Muzika, tekst - moja omiljena pesma Umetnost

Edith Piaf - Hymne à l'amour

Izgledom mala, ali dusom velika, svoje boli zbog neuzvracene ljubavi je pretakala sangom duha u pesme koje su postale evergrin, a osmehom ih bojila jer nosila je ljubav, uprkos. Na sva pitanja je davala samo jedan odgovor. Upitana:

- Kakav savet bi ste dali jednoj zeni?
- Ljubav – odgovorila bi.

- A mladoj devojci?
- Ljubav – ponovila je.

- A detetu?
- Ljubav – osmehnula se.

"Taki, volim te kako još nikoga nisam voljela, ne dopusti da umrem od ljubavi', pisala je Piaf u pismu upućenom Dimitrisu Hornu, poslanom u Atenu 20. rujna 1946. iz Ajaccija, na Korzici. A onda je pevala, pevala je Ljubljenom, ljubavi, himnu.

Plavo nebo na nas moze pasti, zemlja se moze raspasti. To nije bitno. Ako me volis, ja ne marim za ceo svet. Sve dok ljubav tece mojim zorama, sve dok mi telo drhti u tvojim rukam Sve brige su nebitne. Ljubavi moja od kako me volis.

Otici cu na kraj sveta, kosu ofarbati u plavo, ako ti to zatrazis od mene. Mesec skinucu, srecu ukrascu, ako ti to zatrazis od mene. Ostavicu zemlje svoje, sve prijatelje moje, ako ti to zatrazis od mene. I svi neka mi sude, neka me grde, ucinicu bilo sta, ako ti to zatrazis od mene.

Ako te jednom zivot oduzme od mene, i kada umres, kada sve prodje – to nije bitno, jer ako me volis i ja cu ljubavi umreti takodje. Citava vecnost bice nasa u velikom plavom beskraju.

Na nebu nema vise briga. Ljubavi moja. Verujes li u ljubav bez kraja?
Bog one koji se vole ponovo spaja.

Djordje Marjanović - Romana

Na festivalu „Pesma leta 68“ Djordje Marjanović nastupa sa pjesmom Romana i osvaja drugo mjesto.

Romana je pjesma koja i danas budi istu onu ustreptalost, isti zanos kao i onda kada je prvi put ušla u srca publike. Jedna od onih zbog kojih se sako najedared morao žustro odbaciti... i definitivno jedna od onih koje zauvijek traju, i traju... Svako njeno novo slušanje je priča za sebe; tajnu emocije koju pronese dušom svaki slušalac zna ponaosob... Ali, jednu je tajnu ipak Djordje podijelio sa vjernim „djokistima“ u svojoj knjizi „Moj život“.

Evo Djordjeve priče kako je nastala ta pjesma:
-Još kao dečak, u gimnaziji, zavoleo sam „Koštanu“. To je bila moja prva ljubav, moj prvi san... Ne znam koliko sam puta pročitao tu knjigu, koliko sam puta sanjao tu vatrenu ženu... Pa ipak, lik nikako nisam mogao da joj uhvatim, da ga dosanjam, da ga dočaram... U mojim snovima Koštana je bila više pesma, više strast, više lepota, nego žena odredjenog lika.

Došao sam u Beograd na studije. Bezbroj puta prodavao sam bonove studentske menze da bih, širom Srbije, gledao predstave „Koštane“. Nijedna od tih Koštana nije bila ona moja, ona iz dečačkih snova.

Počeo sam da pevam. I tada je Koštana bila sa mnom. Bila je moja zvezda vodilja, ona mi je ukazivala pravi put i učila me kako njime da hodam. Od nje sam naučio kako treba voleti svet, kako treba voleti umetnost, svoju pesmu, igru, kako treba voleti do bezumlja, kako treba isključiti sve ostalo oko sebe i iz sebe, kako treba pripadati samo njemu, tom čudnom svetu muzike, od koga krv zna da uzavri kao kod najžešće strasti.

Isključio sam se iz svakodnevnice. Noćima sam tražio sebe, pronalazio se i gubio u večitoj želji da dodjem do onog pravog, ili da sasvim odem sa scene. Živeo sam od paljenja reflektora do njihovog gašenja, večito napregnut, večito u želji da dam još više...

Imao sam ljubavi, voleo sam, ali nikada i nikoga ne kao Koštanu, kao pesmu...

A onda je došla 1965.godina, koja me je savila da bi me kasnije uzdigla još više. Pokleknuo sam pred ljubavlju, prvi put snažnijom od pesme. Bio sam spreman čak i pesme da se odreknem, da bih se dao toj novoj ljubavi.

Sreo sam živu Koštanu. Koštanu moje mašte. Onda kada sam bio najzaljubljeniji, najsrećniji, onda kada sam već živeo na valovima svoje pesme i u zagrljajima svoje voljene, došla je Koštana: Rada Voljšaninova, prvakinja Teatra „Romen“.

Posle poslednjeg koncerta u Moskvi, priredio sam mali koktel u svom apartmanu. Deo ansambla Teatra „Romen“, sa Radom i njenim suprugom Nikolajem, došao je na koktel. Tada sam dobio jedan od najlepših komplimenata. Zadivljeni onim što sam davao na sceni, došli su i kazali mi da sam ja prvi čovek koji peva dušom i krvlju najčistijeg ciganskog umetnika. Rada i Nikolaj pevali su nam do jutra. Oni su jedno čudno jedinstvo, jedan čudan trougao: Rada, Nikolaj i gitara. Nezamislivi su jedno bez drugog, oni su jedno, celina uzvišena i svetla, baš kao i njihova muzika.

Rada nam je pevala. Sedeli smo na podu, kao pored ciganske vatre, i plakali. Svi smo u tom času bile Mitke, svi smo imali iste suze, a različite razloge, svako je imao svoju Koštanu...

Ujutro u devet pošli smo na put. Rastali smo se sa Radom i Nikolajem. Sledećih 48 časova mislio sam samo na njih, razmišljao sam kako da im se zahvalim na toj divnoj noći, kako da im se odužim... Ne samo Radi, nego i Koštani koja živi u njoj, mojoj Koštani iz detinjstva.

Pisao sam stihove... Radni naslov pesme je bio „Koštana“. Polako se radjala i melodija. Mesecima sam je osluškivao u sebi da bih je, kada je već sasvim sazrela, zapevao 1968 kao – „Romanu“...

Ko li ukra od noći deo najcrnjih boja,
pa ti utka u oči, i dade im sjaj, Romana?
Ko li natera ptice da se odreknu glasa,
da pred tobom zaneme, i izgube glas, Romana?

Bolje da te nikad nisam video, ni poželeo ja!
Bolje da sam i životom platio kad te ugledah ja!

Ko li ukra od dana, pred vulkanom tog žara,
koga igrom razgaraš, pa bacaš na nas, Romana?
I sve oči zažele da te pomamno piju,
i sve ruke bi htele da te dotaknu bar, Romana...

Bolje da te nikad nisam video, ni poželeo ja!
Bolje da sam i životom platio kad se zaljubih ja...

Jedne noći za tebe, tvoja pesma sam bio,
pesma koja se sutra, zaboravlja već, Romana!
Jer od strasti je jača, tvoja nemirna ljubav,
koja pripada svetu, u kom nisam ja, Romana...

Bolje da te nikad nisam video, ni poželeo ja!
Bolje da sam i životom platio kad te izgubih ja...

(Autori: Đ. Marjanović - P. Sam/Đ. Debač - Đ. Marjanović)

Poslednji tango, Tanja Bošković

Igrajmo najlepšu igru - nek radost mi ispuni grud'.
Strasno, nežno mi šapni: da l' ne beše uzalud?!

Igrajmo poslednji tango,
naše igre već gasne plam.

Život se šali sa nama.
Biću sama.
I ti sam.

Daleke jecaju zvezde, mio se gasi sjaj.
Srce mi već dugo sluti - svemu će doći kraj.

Igrajmo taj tango smrti, kao nekada pre.
Neka se sve zavrti - samo ne zaboravi me.

Vrisak Bola

Bio jednom uzdah jedan, bila jednom jedna sjena..

Bio jednom jedan covjek, bila jednom jedna zena

Bila jednom jednom ljubav jedna , ali kratko vrjeme

..dvije usne, dodir jedan i istina gola.

Styx - Boat on the river

Take me back to my boat on the river
I need to go down, I need to come down
Take me back to my boat on the river
And I wont cry out any more
Time stands still as I gaze in her waters
She eases me down, touching me gently
With the waters that flow past my boat on the river
So I dont cry out anymore

Oh the river is wide
The river it touches my life like the waves on the sand
And all roads lead to tranquillity base
Where the frown on my face disappears
Take me down to my boat on the river
And I wont cry out anymore

Oh the river is deep
The river it touches my life like the waves on the sand
And all roads lead to tranquillity base
Where the frown on my face disappears
Take me down to my boat on the river
I need to go down, with you let me go down
Take me back to my boat on the river
And I wont cry out anymore
And I wont cry out anymore
And I wont cry out anymore

Camac na reci

Camac na reci

Odvedi me do mog camca na reci
Moram do nje, prosto moram do nje
Odvedi me do mog camca na reci
I suza ce nestati trag
Vreme u muku dok vodu joj gledam
Mirom me blazi, dira me nezno
Voda sto klizi uz camac na reci
I suza mi otire trag

O, siroka reka,
Ta reka sto zivot mi dira ko’ val pescani zal
Sve puteve vodi u duboki mir
Gde mi grc na licu se brise
Odvedi me do mog camca na reci
I suza ce nestati trag

Duboka ta reka
Ta reka sto zivot mi dira ko’ val pescani zal
Sve puteve vodi u duboki mir
Gde mi grc na licu se brise
Odvedi me do mog camca na reci
I suza ce nestati trag

Odvedi me do mog camca na reci
Moram do nje, s tobom moram do nje
Odvedi me do mog camca na reci
I suza ce nestati trag
I suza ce nestati trag
I suza ce nestati trag

Patricia Kaas: S’il fallait le faire

Da je trebalo to uciniti, zaustavila bih zemlju, ugasila bih svetlost d ate ne budi.
Da je trebalo to uciniti da bih ti se dopala, preusmerila bih vetrove u bezivotnoj pustinji,
pronasla bih more.

Da je trebalo to uciniti, zaustavila bih kisu, koja bi nas posle zaobilazila do kraja zivota.
Da je trebalo to uciniti da bih ti se dopala, slusala bih te svake noci kako govoris o ljubavi, i ja bih govorila o njoj.

Kako bi i dalje ronio po dubinama mojih ociju
Kako bi u njima opet video najvecu od svih vatri
I kako bi tvoja ruka prionula uz moju kozu.

Ako jednog dana odletis, sledila bih te, ako mogu.

A da je trebalo to uciniti, odagnala bih zimu, snaznim naletima proleca, i dugim svetlim jutrima.

Da je trebalo to uciniti da bih ti se dopala,
zaustavila bih vreme.
Kako bi sve tvoje reci od juce ostale u meni.
Kako bih jos gledala plavetnilo tvojih ociju.
Kako bi se tvoje ruke opet izgubile u mojoj kosi.

Uvelicavala bih sve, bez obzira da li je to mnogo ili malo.
Nikada ne bih bila u pravu, ako ti tako zelis.
Spremna sam sve da dam, samo ako u to verujes.
Moje srce je spremno da krvari, samo kad bi to video,
Sve dok ne postane samo senka tvojih noci,
Sve dok ne postane samo senka koja te prati.

Da je trebalo to uciniti…

Leonard Cohen - Hiljadu poljubaca duboko

Prišla si mi jutros i prevrnula me ko odrezak,
moraš biti muško da bi znao kako osjećaj to je sladak
moja bliznako iz ogledala, ta kako bih te se odrekao
jer koja druga bi me zibala tisuću poljubaca duboko.

Volio sam te kad si se otvorila u vrućini kao ljiljan,
ja tek obični snjegović na kiši i bljuzgi postojan,
koji te mrzlom ljubavlju volio i svojom vanjštinom krhkom
sa svim što jest i što je nekoć bio tisuću poljubaca duboko.

Znam da si me morala lagati i varati da si morala,
i sav zanos i vrelinu skriti iza velova čistih obmana,
(film-za-odrasle) o aristokrat naš savršeni i jeftin sam kicoš naoko
al' još uvek rado zaronim tisuću poljubaca duboko.

I još uvijek radim sa vinom i plačem obraz uz obraz
dok svira ’Auld Lang Syne’ srce ne priznaje poraz.
S Dizom i Danteom ja sam trčao ali nikada doista žestoko,
premda bi mi nekad dali da se zaigram tisuću poljubaca duboko.

Tebi sad jesen niz kožu bridi i ostavlja mi ko trun u okun
neku svjetlost što život žudi a sa smrću još nije u toku.
Ko ona zagonetka iz Knjige ljubavi opskurna i obsoletna nekako;
sve dok se tu učas u krvi ne ovjeri tisuću poljubaca duboko.

U ljubavi sam dobar i u mržnji jasno ali u međuprostoru mi nije lako.
Vježbao sam doduše tijelo al kasno i već godinama je tome tako.
No, ti izgledaš lijepo bez premca i na Boogie Ulici ime si veliko,
za sobom imaš i kojeg mrtvaca tisuću poljubaca daleko.

Volio sam te kad si se otvorila u vrućini kao ljiljan.
ja tek obični snjegović na kiši i bljuzgi postojan
ali sad više ne moraš slušati mene niti te riječi što ih izrekoh,
kad već se zbiraju protiv mene tisuću poljubaca daleko.

Poniji trče, djevojke su mlade svladati moraš što ti nije u prilog,
pobijediš načas pa gotov bude tvoj mali sretni epilog.
I sad si evo na redu da svjedočiš sjeme svog poraza pobjedničkog:
jer živiš život kao da i nije pričin tisuću poljubaca duboko.

Uz pomoć trikova i poneke veze na Boogie Ulici sam opet u dilu,
al' čovjek ispadne iz štosa pa sklizne u remek-djelo u velikom stilu.
Možda te čeka dugo putovanje i ispunjenje obećanja ponekog:
al' da bi preživio sve odbacuješ tisuću poljubaca duboko.

Zatočeni u puti, u spolu, mi moru smo tijelom granice kušali.
Al' vidjeh na koncu da su i strvinaru ovakvom svi oceani presušili;
pa se do prednje palube pokušavam probiti polako
da blagoslovim slom krhke nam flote tisuću poljubaca duboko.

Uz pomoć trikova i poneke veze na Boogie Ulici sam opet u dilu,
no nadam se da nam neće uzeti porez u vidu darova što ih čuvaš u krilu.
I sada ponekad kad noć je spora i kad se vuče prokleto krotko,
mi spuštamo srca na dno ponora tisuću poljubaca duboko.

Al' mirisom je i dalje ta misao na tebe iako sam u biti zaključio točkom,
no, ne i ono što smetnusmo činiti tisuću poljubaca duboko.

Arsen Dedic - Zagrli me

Jedna od onih muzičkih numera koje svoj život žive na vrlo specifičan način, od rodjenja noseći zvijezdu neprikosnovenog uspjeha... i trajaće taj život do nekog dana u beskonačnosti kada će biti upisan u vječnost. Pjesma „Zagrli me“ autora Arsena Dedića svoje prvo izvodjenje doživjela je 1977.godine kada se pojavila na albumu „Ako pridješ bliže“ Zdravka Čolića. Autor muzike i teksta, Dedić, svoje je djelo povjerio Čoliću, koji povjerenje nije izigrao. Nakon toga, 1980.godine pjesma se pojavila na albumu pod nazivom „Naručene pjesme“, kompilaciji koja je inače objedinila nekoliko Arsenovih hitova koje su otpjevali drugi izvodjači.

Proći će mnogo godina od tada, pjesma se rado izvodila uz neznatne izmjene, dodavanja novog štiha i sl. Zapaženija verzija, makar po meni, pojavila se na albumu „Vještina II“ Massima Savića. Ponovo je na svijetlo dana iznio biser, čiju je vrijednost dobro znao, pa je usljed toga, dostojanstveno predstavio svoje izvodjenje Arsenove pjesme.

Kad muzika traži put...

Ono što me jako obradovalo je jedan stariji snimak upravo pjesme „Zagrli me“ nedavno nadjen na you tubu. Snimak iz kojeg ne izviru samo note, već cijela jedna priča, iznijeta pred nas tako jednostavno, a pritom opet tako tajanstveno; priča u kojoj se Arsen kao autor pojavljuje i kao izvodjač pjesme. Muzika polako svoj put traži, i nalazi, u nekom ko je kao slučajno tu, naslonjen na klavir, neko ko je svojim prisustvom u pjesmu utkao, naizgled samo, cigarete dim... ali ustvari njegovim prisustvom cijela je priča dobila novu dimenziju. Radi se o Miki Antiću... I nije se samo dim cigarete upleo u riječi pjesme, ostao je tu negdje na tipkama klavira cijeli roj njegovih misli, ostao je u vazduhu do danas trag Mikinog dodira u svakoj odsviranoj noti...

Ne trebaš mi ništa reći, svoju prošlost, svoje ime, ako će ti biti lakše, zagrli me, zagrli me.

Uzeću te u naručje da te čuvam usred zime, grijaće te moje tijelo, zagrli me, zagrli me.

Zagrli me oko vrata, oluja se diže, ne može ti vjetar ništa, ako pridješ bliže, ako pridješ bliže...

Ukrao bih sreću za nas, kupio bih, nemam čime, jedino si moje blago, zagrli me, zagrli me.

Ne trebaju tebi draga ove pjesme, ove rime, najviše je što se može zagrli me, zagrli me…

Čudo Zagrljaj

Postoje trenuci kada nam je potreban isključivo jezik tijela, jezik ćutanja... Bliskost koju isijava dodir, zagrljaj koji nas štiti od svega čega smo se bojali i od svega od čega ćemo ikada strepiti. Sve želje tada stanu u jednu, vrlo jasnu, skučenu, i nadasve toplu... Moć zagrljaja je neupitna, snaga koja se iz njega rodi je besmrtna.

Ljudima je dato da komuniciraju na mnoštvo načina. No, kvalitet komunikacije vrlo se često ne može u pravom smislu iskazati riječima. Mnogo češće veličanstvo bliskosti izmedju ljudi pokazuje se rječitije rukama, zagrljajem, dodirom u koji je utisnut otkucaj srca, onaj namijenjen baš toj osobi, rodjen da bi bio podijeljen, poklonjen da bi bio umnožen. Sve topline jednog bića stanu u to Čudo Zagrljaj: sve naše šareno, jedinstveno, šašavo, meko, neponovljivo; sve naše od perli; sve naše od suza; sve naše od radosti i sreće ispredeno; sve to se skupi u trenutak vječnosti čiju veličinu znaju oni koji grle srcem, očima, rukama, svakim svojim dahom.

Pa eto onda, neka to bude najmanji razlog što se ova pjesma našla u ovoj temi... Ostalo se „grli“...

Nikša Kušelj - Kockar

Moja dusa iz pepela, iscjedila je kap veselja,
Da te kapi i poraze, u pobjede preobraze
Ja sam kao ponornica, sto uvire i izvire
Ja sam kao ona ptica, sto pjeva kada umire

Snove sam ozivio i sve patnje isprobao
Kockao sam strasno, i ljubio
Zivotu srce dao i sve izgubio

Moja dusa kao iskra, sa Bogom je samo bliska
i kada je krv ko lava, u srcu mi spokoj spava
Spoznao sam let i pad, bio sam star ko mlad
U zivotu bio kockar, a u dusi bolni sanjar

Snove sam ozivio i sve patnje isprobao
Kockao sam strasno, i ljubio
Zivotu srce dao i sve izgubio

Zivotu srce dao i sve izgubio…

Saznala bi kad bi htela - Griva

Saznala bi kad bi htela, zašto sam se propio.
Hiljadu bi noćas sela, tugom, svojom, potopio,
jer divlju sam jabuku ubrao.
Njome dušu otrov`o.

Tvoje oči vatrom gore. Razum si mi odnela.
Baš su ludi koji vole, kao ja,
jer divlju sam jabuku ubrao.
Njome dušu otrov`o.

Zlo dolazi, zlo prolazi, a ja ostajem.
Znam da ceš me ostaviti, jer te poznajem.

Dean Dvornik- Samo za nju

Večeras stihovi teku, kao kiša padaju,
večeras stihovi peku, kroz tamu donose nju
u kratkom uzdahu snova opet ću je ljubiti,
sa prvim drhtajem zore opet je izgubiti

Samo za nju, samo za nju,
za nju sebe bih dao, samo ona da je tu
Samo za nju, samo za nju,
i pred gospoda stao, samo ona da je tu

Tamo gdje nebo dira usnulo more prstima,
gdje vječno glazba svira, po nju ću krenut` ja

Samo za nju, samo za nju,
za nju sebe bih dao, samo ona da je tu
samo za nju, samo za nju

Samo za nju, samo za nju,
za nju sebe bih dao, samo ona da je tu
samo za nju, samo za nju,
i pred gospoda stao, samo ona da je tu

Opća Opasnost - Ti Mi Nećeš Reći Zbogom

Kada mi srce slomis
Kada me samog ostavis
i kad me zaboli zadnji stih
pjesme koju ostavljas meni
past ce ruzin cvijet na vodu hladnu ledenu
i past ce suze na dlanove moje
ali to te nece vratiti

Kada mi jutro svane
bez nade i bez ljubavi
i kad mi hladni vjetrovi
slede tvoje ime na usnama
past ce zvijezda moja
u bezdan tamnih duboki
i stat ce vrijeme u ocima mojim
ko vlak kad staje zadnji put

a ti ti mi neces mahnuti
kad me zagrle tisine
i kad mi dusa poleti
slomljnih krila u visine
zalud ce zvona zvonit
uzalud im jeka

jer ti se neces okrenuti
ti mi neces reci zbogom
jer nikad neces saznati
da sam otiso za tobom
da sam otiso za tobom

Kada mi jutro svane
bez nade i bez ljubavi
i kad mi hladni vjetrovi
slede tvoje ime na usnama
past ce zvijezda moja
u bezdan tamni, duboki
i stat ce vrijeme u ocima mojim
ko vlak kad stoji zadnji put

a ti ti mi neces mahnuti
kad me zagrle tisine
i kad mi dusa poleti
slomljnih krila u visine
zalud ce zvona zvonit
uzalud im jeka

jer ti neces se okrenuti
ti mi neces reci zbogom
jer nikad neces saznati
da sam otiso za tobom
da sam otiso za tobom