Poezija - najlepsi stihovi Umetnost

Sretna ljubav - Wislawa Szymborska

Sretna ljubav. Zar je to normalno,
zar je to ozbiljno, zar je to korisno -
što svijet ima od dvoje ljudi
koji svijeta ne vide?

Izdignuti do sebe bez ikakve zasluge,
dvoje slučajnih na milijun, ali uvjereni
da je tako moralo biti - kao nagrada za što? Ni za što.
Svjetlost pada niotkud -
zašto baš na te, a ne na neke druge?
Ne vrijeđa li to pravednost? Vrijeđa.
Ne remeti li to brižno naredana načela,
ne ruši li s visine moral? Remeti i ruši.

Pogledajte samo te sretnike:
kad bi se bar malo prikrivali,
hinili utučenost i tako krijepili prijatelje!
Poslušajte samo kako se smiju – uvredljivo.
Kakvim jezikom govore – tobože razumljivim.
A te njihove ceremonije, ta cifranja,
pa s koliko se samo pažnje međusobno ophode –
točno kao da su se urotili protiv čovječanstva!

Teško je i zamisliti do čega bi došlo
kad bi njihov primjer drugi mogli slijediti.
Na što bi se mogle osloniti religije, poezije,
na što bi se mislilo, što bi se zapostavilo,
tko bi htio ostati u igri.

Sretna ljubav. Kome to treba?
Takt i razum nalažu da se o njoj šuti
kao o skandalu iz viših sfera Života.
Divna se djeca rađaju bez njezine pomoći.
Nikad joj ne bi uspjelo napučiti zemlju,
uostalom rijetko se i događa.

Neka ljudi što ne znaju za sretnu ljubav
mirno tvrde da nigdje nema sretne ljubavi.

S tim će uvjerenjem lakše i živjeti, i umirati.

Trebao bih otići do kuhinje, uzeti nožić i - Drago Glamuz

...prerezati ta slova
prošlo je već šest godina otkako smo kupili stan
ali ja sam tek prije nekoliko dana
ugledao slova urezana u rub zahodskih vrata.
piše - Boris.

Boris je bio sin čovjeka koji nam je prodao stan,
Srbin zaljubljen u Hrvaticu s kojom je 1993. pao
s vrha zgrade pod prozor svoje sobe. Borisovi su
roditelji tada odselili iz grada a mi smo
njihovu priču doznali od susjeda.
nije nam se svidjelo što ćemo živjeti u stanu koji je
prodan samo zato što je njegov stanar volio osobu koju nije
smio voljeti. ali mi za to, kad smo ga kupovali, nismo
znali, a osam godina smo bili podstanari i za stan se
zadužili preko glave - branili smo se pretvarajući ga
u dom.

ponekad bismo tu priču o našem stanu ispričali
gostima. rijetko, ozbiljno i s pijetetom, ali - eto
priznajem - i kao bizarnost koja će oživjeti šepajući
razgovor.

Uhapšen u svojoj magli - Tin Ujevic

Uhapšen u svojoj magli,
zakopčan u svojem mraku,
svako svojoj zvijezdi nagli,
svojoj ruži, svojem maku.

I svak žudi svetkovine
djetinjastih blagostanja,
sretne mrene i dubine
nevinosti i neznanja.

I na oblak koji tišti,
i na munju koja prijeti,
naša blaga Nada vrišti:
biti čisti. Biti sveti.

I kad nema Našeg duha
među nama jednog sveca,
treba i bez bijela ruha
biti djeca, biti djeca.

Mjesto mudrosti iskustvo - Ana Ahmatova

Mjesto mudrosti iskustvo. Ta hrana
u bezukusnom stanju.
Mladost je bila k'o molitva nedjeljnog dana,
i zar da ne mislim na nju?

Koliko sam pustih putova prošla
s tim što mi ne bješe mio.
Koliko se molila u crkvi za onog
što je u me zaljubljen bio.

Sad sam zaboravljiva kao nitko na svijetu.
Tiho prolaze sati.
Nepoljubljene usne, nenasmijane oči
tko će mi više dati!

Ljubav - Pablo Neruda

Zbog tebe, u rascvjetanim vrtovima čeznem za
mirisima proljeća.
Zaboravio sam tvoje lice, ne sjećam se vise tvojih ruku;
kako su se tvoje usne našle na mojima?
Zbog tebe, volim bijele uspavane kipove po parkovima;
bijele kipove bez glasa i bez vida.
Zaboravio sam tvoj glas, tvoj sretan smijeh; zaboravio sam
tvoje oči.
Poput cvijeta sa svojim mirisom, ja u sebi nosim maglovito sjećanje na
tebe. Živim sa boli poput rane; dotakneš li me samo, smrtno
ćeš me povrijediti.
Tvoja milovanja me obavijaju, poput bršljana na sjetnim zidovima.
Zaboravio sam tvoju ljubav, još uvijek išćem odraz tvog lika u svakom
oknu.
Zbog tebe, teški mirisi ljeta nanose mi bol; zbog
tebe, opet tražim oko sebe proročanske znakove nenadanih želja: padajuće
zvijezde, komete.

Pobratimstvo lica u svemiru - Tin Ujević

Ne boj se, nisi sam! Ima i drugih nego ti
koji nepoznati od tebe žive tvojim životom,
I ono sve što ti bje, ču i što sni
gori u njima istim žarom, ljepotom i čistotom.

Ne gordi se! Tvoje misli nisu samo tvoje! One u drugima žive.
Mi smo svi prešli iste puteve u mraku,
mi smo svi jednako lutali u znaku
traženja, i svim jednako se dive.

Sa svakim nešto dijeliš, i više vas ste isti.
I pamti da je tako od prastarih vremena.
I svi se ponavljamo, i veliki i čisti,
kao djeca što ne znaju još ni svojih imena.

I snagu nam, i grijehe drugi s nama dijele,
i oni su naši sami iz zajedničkog vrela.
I hrana nam je duše iz naše opće zdjele,
i sebični je pečat jedan nasred čela.

Stojimo čovjek protiv čovjeka, u znanju
da svi smo bolji, međusobni, svi skupa tmusa,
a naša krv, i poraz svih, u klanju,
opet je samo jedna historija duša.

Strašno je ovo reći u uho oholosti,
No vrlo sretno za očajničku sreću,
da svi smo isti u zloći i radosti,
i da nam breme kobi počiva na pleću.

Ja sam u nekom tamo neznancu, i na zvijezdi
dalekoj, raspreden, a ovdje u jednoj niti,
u cvijetu ugaslom, razbit u svijetu što jezdi,
pa kad ću ipak biti tamo u mojoj biti?

Jer sam ipak ja, svojeglav i onda kad me nema,
ja sam šiljak s vrha žrtvovan u masi;
o vasiono! ja živim i umirem u svijema;
ja bezimeno ustrajem u braći.

Moje čudo - Voleta Milićević

Hajde,
moje čudo,
da ti i ja malo vodimo rat -
ti da si kralj, a ja zemlja:
ti da me osvajaš
stopu po stopu,
deo po deo,
a mene ima iznova mnogo
neosvojene.

I kad se umoriš,
da svoje telo predaš
meni na vlast,
pa da zemlja vlada kraljem.
Ako izgubiš,
da ne izgubiš me.

Hajde,
moje čudo,
da ti i ja malo vodimo mir -
ti da si Bog, a ja nebo:
ti da si dozivan, a nedozvan,
porican, a neporečen,
svuda prisutan.

I kad se nađosmo,
ovako osvajani, a neosvojeni,
zavođeni, a nezavedeni,
ljubljeni, a nedoljubljeni,
na ovoj zemlji,
da se ovako voljeni, a nedovoljeni
predamo jedno drugom.
Ako izgubim,
da ne izgubim te.

Dosta je bilo krivudanja!

Hajde,
moje čudo,
da ti i ja malo vodimo - ljubav!

Ti da si Čovek, a ja Žena.

Fenomenalna žena - Maya Angelou

Lepe žene se pitaju gde je moja tajna
Nisam slatka niti građena po pomodnoj meri
Ali kad pokušam da im objasnim
One misle da lažem.
Kažem
To je u dometu mojih ruku
Širina mojih bedara
Bat mojih koraka
Zavoj mojih usana
Ja sam žena
Fenomenalno
Fenomenalna žena
To sam ja.

Ja ulazim u sobu
Smirena koliko želiš
A spram muškarca
Ljudi stoje
Ili padnu ničice
Onda se sjate oko mene
Košnica osa
Kažem
To je vatra u mojim očima
I bljesak mojih zuba
Obrt mog struka
I radost u mojim stopalima
Ja sam žena
Fenomenalno
Fenomenalna žena
To sam ja

I sami muškarci pitali su se
Šta u meni vide
Pokušavaju žestoko
Ali ne mogu da dodirnu
Moju unutarnju tajnu.
Kada pokušam da im je pokažem
Oni opet tvrde da je ne vide.
Kažem
Ona je u luku mojih leđa
U suncu mog osmeha
U držanju mojih grudi
U gracioznosti mog stila
Ja sam žena

Fenomenalno
Fenomenalna žena
To sam ja

Sada vi razumete
Upravo zašto mi glava nije povijena
Ja ne vičem i skačem okolo
Niti moram zaista glasno da govorim
Kada me vidite da prolazim
Trebalo bi da ste ponosni
Kažem
To je u tapkanju mojih štikli
Uvijenosti moje kose
Dlana moje šake
Potrebi za mojom brigom
Jer ja sam žena
Fenomenalno
Fenomenalna žena
To sam ja

Da stvari ostanu cijele - Mark Strand

U polju sam
odsutnost polja.
Uvijek je
tako.
Gdje god da sam
ono sam čega nema.

Kad hodam
dijelim zrak
i uvijek
zrak se sklapa
da ispuni prostor
gdje je bilo moje tijelo.

Svi imamo razloge
za kretanje.
Ja se krećem
da stvari ostanu cijele.

Mislim da se smiješim - Boris Maruna

Došao sam na plažu da provedem
Vrijeme ručka; izuo sam cipele i
Sada sjedim na pijesku
U mekom proljetnom suncu
Pušim i gledam u valove
Kako spokojno umiru

Malo sam začuđen
Da navršavam četrdesetu

Rubom vode i pijeska prolaze
Lijepe mlade žene
Sa zavrnutim nogavicama
Vidim ih u času kad uđu
U moj pogled na valove
Znam da je zakon vjerojatnosti
Na mojoj strani, da je
Među njima barem jedna koju
Bih mogao nagovoriti bez
Većeg napora
Bez znatnijih tehničkih poteškoća
Ali ne slijedim ih pogledom

Gledam pravo u valove
Kako spokojno umiru na pijesku

Ne zanimaju me igrači odbojke
Iza mojih leđa
Ne zanimaju me djeca
Ni roditelji ni malobrojni kupači
Ni daske ni gumena odijela

Ne zanimaju me galebovi ni psi.

Sjedim i gledam u valove
Kako spokojno umiru
Pušim i od vremena na vrijeme
Pročistim grlo i pljucnem
Između koljena u pijesak

Mislim da se smiješim
U mekom proljetnom suncu
Lagano, neodređeno
Kao čovjek, koji ima osjećaj
Da je pobijedio u nečemu
Ali mu nije jasno koliko mu je stalo
I je li mu uopće stalo

Godine će dolaziti i prolaziti
Mogu mi podmetati nogu
Ali mi ne mogu donijeti ništa
Što već nisam živio

Ništa što već nisam umro.

Beskrajna pjesma - Joaquin Pasos

U ovoj večeri tvoj profil nema preciznih linija,
jer na tvom licu nema međe, gdje bi počeo tvoj
osmijeh;
al on je odjednom u tvojim ustima i ne zna se kako
teče
i kad odlazi, nikad se ne može reći da li je još ovdje,
isto kao i tvoja riječ, od koje nikad ne čujem prvi slog
i nikad da prestanemo slušati ono što govoriš,
jer ti si tako bliska u ovoj udaljenosti
te je uzalud pitati kad je došao tvoj dolazak,
jer nam se čini da si bila ovdje cijelog života,
s tim vječnim glasom, s tim stalnim pogledom,
s tim nepromjenjivim obrisom svoga lica.

Sljubljeni u srcima - Evica Kraljic

Ne biram kamenčiće sjećanja kojima bih
te danas gađala i ne pokušavam ukrasti
biser jutarnje čarolije sa tvoga lica
Samo te želim izmrcvariti cjelovima
radosnih dodira izbaciti te iz kolotečine
svakidašnjih obreda
Očima mjesečeve raskoši zaviriti u
tvoje nedirnute livade razlistanih snova
Utopiti se sasvim obična u tvoje
razigrane dlanove
zbunjena znatiželjnim svjetlima
ispod tvojih trepavica
Ako noćas umrem uzdrhtala u tvojim
mislima oživi me poljupcima tek
otkrivene strasti
U zamršenoj kosi nemirnih vjetrova
prostri sve naše tajne
Ne daj da mi pogled zaspi na stazama
nepoznatih uzdaha
Dok mi tijelo drhtavo izranja iz tvojih
dubina
I dok se dahom opijamo
sljubljeni u srcima