udruženja džez muzičara, pohvalio ga je:’’Samo ti guraj dalje, mali! Ima u tebi nečeg’’. Serijom koncerata, Đorđe je prekršio sva pravila estradne discipline. Umesto da stoji pred mikrofon ukočen k’o pritka, šetao je, skakao, ležao po pozornici, skidao sako i njime vitlao po vazduhu i sve vreme, pred publikom koja ga je gledala u neverici, uspevao čak i da peva!
Dežurni čuvari morala hteli su da puknu od muke. Na njihove oči, Đorđe je uzurpirao pozornicu, a na njoj se ponašao kao da nikad nije čuo za domaće vaspitanje. Ali publika ga je volela. Žene i muškarci, svih dobi, stajali su ispred njegove garderobe i čekali da se pojavi.
Ko nekad u 8 i sad prodjem ulicom tvojom
I stanem sam pod prozor tvoj.
Ponekad u 8 i sad zvizdim ulicom tvojom,
Zastanem sam pod prozor tvoj.
I mada znam nisi tu,
Cekam kao u snu,
Mislim negde u daljini cuces ti,
Tri kisne kapi na oknima
Zadnje suze dve,
U ocima zaboravljeni sni i znaj...
Ko nekad u 8 i sad prodjem ulicom tvojom,
I stanem sam pod prozor tvoj.
I mada znam, nisi tu...
Cekam kao u snu,
Mislim negde u daljini cuces ti,
Tri kisne kapi na oknima
Zadnje suze dve,
U ocima zaboravljeni sni i znaj...
Ko nekad u 8 i sad prodjem ulicom tvojom
I stanem sam pod prozor tvoj,
I zvizdim tad, nas stari znak...
Na mojoj zastavi je riječ život
A moje srce viče, zbogom.
Na mojoj zastavi je riječ nada,
U mojoj duši piše nikada...
A onda dođeš ti i sve se promijeni,
Ulica otvara prozore,
Oči tvoje zovu me,
Evo me, evo me...
Daj mi da budem tvoj vjerni vojnik,
Reci samo riječ, daj mi komandu,
I sve dok budem mogao da hodam,
Ići ću za tobom do kraja...
I sve dok budem imao ruke,
Pisat ću tvoje ime,
Na zidove ovoga grada,
I vikat ću s krovova...
Ti zračiš zrake kroz zrak,
Ti zračiš zrake kroz zrak,
Srebrne zrake u moje srce
Pogođen sam i idem dalje
Ti zračiš zrake kroz grad...
Na mojoj zastavi je riječ život,
U mojoj duši piše zauvijek,
Na mojoj zastavi je tvoje ime,
A moje srce viče, evo me...
Midnight Choir je norveški soft-rok bend, koji je bio aktivan od 1992. do 2004. godine. Bend su činili: Al DeLoner (Atle Byström), Paal Flaata i Ron Olsen, a svirali su neku vrstu američke muzike.
Kao “somber” evropska trojka, koja svira izrazito američki oblik “rootsy” roka, Midnight Choir je stalno sticao svoje fanove, ne samo na domaćem tlu, već su takodjer lako pridobili američku publiku. Trio se počeo baviti muzikom prvobitno sa manje ozbiljnim nazivom "Hashbrovns", povremeno svirajući klub svirke, sve dok ih nije primjetio klavijaturista Lasse Hafreager. Pobojavši se veoma neizvjesne muzičke perspektive sa nazivom pod kojim su nastupali, članovi benda odlučuju potražiti si novo ime. Puni poštovanja prema istoriji folk i rok muzike, ne plašeći se da pokažu njihov uticaj u muzici koju oni stvaraju, Midnight Choir je svoje novo ime našao u pjesmi "Bird on a Vire" Leonarda Cohena, te tako krenuo na muzičko putešestvije.
Midnight Choir je osvojio značajnu norvešku nagradu Spellemannprisen 1998.godine za najbolji rok album Amsterdam Stranded.
Inače, za vrijeme koliko su bili aktivni, objavili su sljedeće albume: 1994 - Midnight Choir; 1996 - Olsen's Lot; 1998 - Amsterdam Stranded; 2000 - Unsung Heroine; 2002 - Selected Songs (kompilacija); 2003 - Waiting for the Bricks to Fall i 2005 - All Tomorrows Tears: The Best of Midnight Choir (takodjer kompilacija).
Od 1996.godine, tačnije od albuma Olsen’s Lot, produkciju je radio Chris Eckman. Na albumu Unsung Heroine, Chris Eckman se pojavljuje i kao dio benda. Tu se pojavljuje i Nils Petter Molvær na trubi.
Pjesma Empty streets of desire nalazi se na albumu Unsung Heroine iz dvijehiljadite godine. Radi se o pjesmi koja je privukla veliku pažnju te godine.
I, bez obzira na činjenicu da bend više ne postoji, muzika koju su ostavili za sobom nastaviće da priča u njihovo ime, odnosno da slobodno putuje do nove publike na krilima koja su članovi benda udahnuli svojim pjesmama.
Night ends, lovers part, solitude whispers in my heart.
I'm a little uncertain. I'm a little insecure.
I ain't asking for much, there is always more.
I feel like I'm drifting from shore to shore. Give me peace.
I wanna see the world in bright lights tonight.
I wanna be a part of something alive.
I wanna be there when you reach for the sky.
I wanna be the one to take you down again.
Empty streets of desire. Desire.
Violent swing of love, stay with me, don't let go.
I'm a little uncertain. I'm a little insecure.
I ain't asking for much, there is always more.
I feel like I'm drifting from shore to shore. Give me peace.
I wanna see the world in bright lights tonight.
I wanna be a part of something alive.
I wanna be there when you reach for the sky.
I wanna be the one to take you down again.
Empty streets of desire... Desire...