Da Zumbul, tacno je da je pjesma otpjevana na prvom poslijeratnom koncertu u Sarajevu. Osjecaje koji su preplavili publiku tesko je rijecima opisati. Vjerovatno ni sam Djole nije nikad vidio toliko suza na jednom mjestu, a mozda nije ni ocekivao da ce bas ova pjesma tako uzdrmati sve prisutne... Bilo je jezivo... Ali, nezaboravno.
Pjesma se zove Regruteska, i evo teksta:
Sine moj...
Ti se majke secas nejasno...
Dobre senke iznad kolevke...
Poc'o si da pamtis prekasno...
Osluskujem lepet andjela...
Znacu valjda da je nadjem ja?
Eh, mani me...
Nas sam dom k'o cergu selio...
Tepanja na vino mirisu...
Njene stvari sam razdelio...
Svaki praznik minu cuteci...
Sebi nisam mog'o uteci...
Stade sve... Samo zivot prodje...
Sine moj, oci njene plave...
Stize dan da u vojsku podjes...
Cudni se ovde sveci slave...
Ej... Sine moj... Kako da te pustim?
Ti si sve sto mi od nje osta'...
Di ces s tim trepuskama gustim?
Zivot bas ne zna sta je dosta...
Slusaj njih
Sto uz bojni poklic legaju...
Pevaju u slavu nozeva...
Pevaju pa onda begaju...
Poslo vreme s goreg na gore...
Razigralo one najgore...
Sine moj...
Gajde ce ti baba kupiti...
Tamburu sa ticom sedefnom...
Cure ce pred kucom pupiti...
Nek' se sorom digne prasina...
Kad bataljon suknji marsira...
Stade sve... Samo zivot prodje...
Sine moj, oci njene plave...
Stize dan da u vojsku podjes...
Lumpuju... Usijane glave...
Sine moj, sve su to barabe...
Ne dam ja mog spomenka bokor...
Derane... Drz' se tvoga babe...
Nisi ti za taj jad i pokor, ej...
Ain't no feeble bastard that obeys their every say. They say do this they say do that, no I'm no dogs body.
Ain't no feeble bastard, no fucking scapegoat.
Ain't no feeble bastard that has no say, I say what I think - not what they want me to think.
Volela me jedna vranjanka
Mladost mi je kod nje ostala
Nit je sofka nit je kostana
Vec najlepsa lela, jelena
Pusto, pusto, pusto mi je sve
Nema, nema moje jelene
Dodi, dodi lelo, jelena
Ti si moju mladost odnela
Ko zna gde je moja vranjanka
Od svih lepsa lela, jelena
Sve bih dao kad bih saznao
Ko je moju lelu ukrao
Ostao sam sasvim sam da lezim na suncu
Ja zvao sam te da dodes iz snova i pruzis mi ruku
Ja molio sam da se napune moja mora i rijeke
U njima jos jednom da osjetim novu ljubav da tece.
I pjevam
Budi moja voda, ja sam sada vatra
Izgorjecu.
Prolij se po meni, budi sve sto zelim
Ja zivjecu.
Ostao sam sasvim sam da lezim na suncu
Ja zvao sam te da dodes iz snova i pruzis mi ruku
Ja znao sam da ces doci, doci i donijeti kisu
Ja cekao sam kao suha zemlja kad ceka svoju vodu.
I pjevam
Budi moja voda, ja sam sada vatra
Izgorjecu.
I kazem
Prolij se po meni, budi sve sto zelim
Ja zivjecu.
Ova dvorišta puna neba i ptica,
udju k'o muzika stara nekud duboko u nas
i tu uvjek ostanu.
Potraži me u predgrađu,
na ulici, na raskrsću.
Gdje mi je jorgovan rasuo perle,
gdje nam je proljeće dotaklo usne
i pobjeglo...
Potraži me u predgrađu,
kraj vlakova što prolaze.
Bit ćemo sami u svitanju dana,
bit ćemo sami u pjesmama ptica
ko nekada...
Drijemaju jedra od rublja i cvjeća,
čekaju vjetar da nekuda plove.
Čujes li naše nas predgrađe zove,
traže te kuće i ulice stare.
Potraži me u predgrađu,
poljubi me u sječanju.
Bar onih sati kad ostaneš sam,
ako me sad još imalo voliš
potraži me...
Ti nemaš prsten sa našeg vjenčanja,
al pamtiš strehu na kraju grada.
Bez mnogo cvjeća, bez vela i zlata
bila sam s`tobom sretna k'o nikad.
Potraži me u predgrađu...
Galija-vezu me lepa secanja za njihovu muziku :)
Za ovim svijetom kasniš stoljeće il' dva
I na prastarom goblenu
Samo tebi nekih znanih puteva
Vežeš svoju nit
I nikud se ne žuriš
Puštaš vrijeme neka curi
Ti si zadovoljna s tim
Ja za tobom kasnim stoljeće il' dva
I da ti zavirim u srce
Tamo našao bih gnijezda labuda
Al' se ne mirim sa tim
I kada molim se za tebe
Znaj u isto vrijeme
Nemam pojma tko si ti
Koji te vjetar k meni nosi
Predstavi se tko si
Da li žena ili san
Kaži tko te k meni šalje
Do srca i još dalje
Da mu medalje dam
Ja ču čekati i znat ću tko si ti
Za ovim svijetom kasniš stoljeće il dva
I na prastarom goblenu
Samo tebi nekih znanih puteva
Slijedim tvoju nit
I dok molim se za tebe
Znaj u isto vrijeme
Nemam pojma tko si ti
U polumraku poznate sobe
ja sam pricao uporno, dugo,
da sve je gotovo, da nema vise
i da mi nismo jedno za drugo.
Prvi put iskreno, bez trunke lazi,
ja poluglasno, sto mogu tise
istinu rekoh da je ne volim,
da kraj nje nisam srecan vise.
Rekla je - Sve je u redu,
rekla je - Zagrli me jace,
rekla je - Nije mi nista
i tek je onda pocela da place.
Rekla je - Nemoj da brines,
rekla je da nije vazno,
rekla je - Brzo ce proci
samo me zagrli snazno.
A ja sam cuteci grizao usne
dok bivsi snovi po sobi lete
i nisam znao sta da joj kazem,
sav bespomocan, ko malo dete.
Rekla je - Sve je u redu,
rekla je - Zagrli me jace,
rekla je - Nije mi nista
i tek je onda pocela da place.
Rekla je - Nemoj da brines,
rekla je da nije vazno,
rekla je - Brzo ce proci
samo me zagrli snazno.
noc je pala, pa zasto je ne pozvati!
Ako možeš
da sačuvaš prisebnu glavu,
kada svi oko tebe gube svoju, i okrivljuju te za to,
Ako možeš da veruješ sebi,
kada svi u tebe sumnjaju i sam pridodaješ njihovim sumnjama,
Ako možeš da čekaš - a da ti ne dosadi čekanje,
ili ako si prevaren - da sam ne varaš,
ili ako si omrznut - da sam ne mrziš,
a da pritom ne izgledaš predobar ili premudar,
Ako možeš da sanjariš
a da snovi ne ovladaju tobom,
Ako možeš da maštaš, a da ti maštanje ne bude cilj,
Ako možeš da se suočiš sa uspehom i neuspehom
i smatraš te dve varke kao da su potpuno iste,
Ako možeš da podneseš da istinu koju si rekao
izvrnu nitkovi kako bi od nje napravili zamku za budale,
ili da posmatraš propast onoga čemu si posvetio sav život,
i da pogrbljen, sa dotrajalim alatom opet novo stvaraš,
ako možeš da prisiliš svoje srce, nerve i tetive,
da te služe dugo, iako si ih nemilice trošio,
i da izdržiš kada nema nišega više u tebi sem volje koja ti dovikuje- istraj!
Ako možeš da razgovaraš sa nižima od sebe
i ne istakneš svoju superiornost,
ili da u društvu sa višima od sebe sačuvaš svoje dostojanstvo,
Ako ni prijatelj, ni neprijatelj ne mogu da te uvrede,
Ako te svi cene, ali ne previše,
Ako možeš da ispuniš jedan minut sadržajem koji traje šezdeset sekundi,
tvoja je zemlja i sve što je na njoj,
i iznad svega
bićeš covek, prijatelju moj.
Cudan svijet je oko nas
slika ista svaki dan,
tu na uglu tom, stoji starac sam,
niko njega ne gleda, svi zure nekud sad,
takav sad je zivot, zivot nas.
Jedan covjek i jedna zena
na peronu srece stoje jos,
cekaju voz sto doci nece,
pa da krenu putem srece te, o je
zivim zivot svoj, to je sve sto sada imam ja.
Cudan svijet je oko nas, slika ista svaki dan,
volio si nju citav zivot svoj,
s drugim tad je otisla, bez jedne rijeci znam,
takav sad je zivot, zivot nas.
Zivot taj sto pripada tebi,
to je sve sto imas na svijetu tom,
zivot taj sto pripada tebi,
to je sve sto imas na svijetu tom,
zivim zivot svoj to je sve sto sada imam ja.
Rec jedna i kraj
Bol, gospodski sjaj,
Gazila bih duboku reku,
Samo da nadjem zvezdu neku
Koja na tebe podseca
Zid izmedju nas,
Noc pruza mi spas,
Htela bih da ti zovem ime,
Plakala bih al nemam s'kime,
Ubila bih i dosta s time
Znaj, ipak znaj da
Tuzna pesma na sto nacina
svetom putuje,
Stara slika naseg vremena
Jos uvek tuguje
A kisna jutra opet pocinju
od kad sam otisla
Smejem se a suze naviru
Kurva sudbina