Koracam bosa tvojim tragom
Priljubljujem usne uz tvoju praznu casu
U tvom odelu trazim odlutalu toplotu
Pogledom doticem sve sto si ti gledao
Ispisujem ti ime izgovaram ga tiho
Blagosiljam dane kad cuvas svoje zdravlje
Ponavljam sve nezne reci koje smo ikad rekli
Secam se zaveta tvojih ociju
Tvoj se poslednji dodir jos ne odvaja od mene
Sa svakim danom se suocavam
umorna srca tromih nogu
To sto smo razdvojeni pola mi odnosi snage
A ostatak mi treba da bi te sacekala...
Na mene misli u prolecnoj noci,
Na mene misli svake letnje noci,
Na mene misli u jesenjoj noci
Na mene misli svake zimske noci.
Nek nisam s tobom, nek sam u samoci,
Nek sam daleko i ne mogu doci,
Svoj san o meni ipak predaj noci
U hladnjikavoj posteljnoj mirnoci,
Sto godi kao more mekih noci.
Dok traje dan, ne misli nikad na me,
Dan sve okrene tumbe, pun galame,
Uz vinske case i dimljive tame
Viziji dana iskopa mnoge jame
teznje tvog dana neka hrle same
Ali u noci uvek misli na me.
Osecas li, kroz dozive sirene,
Kroz vetar kada k oblacima krene
Svu patnju moju, i sta si za mene
Tamo, u sobi gde su uske sene,
Gde sklapas oci, jer pune su zene
Bola i srece sto se casom smene.
Preklinjem te u tihanoj tisini,
Ili uz tutanj kise u visini,
Ili u sneznoj blistavoj belini,
Il kroz san sto se ko java cini
Na mene misli u prolecnoj noci,
Na mene misli svake letnje noci,
Na mene misli u jesenjoj noci,
Na mene misli svake zimske noci.
Jos mi ponekad
dodje u snove
u istom haljetku
duginih boja
iste mi rijeci
njoj mrakom zaplove:
"Laka ti noc malena moja."
Udje u oci,
u srce u pore
korakom vojnika
pred sudnji boj
njene mi usne
sapatom zbore:
"Laku ti noc maleni moj."
Negde jos ima
u ovom gradu
ulica ljubavi
klupa bez broja
jedno palidrvce
za jednu baladu:
"Laka ti noc malena moja."
Imas suzu
boje runolista
kosulju,
neki smijesan kroj. . .
ti isti, ja,
sebi ni slicna:
"Laku ti noc maleni moj."
da li cu te
jos jednom sresti
ili ces zauvijek
nestati k'o Troja. . .
jos jedna sjen'a
na srebrnoj niti:
"Laka ti noc malena moja."
Na po' si puta
a vec na dnu
sa glavom u pijesku
kao noj . . . ?!
u svakom osmijehu
jos trazis Nju?
"Laku ti noc maleni moj."
Izasao sam samo iz sna u san.
Lica se svoga ne sjecam.
Gubitka nema. Plakati cemu?
Opet sam tu. Sve je u svemu.
Dok bijah ko vi, lelujah zrak,
a sad sam kao svjetlost lak.
Tijelo mi vise ne baca sjenu.
Opet sam tu. Sve je u svemu.
Izvan zivota, izvan smrti,
nikakve boli vise ne cutim.
Ne pitam tko sam. Nit tezim cemu.
Opet sam tu. Sve je u svemu.
O, kad bih mogao, blazeni grebe,
od svega toga oduzet sebe
ja sve bih dao za mrvu zara,
da opet sebe iz nista stvaram.
Ne vjeruj da ja odlazim
jer nemoguce je ostaviti taj krevet
u kojem smo smislili najljepse price
nemoguce je da me taj vjetar
odnese nekud
u neku ravnicu punu snijega
jer tko ce tako njezno
tvoje celo poljubiti
kome bi na pamet padale
takve lude stvari
da se zenimo svake noci
da ponekad pobjegnemo
ne vjeruj
gledaj
tu su jos moje cigarete
moj kaput
i moje srce
ja sam jos uvijek tako tvoj
da nemam vremena ni za sebe.
O, da sam sicusna kisna kap,
kucnula bih ti o prozor,
skliznula ko suza po licu,
praveci mali svilenkasti slap.
Mozda bih ti pala na usne,
na oci i ostavila trag,
ne daj boze vecoj zloci,
bio bi to samo poljubac blag.
Mozda bih ti pala na kosu,
ostavljajuci u njoj srebrenkastu rosu,
izljubila ti kapima trepavice, umila lice,
ostavila sicusne kapi, da sjecanje ne ishlapi.
Kad je ljubav vatra prava
Ona isparava.
A sa nje se para skida
U vidu fluida.
Jedan fluid hrli da se s drugim grli.
Trču, trču, u ljubavnom grču,
Sa voljenih ustu najsladje se srču.
Ljubavnici ljube se okrutno
Koliko se ljubeć toliko se ne videć
Jedan u drugom se, odražen, ljubi.
Što dva su ljubavnika? Dva neprijatelja.
Ljubavnici su ljubavnim milovanjem
Razmaženi dječaci: i ne primjećuju
Kako se grijanjem mrve,
I kako se ono što bješe svijetom obrće u ništa.
Ništa, i nitko. Ljubav, ta čista sablast
Što olako ih šeće, tako se zmija
Urezuje u sjećanje svoje staze.
A oni se ruše nagriženi zauvijek.
Izgubiše opstojnost, no bivanje
Vječno ne prestaje da boli.
Za tvoju ljubav ja ne molim.
Na sigurno je smjesti sad...
I vjeruj tvojoj da nevjesti
neću u pismu prolit jad.
Al' primi mudre sad savjete:
neka pročita moje pjesme,
i neka čuva mi portrete, -
mladoženja to odbit ne sm'je.
Jer draže takvim je ludama
saznanje potpune pobjede,
već prijateljske sve besjede
i spomen onih nježnih dana...
A kada groša sreće zbroj
proživiš s tom dragom zlatnom
i duši već prezasićenoj
odjednom bude sve odvratno -
u moju uzvišenu noć
ne dolazi. Jer ja te ne znam.
I kako da ti pružim pomoć?
Za sreću ni ja lijeka nemam.
Sve te vodilo k meni, iz daljine iz mraka,
sve te vodilo k meni vec od prvih koraka.
Mada nista nisi rekla ja sam znao, ja sam znao
iz tih kretnji porijekla sve je isto, sve je "kao".
Sve te vodilo k meni, sve sto rode samoce,
mala primorska mjesta, isti pisci i ploce.
Kad te baci kao ladju nocni val do moga praga,
nije bilo tesko znati da mi moras biti draga,
da mi moras biti draga...
Sve te vodilo k meni; tvoje oci i usta,
tvoje ljubavi mrtve, moja losa iskustva.
Mi smo bili na pocetku istim vinom opijeni,
i kad si isla krivim putem, sve te vodilo k meni.
Sve te vodilo k meni...
Mi smo bili na pocetku istim vinom opijeni
i kad si isla krivim putem, sve te vodilo k meni.
Na zlo sam odavno vec okornjacio,
još jedino dobrota cista mene gane.
O pete sam zavist okacio.
Cvijetom moje zarasle su rane.
Svaka himba meni je daleka.
Drugima sam kao samom sebi.
Mržnje sve, od ovoga svijeta,
ljubav moju potopile ne bi.
Pa ipak se katkad cutim slabim,
kad od srca um mi se otima.
Sam pred sobom ja oborim glavu
ne znajuci kud bih sa ocima.