Ljudi se medjusobno i od drugih zivih stvorova razlikuju i po tome sta i koliko rade. Heklanje, strikanje i vezenje su posao u koji je utkana ljubav.
Pošto Inter Caffe nije jedan uobičajeni forum, tako ni njegove teme nisu posve obične. Danas, nekim čudom mnogo ljudi bježi od svoje tradicije, to vam dođe kao svjesni bijeg od samih sebe. Ali, svako je pravilo tu da bi se ponekad prekršilo, tako ćemo mi uprkos svima, malo pisati o zlatnim rukama naših baka, majki, strina i tetki, nama dragih žena koje svoje vrijeme nikad nisu uludo trošile. Pisaćemo i o znanju koje su na nas prenijele. Podsjetićemo se šta su to: heklanje, štrikanje, razne vrste veza, gobleni i sl., na koji način su rađeni, čemu su sve služili.
Ako nešto ne znamo nije sramota pitati one koji znaju, ako nam se nešto dopalo, logično je potražiti više informacija o tome. Eh, zarad svih sadašnjih i budućih članica Inter Caffe-a, koje ne bježe od sebe, već naprotiv, svaki dan rade na sebi, u svakom pogledu – pravim nam jedan pravi ženski kutak. Malo da učimo, malo da pletemo, malo da odmorimo, a pritom i divanimo. Zaplovimo zajedno kroz vremeplov.
Heklanje je postupak izrade, uglavnom ukrasnih ili odjevnih predmeta od konca. Heklanje vunicom, kao materijalom, obično se koristi za izradu kapa i šalova. Heklanje je služilo za izradu ukrasnih kućnih predmeta kao što su: miljei, stolnjaci, zavjese, čipke ušivane na narodnu nošnju, čipke na obrubu posteljina i prekrivača. Danas se postupak heklanja više preusmjerio na izradu različitih odjevnih predmeta poput ženskih bluza, prsluka, kapa, šalova i rukavica.
Da biste uopšte pristupili heklanju potrebno je da imate jednu iglu i konac. Ove se igle nazivaju heklicama. Obično su načinjene od gvožđa, kreću se u veličinama od 3,5 do 0,75 milimetara. Ovdje napominjem da je to veličina kukice. Druga vrsta su aluminijske heklice, od 2,5 do 19 milimetara u veličini kukice. Što se tiče konca, heklanje se može raditi sa vrlo, vrlo tankim koncem pa sve do nekih debljih vrsta. Boje birate po vašem ukusu. Ono što je bitno jeste da tanki konac traži heklicu s tanjom kukom, a deblji traži i obliju kukicu (širu).
Neke osnovne podatke odakle je heklanje poteklo i kako se prenosilo u različite tradicije i kulture možete naći na wikipedia.org.
Kad vidite heklane radove pomislite šta li se sve tu nije radilo pa to izgleda tako bogato? No, heklanje se u biti svodi na par poteza, koji se ponavljaju. Teško je opisati sam postupak kada ne gledate kako se to izvodi. Ja ću napraviti jedan pokušaj da u riječi pretočim osnovne poteze:
1) Imate iglu i konac, rekli smo srazmjerno jedno drugom. Kukicom heklice napravite od konca jednu omčicu, toliko da je igla kroz nju provučena. Uzimate kukicom konac da biste ga provukli kroz tu prvu petlju (očicu) – tako dobivate drugu petlju, zatim ponavljate taj potez, pravite lanac onolike dužine koliki predmet želite heklati. Znači, na taj lanac ćete ustvari naheklati svoj rad.
2) Dalji postupak zavisi od mustre odnosno šeme po kojoj ćete raditi. U principu kroz očicu (petlju) iz donjeg reda (lanca) provlačite konac, što će dati novu petlju. Ukoliko prije provlačenja oko igle namotamo konac jedanput dobićemo niski, odnosno ako konac namotamo dvaput ili triput dobićemo visoki stubić. Naprimjer, ako ponovimo u četiri donje petljice izradu visokih stubića time ćemo dobiti puni kvadratić. Ako od prvog visokog stubića napravimo lanac od tri petlje, pa onda visoki stubić, tako ćemo dobiti prazni kvadratić.
3) Mustra odnosno šema će nam diktirati izradu praznih i punih kvadratića od konca. Slažući ih tako u tačno predviđenom redu dobivamo raznolike motive koji su ugodni oku; od listova, cvjetića, labudova, ptica do kvadratnih oblika koji zanimljivo složeni daju skladnu cjelinu. Od oblika predmeta koji heklamo zavisi da li se lanac okreće da bi se radilo u redovima (što imamo, naprimjer, kod miljea u obliku kvadrata) ili pak lanac spajamo s početkom da bi se radilo u krugovima.
Kad ste početnik ne preporučuje se rad okruglih elemenata. Radije vježbajte na miljeu kvadratnog oblika kako biste naučili osnovne poteze. Kad to savladate, biće samo stvar vaših želja i afiniteta šta da radite, prosto vam se onda otvori veliki broj mogućnosti.
Obzirom da živimo u vrlo stresnom vremenu, heklanje se preporučuju kao hobi ljudima koji imaju potrebu svoju koncentraciju usmjeriti na nešto konkretno. Također se preporučuje i kao radna terapija ljudima koji ne mogu da smire misli, koji imaju lošu koncentraciju i sl. Oni kojima manjka strpljenja, koji stalno žure heklanje će pomoći da nauče biti strpljivi. Oni koji su inače strpljivi postaju još strpljiviji. No, ipak u većini slučajeva heklanje je zaista zabava, način da konstruktivno i korisno utrošite svoje vrijeme.
Kao i sve u što se uloži puno ljubavi i truda, na kraju će uroditi onim sjajnim osjećajem da gledate u nešto što je djelo vaših, ali samo vaših ruku.
Spomenuh heklice, pa moram reći i da su one bile razlog što sam naučila heklati. Dok sam bila curica, stalno sam gledala mamu kako nešto hekla, plete, ne postoji stvar koju ona nije znala napraviti, dovoljan joj je bio jedan pogled na nešto, pa da to postane dio njenog asortimana; nije radila sa šemama, nego baš onako po nekom svom osjećaju. A meni nikad nije bilo jasno kako nešto može nastati tako što se radi samo sa jednom iglom. Nije mi bilo jasno kako uopšte može početi nešto da radi opet tom jednom jedinom iglom. Elem, na jednom ljetnom raspustu, imala sam petnaest godina, došao je momenat kad je ona ocjenila da treba udovoljiti mojoj znatiželji. I eto, naučim ja heklati.
No, tu se njen udio u ovoj priči nije završio. Pošto sam ja strašno uporna kad hoću nešto da saznam, ja sam tražila još i još. Ona se smijala... i svako malo ipak sjedala, vrlo ozbiljna kraj mene da mi pokaže ostale vrste ručnog rada. Zahvaljući njenom strpljenju i mojoj radoznalosti naučila sam, pored heklanja, i plesti, vesti na lanenim tkaninama, vesti goblene, raditi krstasti vez na platnu a pomoću okvira.
Iz nekog razloga, mnogo mi je bitan taj osjećaj da mogu, kad god poželim posegnuti za nekim od tih oblika ručnog rada. A možda sa dna srca nekako izbija mnogo važniji osjećaj, a to je da je ta ljubav prenesena od majke, pa onda zahtijeva, kako određenu odgovornost, tako i njegovanje.
Posegnite za nekim zaboravljenim mustrama, neka ne ostanu samo dio stare škrinje; njegujte vještine koje ste stekli i nikad ne zaboravite da znanje koje imate treba sijati oko sebe. Oplemenite svoj dom stvarčicama u koje ste svojim prstima dušu svoju upleli.
U prethodnom postu videli smo kako se hekla, odnosno osnovne poteze potrebne da biste savladali ovu tehniku. I sama Mikica je pomenula da je teško pratiti svaku pojedinu radnju u postupku heklanja ako ne vidite kako se to radi. Pošto posedujem bogatu enciklopediju rucnog rada s detaljnim opisima i jasnim ilustracijama, odlučila sam to podeliti s vama. Upravo zbog toga nadam se da će biti od pomoći posebno onima koji se zaista prvi put susreću sa veštinom kukičanja.
Vođenje konca
Vođenje konca kroz prste je važno jer pomaže postizavanje potrebne napetosti, kontrolirajući lagani tok konca od ruke do kačkalice. Kod ljevorukih je način uvođenja konca sasvim isti kao u desnorukih. Uvedite konac kroz prste na jedan od prikazanih načina, onaj koji vam je najugodniji.
Kako omotati konac oko malog prsta? Ovijte kraj niti oko malog prsta, zatim preko slijedećeg, onda ispod srednjeg i završite uvođenje ostavljajući konac na kažiprstu.
Kako uvesti konac preko malog prsta? Propustite kraj niti s kojom radite preko malog prsta, zatim ispod sljedeća dva, i završite uvođenje konca ostavljajući ga na kažiprstu.
Držanje kačkalice
Kačkalicu možemo držati poput noža ili olovke. Oba položaja su jednako dobra i izabraćemo onaj koji nam je ugodniji.
Kako držati kačkalicu poput olovke i poput noža opisano je na slici koja slijedi:
Da bismo počeli kačkati najprije stavljamo na kačkalicu početnu omču, zatim provedemo konac kroz prste lijeve ruke. Sada približimo ruke tako da se kačkalica u desnoj ruci i konac na kažiprstu lijeve ruke dodiruju.
Početna omča je prva očica u kačkanju i radi se na isti način kao prva očica u pletenju. U kačkanju se, međutim, za provlačenje omče kroz navoj konca, umjesto igle upotrebljava kačkalica (heklica).
Način rada u tri osnovna poteza
1. Omotajte nit dvaput oko dva prsta, zatim uvucite kačkalicu između dva navoja konca.
2. Kačkalicom provucite jedan navoj konca kroz drugi.
3. Da biste zategnuli početnu omču i učvrstili je na kačkalicu, provucite oba kraja konca.
Bod lančića upotrebljava se za izradu prvog reda na koji će se kačkati sljedeći red ili krug. Njime se takođe izrađuju razmaci među bodovima i štapići kod čipke i šupljikavog kačkanja.
Na početku objašnjenja svih kačkanih uzoraka, uvijek je naznačena veličina (debljina) kačkalice, vrsta niti i broj lančića s kojima treba početi. Dok učimo osnovne bodove, dovoljno je 20 očica u lančiću. Oznaka (u objašnjenjima) za lančić je lanč.
Način izrade lančića
Opisaćemo način rada u dva osnovna poteza:
1. Uvedite konac kroz prste lijeve ruke, a kačkalicu s početnom omčom držite u desnoj. Provucite kačkalicu najprije ispod, a onda preko niti i napravite navoj.
2. Provucite kačkalicu na kojoj je konac kroz početnu omču da biste dobili očicu lančića. Bod lančića je sada napravljen. Ponavljajte taj postupak sve dok vam taj pokret ne postane lagan i prirodan.
Šupljikavo kačkanje nastaje preskakanjem očica i izradom lančića iznad praznih prostora. Promjenom kombinacija očica i prostora mogu se izraditi različiti uzorci šupljikavog kačkanja. Npr. lančići mogu poslužiti kao jednostavna mreža. Oni mogu poslužiti i kao osnove na kojima se rade slijedeće očice u svrhu postizanja zamršenijih uzoraka, od kojih su najjednostavniji oni izrađeni od niskih štapića bez navoja i štapića u obliku rešetke. Ostali šupljikavi uzorci izrađuju se povezivanjem štapića i njihovim ukrštavanjem radi postizavanja efekta rešetke.
1. Izrada jednostavnog šupljikavog uzorka
Razmaci u ovom uzorku su napravljeni preskakivanjem očica i izradom lančića iznad njih.
- Izradite 1 štapić, 2 lančića, preskočite 2 lančića u prethodnom redu, 1 štapić u sljedeći lančić u prethodnom redu.
2. Izrada jednostavne mreže
Ova mreža je izrađena od očica lančića i niskih štapića bez navoja.
- Ukačkajte 1 niski štapić bez navoja u sredinu od pet lančića prethodnog reda, 1 niski štapić bez navoja u sredinu od pet lančića prethodnog reda, nadalje ponavljate isti postupak.
3. Izrada osnove i rešetke
Rešetka se radi na osnovi lančića.
- Izradite 1 štapić, 3 lančića, preskočite 2 lančića u prethodnom redu, 1 niski štapić bez navoja u sljedećem lačiću, 3 lančića, preskočite 2 lančića u prethodnom redu, 1 štapić u sljedeću očicu.
Efekt rešetke postiže se izradom jednog reda prekriženih štapića na temeljnom nizu lančića.
Način rada:
1. Izradite 3 lančića (koji predstavljaju 1 štapić), 1 štapić u 5 očica lančića od kačkalice, 4 lančića, nit oko kačkalice (skraćeno „nok“), ubodite kačkalicom u spoj štapića 1. i 3. lančića kao što se vidi na slici.
2. Završite štapić na uobičajeni način, 1 lančić, nok dva puta, preskočite 1 lančić, ubodite kačkalicom u sljedeći lančić, nok, provucite skroz, nok, provucite kroz 2 omče, 3 omče na kačkalici, nok, preskočite 1 lančić, ubodite kačkalicom u sljedeći lančić, nok provucite skroz, 5 omči na kačkalici, (nok provucite kroz dvije omče) 4 puta kako se vidi na slici.
3. Jedan lančić, nok, ubodite kačkalicom kroz gornji dio povezanih štapića, završite štapiće na uobičajeni način, 1 lančić i dalje ponavljati postupak naprijed opisan.
U postu korišteni opisi i ilustracije iz Enciklopedije ručnih radova Judy Brittain u izdanju "Mladost", Zagreb, 1980.
Ovde su pokazani osnovni potezi koji mogu poslužiti za vežbanje, opisane postupke treba ponavljati sve dotle dok vam ne postanu sasvim lagani. Nakon što ste savladali osnovnu tehniku, možemo ovde predstaviti i par zanimljivih shema za izradu heklanih uzoraka. Kao što pomenuh u uvodu, imam literaturu s ovom tematikom, pa možemo zajedno i polako da učimo tehniku heklanja od lakših ka težim uzorcima.
Izradite broj očica lančića djeljiv sa 4, plus 1, okrenite.
Prvi red: jedan niski štapić bez namotaja u 10, očica lančića od kačkalice, * 5 lančića, preskočite 3 lančića, jedan niski štapić bez namotaja u sljedeći lančić, ponoviti od * do kraja 5 lančića; okrenite.
Drugi red: jedan niski štapić bez namotaja u 5. lančić, razmak * 5 lančić, jedan niski štapić bez namotaja u sljedeći razmak, ponoviti od * do kraja, 5 lančića; okrenite.
U nastavku stalno ponavljajte red 2.
Za ovaj bod nije potreban temeljni niz lančića. Napravite početnu omču i stavite je na kačkalicu.
Prvi red: * izvucite omču do visine od 1,26 cm, nit oko kačkalice (nok), provucite omču skroz, ubodite kačkalicom između dvostruke i jednostruke niti upravo napravljene omče, nok, provucite omču, nok, provucite kroz obje omče na kačkalici, ponoviti od * do željene dužine, radeći jednaki broj čvorova, okrenite.
Drugi red: Preskočite čvor na kačkalici i sljedeća tri čvora, izradite jedan niski štapić bez namotaja u sljedeći čvor, * napravite 2 čvora kao u redu 1; preskočite jedan čvor u redu jedan, izradite jedan niski štapić bez namotaja u sljedeći čvor, ponovite od * do kraja, radeći posljednji niz bez namotaja u prvi lančić u redu 1.
Treći red: Napravite tri čvora, jedan niski štapić bez namotaja u sljedeći slobodni čvor u zadnjem redu, * napravite dva čvora, jedan niski štapić bez namotaja u sljedeći slobodni čvor u zadnjem redu, ponavljajte od * do kraja. U nastavku stalno ponavljajte treći red.
Korišteni opisi i ilustracije iz Enciklopedije ručnih radova Judy Brittain. Zahvaljujem našoj članici cesko na dostavljenim dijelovima Enciklopedije. ; )
Najčešće vrste heklanih mreža koje ćete sresti u praksi jesu ove dvije naprijed opisane. Izradu mreža treba vježbati dok se u cjelosti ne savlada tehnika. Ono što je jako važno jeste održati isti tempo rada u smislu da jedna omča nije labavija od druge, da niti u salomonovoj mreži nisu na jednom mjestu opuštene, na drugom zategnute, poenta je održati istu dinamiku u potezima kako bi ono što se hekla imalo jedan skladan i prijatan izgled za oko.
Ujednačenost poteza je bitna i zbog širine i dužine elementa koji radite. Svaki labaviji potez, od onog kakav treba biti, imaće za posljedicu širenje uzorka. Ujednačenost poteza uslovljena je uvijek debljinom konca kojim se radi i širinom kačkalice (heklice), ali na kraju i samim uzorkom (mustrom) koju želite raditi. Uobičajeno je da izrada kapa, šeširića, rukavica, ukrasnih jastučnica ili čarapica (papica) za bebe i djecu zahtijeva nešto „tvrđi“ rad. No, to su već finese. Bitno je savladati osnovne poteze, imati osjećaj za debljinu konca; vježbajte sve dok ne budete imali uzorak kojim ste zadovoljni i gdje sami vidite da je izrada ujednačena i skladna, a sve vaše želje nakon toga će s lakoćom dočekati svoje ostvarenje.
Za odjevne predmete čiji su rubovi podvrgnuti većem trošenju, kao što su čarape, šeširi i rukavice, možete izraditi čvršću osnovu dvostrukim lančićem u početnom redu. U daljim tekstovima oznaka za dvostruki lančić je „dlanč“.
Način rada:
1.) Izradite početnu omču, a zatim 2 očice lančića. S koncem otraga, ubodite kačkalicom između dvije polovice prve očice lančića, okrenite kačkalicu oko niti i provucite je. Sada su na kačkalici dvije omče.
2.) Okrenite kačkalicu oko konca i provucite nit kroz obje omče, da biste formirali dvostruki lančić. Nastavite raditi očice dvostrukog lančića na taj način, ubadajući kačkalicom svaki put u lijevu stranu posljednje očice.
Kada je rad napravljen do kraja, konac mora biti također završen kako treba, inače će se isparati. Kako to savladati? Način rada je sljedeći:
1.) Kad je posljednji bod završen, odrežite konac i provucite ga kroz zadnju očicu na kačkalici. Zategnite konac da biste završili očicu.
2.) Uvedite u šivaću iglu kraj niti konca kojim ste radili i prišijte ga uredno na poleđinu rada.
Prebrojavati očice u kačkanju je mnogo teže nego u pletenju, jer se očice ne nalaze na kačkalici. Uzorak koji vidite pored je izrađen niskim štapićima bez navoja. Svaka očica je označena brojkama da bi se pokazalo kako se očice broje. Brojanje očica štapića je lakše, jer svaki štapić tvori jedan stup koji se broji kao jedna očica. Očica lančića se broji kao jedna, a ako se nalazi između dva štapića treba brojati tri očice.
„Bodovi kačkanja se uvijek rade na isti način, bez obzira na to da li je rad ravan te ga na kraju svakog reda treba okrenuti, ili je okrugao, te se na završetku kruga nikad ne okreće. Može se, međutim, reći da se struktura nekih bodova razlikuje s obzirom na to da li su rađeni ravno ili u krugu. Kod ravnog rada se s okretanjem rada mijenja i smjer bodova, dok kod okruglog rada smjer bodova ostaje uvijek isti zato što se rad nikad ne okreće. Ova je promjena strukture očitija kod bodova koji se temelje na poluštapićima i niskim štapićima bez navoja.“
Obzirom da se radi o konkretnoj praktičnoj izradi pojedinih bodova, što u nekim slučajevima zahtijeva i vježbanje, za one zainteresovane, možda je najbolje da se ipak služe stručnim opisima izrade datim u Enciklopediji ručnih radova. Stoga ću prenijeti određene stranice Encikopedije s lekcijama o bodovima.
Da biste preuzeli stranice u formatu 566x800 pixela potrebno je da kliknete na ove male fotografije, a zatim desnim klikom odaberete opciju „Save image as“ date naziv svakoj stranici, te sačuvate na svom računaru. Tako ćete moći pregledati lekcije, odnosno čitati u rezoluciji koju želite. Osim toga, imaćete si lekcije uvijek i lako dostupne.
Na stranicama koje slijede obrađena je izrada poluštapića, niskih štapića bez navoja, dvostrukih, trostrukih štapića. Predstavljene su također i posebne vrste bodova s kojima ćete se susretati u brojnim shemama, poput: ruskog i dvostrukog boda, paukov bod, bod konopa, bod košare, bod brazde, rebrasti i drugi.
Vrsta bodova ima jako puno; u sljedećem postu će biti prikazani neki od njih, možda malo komplikovaniji. No, sve što se voli – zahtijeva vrijeme i trud. Pa tako i hobi ove ili one vrste. Izbori su uvijek prepušteni nama samima, ali isto tako i ubiranje plodova nakon uloženog truda.
Stranice 114. - 117. preuzete iz Enciklopedije ručnih radova Judy Brittain. Još jednom zahvaljujemo članici cesko koja se potrudila da skenira dijelove Enciklopedije i učini ih nama dostupnim.
Razni reljefni efekti u kačkanju postižu se višekratnim ukačkavanjem u jednu te istu očicu ili višekratnim namotavanjem niti oko heklice i provlačenjem omče kroz namotaje. Način izrade nekih od reljefnih bodova prikazan je na stranicama Enciklopedije ručnih radova, koje slijede.
Tu ćete pronaći opise za: ananas bod, popkorn očice, očica školjke, poprečni ananas, loptice, bod saća, bod hrpica, bod kanarinca, bod cvijeta, grančice, tulipana, snopova, mladica, pariški bod, paunov bod i drugi.
Radi se znači o bodovima koji su možda malo komplikovaniji za izradu, ali koji u velikoj mjeri zaista mogu obogatiti ručne radove. Određene vrste bodova prikazane na ovim stranicama sretat ćete uglavnom kao osnovu za izradu ženskih torbi, bluza, haljina, podmetača, kapa, nakita i sl., znači stvarčica koje zahtijevaju jaču osnovu jer imaju svoju praktičnu primjenu.
Fotografije: lara.koprivica.crochet (flickr.com) i madebydiana.blogspot.com
Paleta mogućnosti je nepregledna, pitanje je samo šta želite. Vaše ruke su u stanju stvoriti sve što vam pred očima bljesne kao želja. Svojoj mašti pustite na volju, svojoj kreativnosti otvorite vrata vremena, pažnje i strpljenja. Bilo da radite za sebe, ili za druge, kao poklon, poseban je to oblik zadovoljstva. Ljubav i pažnja utkani u vaše ručne radove onda kada su poklon onima koje volite je nešto po čemu će vas sigurno pamtiti; a skrivenim osmijehom pri pogledu na poklon, vaši voljeni će vam tu ljubav uzvraćati.
Goblen je zidna dekoracija sa utkanim slikovitim prizorom. Naziv je izveden od naziva radionice - bojadisaonice francuskih bojadzija i proizvodjaca platna, Manufacture des Goblelius. Krajem XV veka braca Zan i Filber Goblen otkrili su skarletnu boju i otvorili bojadisaonicu nadomak Pariza. Godine 1601. Anri VI je doveo flamanske takalce i oni su poceli da prave tapiserije. Manufacture des Goblelius je proizvodila najpoznatije tapiserije u Evropi. Nacrte za goblene su izradjivali renomirani umetnici kao sto je Rafael, Goja, Feansoa Bise. 1662. Luj IV je reorganizovao fabriku i postavio za glavnog rukovodioca Sarla le Brina koji manufakturu siri na proizvodnju namestaja i tapiserija za kraljevske palate.
Goblen (fr. goblén) je vrsta vezene prostirke kod koje se bodovi broje i stvaraju prelaskom igle preko niti ili mrezica platna koje cine osnovu. Do ranog XIX veka, bio je poznat kao slika na platnu. Ako platno ima sesnaest ili vise mrezastih rupa po linijskom incu, ta vrsta veza naziva se sitan vez, radila se od XIV do XVII veka. Gobleni u danasnjem obliku poticu iz XVII veka, kada je interesovanje za namestaj tapaciran izvezenim prostirkama podstaklo stvaranje izdrzljivijeg materijala kao osnove goblena. Vuna se cesto koristila za vezenje, svilena predja redje.
Opremu za vezenje cini ram koji moze da se podesava shodno velicini platna, odnosno sita na kojem se veze, raznobojni konci i igla. Sto su sita vece gustine niti, shema je slozenija i zahteva veliku preciznost i strpljenje da bi gotov goblen izgledao poput fotografije. Postoje stampane podloge za goblene i one podloge kod kojih je platno podeljeno na kockice od dvadeset puta dvadeset milimetara, koji se isporucuju sa shemom boja i setom konaca. Svaka boja ima duboku simboliku i svaka ova kocka zahteva na stotine uboda igle da bi se rodila slika koja „prica“. Zato su medju znalcima ali i kolekcionarima oduvek Vilerovi (Wihler) gobleni bili prefinjena umetnicka dela u koja su utkana vestim rukama dusa umetnika, njegova ideja i misao.
Nekada je vez bio deo opsteg obrazovanja mladih devojaka, put za razvoj posvecenosti i sticanje kulture cutanja u drustvu. Goblen neguje strpljenje u bicu, i ne retko biva „slika“ za pojedinca u koju se povlaci da bi iznasao lepotu stvaranja nanovo.
Klasicni vez, kao i vez goblena, jos uvek ima veliki broj poklonika i odavno nije privilegija neznijeg pola, a mnogi su upravo na njima pokazali sa koliko ljubavi se tka u svakom minutu jedna silka zivota.
Ponovo je u modi vez i goblen, mozda zato sto je ovaj rucni rad izuzetno lep i deluje smirujuce na osobu koja ga radi. Stvarati nesto lepo je plemenito, jos kada se pri tom i uziva u radu pravo je zadovoljstvo za svakog stvaraoca. Treba misliti i na poklone koji su nam cesto neophodni a oni rucno uradjeni su uvek i najlepsi.
Ukoliko ste se odlucili da se oprobate u izradi goblena, a posto ste izabrali motiv koji zelite, potrebno je da nadjete materijal i konce.
Za materijal prvo se raspitajte kod starijih clanova porodice, mozda se negde zaturilo neko parce iz starih dana, a ako nije, onda krenite u potragu po prodavnicama metrazne robe. Ukoliko zelite da radite sa polukrsticem ili krsticem bodom potrazite panama platno, mada se moze koristiti i leakril platno ukoliko se radi krsticem bodom neko jastuce, milje, vrecica za mirisne latice ili neka cestitka.
Konce za vez mozete pronaci u prodavnicama gde se prodaje vunica, konac za heklanje, dugmici, razne trakice i druge sitnice. Naravno povedite racuna da boje konca lepo uskladite.
Evo za lakse snalazenje u radu i slikovnog prikaza kako se rade bodovi polukrstica i krsica.
Sad imate sve sto je potrebno za pocetak, samo hrabro krenite, a onda kad se bude pokazivala slika, sve ce vas vise i vise vuci da sto pre vidite svoje delo u celosti. Gotov rad operite i blago ustirkajte, a zatim poluvlazan ispeglajte. Uramljivanje prepustite majstoru.
Kada se malo uvezbate na nekim manjim goblenima i vidite da to ustvari nije tako komplikovano, mozda ce vas povuci da uradite neke malo komplikovanije i zahtevnije radove.
Koristene su fotografije iz casopisa "Nasa praktika u kuci" Vez-mustre i Enciklopedija rucnih radova - Judy Brittain.
Heklanje kape - video
Sve o pletenju na jednom mestu Burda - Zadovoljstvo u pletenju
Drugaričinih ruku delo
U susret nam ide svetli Praznik - Uskrs koji slavimo u hriscanskom svetu kao uspomenu na onaj dan kada je Isus vaskrsao i koji od vajkada prate i tradicionalni obicaji proslavljanja u porodici. Jedan od nezaobilaznih je bojenje jaja. Obicaj je i da se jaja daruju svakom ko u kucu udje, a dar se moze i na poseban nacin "upakovati". Sa malo vestine mozete napraviti heklane korpice. Zlatne ruke majke nase clanice Mete_Orka su vec uradile korpicu, sa zeljom da potakne u nama ljubav ka rucnom radi i tradiciji salje nam slikom pozdrav.
Hvala Majra na postavljanju slika. U međuvremenu, majka je doradila korpice s mašnama, trakicama i ručkama. Isheklala je i koku :)
Inače, korpicu plete standardno, samo je trik u tome što joj kao kalup služi kristalna zdjela za voće, na koju postavi isheklano, koje potom štirka s pomoću šećera.