Maslacak - Karinthy Frigyes
Prema tvojoj ruci,
Prema tvojoj ruci, kosi,
Prema tvojoj ruci, kosi, oku,
Prema tvojoj ruci, kosi, oku, suknji
Zašto grabim?! - uporno zapitkuješ
Cas ljutito-glasno, cas vrteci glavom, nijemo -
Što ne nježno, milujuci,
Kako prilici, kako drugi rade,
Zašto žurno, sa sjajem u ocima,
I što se uz to smijem - bezobrazluk!
Tako ružno, uši parajuci!
Ah, odmah me ostavljaš ili po ruci udaraš.
Maslacku, ne ostavljaj me,
Radje cu ti reci,
Reci cu ti - cekaj, šapnucu ti na uho,
Odmakni uvojak.
Prema tvojoj ruci,
Prema tvojoj ruci, kosi,
Prema tvojoj ruci, kosi, oku,
Prema tvojoj ruci, kosi, oku, suknji
Šta grabi tako - zar se ne dosjecaš?
Šta grabi tako - zar još uvijek ne znaš?
Pa uvijek tako ljutito
Pokušavaš se odbraniti i onda
Držeci oko, kosu, suknju.
Prema prašniku,
Prema prašniku, rodnici,
Prema prašniku, rodnici, struku,
Prema prašniku, rodnici, struku, latu
Šta grabi tako, Maslacku? - Vjetar!
Vjetar, vjetar, ludo bezobrazan vjetar
Radujuci se tvom bijesu.
Maslacku, šta ce biti?
Ovo je tek lahor.
Ovaj tek grabi i zviždi.
A još ti nisam ni govorio o mojoj porodici.
Cuješ li!
Otac mi je Fijuk Vihora bio - znameniti
Tajfun iz Arkansasa majka
A šurjak ljevkasti kovitlac -
Pahuljico maslacka, da li si se vrtjela rastrojeno-morno
U vrtlogu nebeskog svoda?
Bolje ne udaraj mi ruku.
majra
Jose Luis Hidalgo
Noć te uništava da bih te tražio
kao ludak, u tami, u snu, u smrti.
Moje srce izgara kao osamljena ptica.
Tvoja me odsutnost ruši, život se zatvorio.
Kakva samoća i mrak, kakav suh mesec na nebu,
kakvi daleki putnici po nepoznatim telesima
pitaju za tvoju krv, za poljupce, za kucanje tvog srca,
za tvoju neočekivanu odsutnost u noći koja raste.
Moje ruke te ne stežu i moje oči te ne poznaju.
Moje su reči uspravne trazeći te utaman.
Spokojna noć u meni, horizontalna i duga,
pružena kao reka sa samostalnim obalama.
Ali idem da te tražim, otimam te i čupam
iz tame, iz sna, prikrivam te za svoje sećanje.
Tišina gradi tvoju neobjašnjivu istinu.
Svet se zatvorio. Sa mnom ostaješ.
Trenuci - Horhe Luis Borhes
Kada bih svoj život mogao ponovo da proživim.
Pokušao bih u sledećem da napravim više grešaka,
ne bih se trudio da budem tako savršen, opustio bih se
više.
Bio bih gluplji nego što bejah, zaista,
vrlo malo stvari bih ozbiljno shvatio,
Bio bih manji čistunac.
Više bih se izlagao opasnostima, više bih putovao,
više sutona posmatrao, na više planina popeo,
više reka preplivao.
Išao bih na još više mesta na koja nikad nisam otišao,
jeo manje boba a više sladoleda, imao više stvarnih
a manje izmišljenih problema .
Ja sam bio od onih što razumno i plodno prožive
svaki minut svog života. Imao sam, jasno, i časaka
radosti.
Ali kada bih mogao nazad da se vratim, težio bih samo
dobrim trenucima.
Jer ako ne znate, život je od toga sačinjen, od
trenutaka samo;
nemoj propuštati sada.
Ja sam bio od onih što nikad nigde nisu išli bez
toplomera,
termofera, kišobrana i padobrana;
kada bih opet mogao da živim, lakši bih putovao.
Kada bih ponovo mogao da živim,
s proleća bih počeo bosonog da hodim i tako išao do
kraja jeseni.
Više bih se na vrtešci okretao, više sutona posmatrao
i
sa više dece igrao, kada bih život ponovo pred sobom
imao.
Ali vidite, imam 85 godina i znam da umirem.
Eternal three - Tove Ditlevsen
Dva čoveka na svetu
s kojima se ukršta moj put postoje
jedan je onaj koga ja volim
drugi voli sve što je moje
Jedan,
u mojim snovima večno živi
I čuva ga moj mračni um
drugi,
pred mojim srcem stoji samo
A ja ga nikada ne puštam tamo
Jedan je bio samo tren prolećne nade,
proćerdane sreće dah
drugi mi ceo svoj život dade
a, ne uzvratih mu ni sat.
I , jedan živi u mojim pesmama
gde je ljubav slobodna i vrela, poput krvi
drugi je onaj sa dosadnim danima,
gde su svi snovi isušeni i sve se mrvi
Izmedju ovo dvoje sve žene pate, žude
Da budu u ljubavi, s voljenim, i čisto
Ali, samo jednom u svakih sto godina bude
Da se to dvoje spoje u isto .
...................................................................
There are two men in the world, who
Are crossing my path I see,
And one is the man I love,
The other's in love with me.
And one exists in the nightly dreams
Of my somber soul evermore,
The other stands at the door of my heart
But I will not open the door.
And one once gave me a vernal breath
Of happiness squandered-alack!
The other gave me his whole, long life
And never got an hour back.
And one lives hot in the song of my blood
Where love is pure, unbound-
The other is one with the humdrum day
Where all our dreams are drowned.
Between these two every woman stands,
In love, beloved, and white-
And once every hundered years it happens
That both in one unite.
Jednoj prolaznici - Sarl Bodler
Ulica je zaglušna vrištala oko mene.
Duga, tanka, u crnini, veličanstvo bola,
Prošla je neka žena, a ruka joj ohola
Pridizaše, njihaše skutove svoje;
Hitra, otmjena, s nogom kao u kakva kipa.
A ja se napajah, u grču osobenjaka,
Njenim okom, olovnim nebom olujnog znaka,
Što zanosnu blagost i smrtonosnu slast sipa.
Jedna munja? A zatim noc! - Trenutna prelesti
S čijeg pogleda namah novim životom dišem,
Zar ću te samo u vječnosti ponovo sresti?
Drugdje, daleko! Prekasno! Možda nikad više!
Jer ne znaš kuda ću, ne znam kuda si nestala,
Ti koju koju sam mogao voljeti, ti što si to znala.
Odgovor - Desanka Maksimovic
Pobrala sam spokojno reči tvoje plahe
i pune nekakvog bola,
jer znam, nećeš otići u monahe,
kao što zbog nečeg kaza.
O, veruj mi, biće i drugih staza
kojima ćeš pobeći od mene ti.
Pomisli samo kako me nije ni bilo;
kako sam ja samu sebe izumela
samo da bi me ti voleo,
samo da bih umela
biti san tvoj o meni,
tvoj san koji me je gorko boleo.
Ili poveruj jednog dana
kako mi duša smeta
da imam duše,
kako mi srce smeta
da te volim celim srca toplim dnom.
Pomisli kako sam ja satkana
od nadopunjavanja života snom.
Pomisli sve što ti je uteha.
Poveruj kako sam ja kriva
što u meni još pre rođenja,
pre detinjstva i pre mladosti
gori bolna i živa
strast da svoje i tuđe radosti
pretvaram u bol.
Ili pomisli, da je i moglo biti
sve za čim tvoja pesma žali,
bilo bi tek za dah časa,
pa večnost celu opet ne bi znali
jedno o drugom;
unepovrat i ništa ipak bi moralo
sve da utalasa.
Pomisli, izgubićemo se u noć
kao pjesme tvoje odjek tužni
u moj kraj;
i znaj, i san i čovek
i bol i sreća prolazna da je;
i da ništa nema toliku moć
da večno traje.
Ili, kada gorku ovu
od mene dobiješ vest,
pomisli da je isti ceo svet,
i bolnu o meni svest
uzberi kao otrovan cvet
i baci je na drum.
I pomisli ponovo
kako me nije ni bilo;
kako sam ja samu sebe izumela
samo da bi me ti voleo,
samo da bih umela
biti san tvoj o meni,
tvoj san koji me je gorko boleo.
Poziv - Oriah Mountain Dreamer
Ne zanima me od čega živiš.
Želim znati za čim žudiš
i imaš li hrabrosti snivati
o ispunjenju želja srca svoga.
Ne zanima me koliko ti je godina.
Želim znati jesi li spreman riskirati
da ispadneš budala zbog ljubavi,
zbog svojih snova,
zbog ove pustolovine koju nazivamo životom.
Ne zanima me koji planeti djeluju na tvoj mjesec.
Želim znati jesi li stigao do središta vlastite boli,
jesu li te životna razočaranja otvorila
ili si se skutrio i zatvorio od straha
da ponovno ne osjetiš bol.
Želim znati jesi li u stanju trpjeti bol,
moju ili svoju,
a da je pritom ne moraš skrivati
ili ublažavati
ili izbrisati.
Želim znati znaš li se radovati,
zbog mene ili sebe,
i možeš li divlje zaplesati
i pustiti da te ekstaza preplavi sve do vrškova prstiju,
a da nas pritom ne upozoravaš neka budemo pažljivi,
realni,
svjesni ljudskih ograničenja.
Ne zanima me je li priča koju mi pričaš istinita.
Želim znati jesi li spreman razočarati drugoga
kako bi bio iskren prema sebi;
jesi li spreman podnijeti optužbe za izdaju,
a pritom ne iznevjeriti sebe;
možeš li biti izdajica
i samim time vrijedan povjerenja.
Želim znati jesi li u stanju vidjeti ljepotu,
pa i ako nije lijepa,
svakoga dana,
i možeš li svoj život nadahnjivati njezinom prisutnošću.
Želim znati jesi li dovoljno snažan
da živiš s neuspjehom,
svojim i mojim,
i da svejedno stojiš na rubu jezera
i ushićeno vičeš prema srebrnom punom mjesecu;
- To!
Ne zanima me gdje živiš
i koliko novaca imaš.
Želim znati jesi li sposoban ustati,
nakon noći ispunjene tugom i očajom,
umoran i do kostiju izubijan,
i učiniti sve što je potrebno
kako bi nahranio svoju djecu.
Ne zanima me koga poznaješ
i kako si dospio ovamo.
Želim znati hoćeš li i dalje sa mnom stajati u žaru vatre
i ne posustajati.
Ne zanima me gdje si
ili što si
ili s kim si studirao.
Želim znati sto te u tebi samom gura naprijed
u trenucima kad se sve ostalo ruši.
Želim znati možeš li biti sam sa sobom
i voliš li uistinu osobu koja jesi
u trenucima praznine.
Mikica
Putevi - Mak Dizdar
Ali to nije sve
Ti si nakanio da mene nema i pod svaku cijenu
Ideš prema meni. I u jurišu
Smijući se i plačući
Pred sobom
Sve čistiš
i ništiš
Ti si nakanio da me pod svaku cijenu uništiš
Ali nikako da nađeš
Istinski put
Do mene
Jer
Ti poznaješ uklesane i utrte pute
I niti ijedan drugi
(A mali su zapravo i jalovi
Bez obzira koliko su
Za tebe
Oholog i jakog
I preteški
I
Dugi)
Ti poznaješ samo one puteve
Što prolaze
Od srca
I
Oka
Ali to nije sve
Ima puteva što su se ispružili pred nama
Bez javnog traga kolovoza
Bez voznog reda
Bez vremena
I roka
Ti misliš da je tvoja putanja do uboge mene
Veoma sigurna i časna
Ona
Što dolazi
S lijeva
Ili
Zdesna
Zavaravaš se stalno da do mene treba ići
Smjerovima sličnim
Sa sjevera
Ili
Juga
Ali to nije sve
Kuda
Oči uvijek
Pametno mi traži
Ispod ustalasale na vjetru raži
Iz korjena zemlje gdje se zgusla tmina
A iz bezmjernih visina
Odozgora
Pritiskivati
Grudi
Najjače
Može
Mora
Ali to nije sve
Ti ne znaš zakon kružnog toka
Između svjetlila
I
Tmice
Ali to nije sve
Jer najmanje znaš da u svom biću
Najteža rvanja su
I ratovi pravi
U samome
Biću
Ti ne znaš dakle da zlo si moje najmanje
Između mnogih
Mojih
Velikih
Zala
Ti ne znaš s kim
Imaš posla
Ti ne znaš ništa o mojoj mapi putova
Ti ne znaš da put od tebe do mene
Nije isto što i put
Od mene
Do tebe
Ti ne znaš ništa o mome bogatstvu
Skrivenom za tvoje moćne oči
(Ti ne znaš da meni je
Mnogo više
Nego što misliš
Sudbina
Namjenila i
Dala)
Ti si nakanio da me pod svaku cijenu uništiš
Ali nikako da nađes istinski put
Do mene
Shvatam te:
Čovjek si u jednom prostoru i vremenu
Što živi tek sada i ovdje
I ne zna za bezgranični
Prostor vremena
U kojem se nalazim
Prisutan
Od dalekog jučer
Do dalekog sutra
Misleći
O tebi
Ali to nije sve.
Mikica
Tama - Ivo Andric
Ja ne znam kud ovo idu dani moji,
ni kuda vode ove noći moje.
Ne znam.
Ni otkud magla ružna
na sve što se čekalo,
ni otkud nemar jadni
na sve što se radilo,
ni zaborav otkuda,
žalosni na sve što se ljubilo.
Magla.
Ko će da mi kaže noćas, šta meni znače
lica i stvari i spomeni minulih dana?
I kuda idu ovi dani moji
I zašto bije tamno srce moje?
Kuda? Zašto?
Volimo se - Stojan Simic Krpica
Ranije
jucerasnjici
proslosti
ostavljamo,
kasnije
sutrasmjici
buducnosti
prepustamo
i volimo se
sada,
u
sadasnjem
trenutku
vjecnosti,
iz
trenutka
u
trenutak.
Labud - Delmira Agustini
Zjenica plava moga vrta to je drhtavo ogledalo
jezera jednog čiste vode, toliko čiste te vjerujem
da se u sjajnu površinu misao moja upisuje.
Cvijet zraka i cvijet vode, duša jezera to je labud
sa svoje dvije ljudske zjene, težak i otmjen poput princa;
krila mu ljiljan, vesla ruža
kljun mu u ognju, vrat žalovit i ponosit je,
i bjelina i sva umilnost labudova.
Ta ptica bijela, ptica teška, što zlokobnim se pjevom javlja;
-karanfil, skriven u ljiljanu, u plam i čudo pretvara se
uzbuđuju me bijela krila kao goruće dvije ruke.
Nikakve usne nisu žarke ko njegov kljun u mojoj ruci;
nijedna glava tako krotko u moje krilo nije pala;
nijedna put mi nije dala takav užitak, takvu patnju:
kroz njegove se žile pjeni plamena struja, dvaput ljudska.
Rubinom rujnim od požude glava je njemu okrunjena;
i on odnosi puste želje u svome skutu ružičastom.
Na rukama mu vodu dajem a čini se da oganj pije;
i ja izgledam k'o da pružam čitavi pehar svoga tijela.
U mome snu toliko živi i tako u put moju tone
te često mislim jel' to labud s dva svoja krila lepršava,
s očima svojim rijetkim, ljudskim, i sa crvenim, žarkim kljunom
je li to samo bijeli labud u bistroj vodi mog jezera,
il' ljubavnik u mom životu
Jezeru bistrom na obali zapitkujem ga u u tišini
a tišina je samo ruža navrh njegova žarkog kljuna.
No on mi u svom mesu zbori, a ja ga u svom mesu slušam.
Katkada-cijela!-ja sam duša; Katkada - cijela! -ja sam tijelo.
Uranja kljun u moje krilo i tu ostaje kao mrtav
Na površini od kristala, u drhtavome ogledalu jezera,
koje katkada misao moju odražava,
crvenom bojom labud plaši, a ja bjelinom strah zadajem.
majra
Moja M - Dragan Dzigurski
Samo sam
ja smeo,
da je zovem:
moja M...
a da me, nije briga,
da li će to,
nekoga da ljuti,
ili će neko
nešto da sluti.
Ona je samo...
moja M...
Ne, neću Vam reći
njeno prezime il' ime
Moja M...
to i ništa više.
Vama je, dovoljno
a meni, mnogo,
mnogo...najviše.
ljubav je to
K'o mraz, što prekrije
k'o jesenje guste, kiše.
k'o kap rose
nevine
nasmejane,
pogleda smernog,
na listu,
za pad, spremnog.
Moja M...
spremna da ugodi
mome srcu,
telu,
duši.
Dodadoh,
njenom sjaju,
toplinu,
sigurnost,
zrelost
što zabrane ruši.
Oči Vaše,
ne kriju
zavist.
Žal za mladošću
što je zalud troši,
sa tol'kom strašću.
Podrugljiv osmeh
sa kraja usana vaših
oplakuje
ludog starca
što joj sve,
pred noge baca.
ljubav je to
moja M...
Koliko gube oni
koje ne može,
da pokrene
taj titraj,
božanskog dara ,
kada toplina lista
kuglicu, čistu, opi,
il' slasni plam,
lista starog,
kada se, sa njom, stopi.
Zna,
list stari.
Na travnjaku
će da svene.
Odlaziće
polako
sretan
jer, ljubio je oči njene.
Moja M...
suzama,
tugu će sprati.
Ispuniće zavet
koji mi je morala dati,
još one noći kad'
mladost njena,
nagost,
radoznalost,
žudnja
i nevinost
pred mene,
stade i ...
Moja M...
postade.
Kad ja odem
u nov život će da zakorači
vedri dani nek joj sviću.
Radost
nek' gledaju
oči joj snene.
Moja M...
Ima čega da se seća,
a nema ni za čim da žali...
jer, imao sam nju
i ona je, imala mene.
Kavez za feniksa na Inter.rs - Dragan Džigurski
Imam i čast i zadovoljstvo da vas obavestim da je u pripremi mala nagradna igra za članove Inter CAFFE foruma. Gospodin Dragan Džigurski nam šalje svoj roman Kavez za feniksa i kada stigne, smislićemo neki način da ga dodelimo jednome od nas.
Pesma "Moja M" je stigla u tom paketu kao predhodnica, direktno od Dragana, i ja je ovde prosledjujem.
Ukoliko vam padne na pamet neki zgodan način kako da organizujemo igru kada stigne roman, javite nam na PP - majri, Kayi, j@, meni... svejedno.
galeksic
