Poezija - najlepsi stihovi Umetnost

Molitva - Marija Simokovic

da sam te srela na mesečini možda bih bacila druge čini
i ti bi od ovog početka leta brojao sve znake alfabeta.

ovako mi se samo čini da bi ti usna na mesečini
bivala ljubavi tako slična a moja postala tvojoj vična.

ovako sve je na dodir lako i moraće uvek da ostane tako
otisak neba po tvojoj koži ne sme u meni znake da množi
koji bi mogli u mome saću značiti večnost, žbicu kotaču.

ja sva treperim dok noć već pada, gle šušte snovi, rastrže nada,
zbiram ti reči u jednu šaku, želim li ljubav nevernu, laku?

ne, ustani srećan iz moćnih trava, nauči snove da budu java
neka ti seme drveta sreće napuni bisage, oteža vreće.

dohvati potom rukave njene, pritisni nežno pa da se prene
u njoj taj okot meseca moga dok klečim u tami i molim Boga

Otvorila si dveri - Aleksa Šantić

Otvorila si dveri srca i duše sjajne
I primila me u raj čiste ljubavi tvoje,
Sa mrtvih pustolina bola i tuge tajne
Povratila me k nebu, gdje rajska milja stoje.

Ne lijem suze više, niti me misô bludi
Po nebu prošlosti davne, gdje pale nade stoje.
Snova se život rađa, snova mi nebo rudi
I blista svetim žarom čarobne slike tvoje.

Kô svježi poljski vjetrić, kô bujna gorska vrela,
Sad mi se život kreće kroz bokor mirisnih ruža;
Sve što sam željno čekô, sve što mi duša htjela -
U tebi, lijepi cvijete, blaga mi sudba pruža.

Pa neka letne pjesma krilu vječnosti tajne,
U slavu onog žara u kom nam srca stoje,
Nek čuje sreću moju nebo i zvijezde sjajne,
Sreću što sad me zgrijeva vjerom ljubavi tvoje.

(1894.god.)

Riječ - Jovica Letić

Ako Ti kažem
samo toliko, da volim Te
strah me
da time
baš ništa neću reći.

Kažem li Ti
samo toliko, da želim Te
bojim se
da će mi
na siromaštvu rečenog
zamjeriti srce.

Gospode,
prospi s neba
jednu veliku svetu Riječ
ljudima još nepoznatu,
razastri je
svuda oko Nje,
samo tako
ja mogu joj reći sve.

U obliku nejednakom - Heinrich Heine

U obliku nejednakom
Blizu tebe uvek stojim
Uvek tužim i ti uvek
Bol zadaješ grud'ma mojim.
Kad kroz bašte mirisave
Leti hodiš hodom milim,
pa leptira zgaziš malog,
zar ne čuješ kako cvilim?
Kad uzbereš ružu koju
Pa, s veseljem detinjijem
raščupaš je, zar ne čujes
Kako jecam bolom svijem?
I kad ruže raščupane
Usudi se trnje koje,
Pa mi meki prst ubode,
Zar ne čuješ boli moje?
Zar ne čuješ u mom glasu
Moje muke što me gusžše?
Noću jecam i uzdišem
Iz dubine tvoje duše.

Čežnja - Aleksa Šantić

Gdje ste?... Ja budan na prozoru stojim
Naslonjen čelom na staklo... Sve spava...
Noć sjajna, kô da po oknima mojim
Polako šušti vaša kosa plava...

U ove čase zvijezdâ i snovâ
U vašu baštu ja sam dolazio;
Mirisao je jorgovan i zova,
I mrki čempres povijô se ti'o.

U ove čase vi ste ruža bili,
Ja leptir bio što na cvijet pada;
Ah, vaše kose, oči, smijeh mili,
I vaše tijelo i ljepota mlada

Opiše mene... Mi bjesmo u raju,
Jabuke slatke berući sa grana...
Dok slavuj pjeva i zvijezde sjaju
I rasipa se miris jorgovana.

No sve je prošlo... Kô jablan bez rose
Sam ginem sada i u čežnji stojim...
Noć, sjajna, kô da svila vaše kose
Polako šušti po oknima mojim.

Ti si puno ljepša i od neba i od mora - Blaise Cendrars

Kada voliš treba otići
Ostaviti ženu ostaviti dijete
Ostaviti prijatelja ostaviti prijateljicu
Ostaviti ljubavnicu ostaviti ljubavnika
Kada voliš treba otići
Svijet je pun crnaca i crnkinja
Žena i muškaraca muškaraca i žena
Pogledaj sve te fine dućane
Ovaj fijaker tog čovjeka tu ženu taj fijaker
I svu tu prekrasnu robu koja se prodaje
Postoji zrak postoji vjetar
Planine voda nebo zemlja
Djeca životinje
Biljke i kameni ugljen
Nauči prodati kupiti i preprodati
Davati uzimati davati uzimati
Kada voliš treba znati
Kako pjevati trčati jesti i piti
Fućkati
I treba znati raditi
Kada voliš treba otići
Nemoj se smijati kroz suze
Nemoj tražiti zaklon u njenim njedrima
Udahni hodaj iziđi idi
Dok se kupam gledam
Vidim usta koja poznajem
Ruku i nogu i to oko
Dok se kupam gledam
Cijeli svijet je uvijek tu
Život pun čuda
Izlazim iz ljekarne
Baš sam sišao s vage
Težim uobičajenih 80 kilograma
Volim te

Trubadurska ljubav - Olga Nolla

Čovjek koji me voli
prošao je danas mojom ulicom.
Priznao je to više puta
uz čeznutljive uzdahe i nekoliko suza.
Prošao je gledajući u moj balkon
za volanom svog auta odisao je čvrstom voljom
- bila je to slučajnost što sam ga vidjela –
- i srce mi je vjerojatno zalupalo –
Zašto ne zaustavi taj svoj auto,
obgrli me, otme i odvede u svoj zamak?
Sve mi se čini da je njegova ljubav platonska
voli me izdaleka kao Dante svoju Beatrice.
Šteta što ja volim njegova usta, njegovo grlo,
njegov osebujni pogled na svijet,
njegova pleća, njegovu prisutnost.
Šteta što ga nosim ušivenog u svoju dušu.
Da nije tako, rekla bi: glupi čovječe!
Ti si kukavica!
Ili, rekla bi mu kako je njegova ljubav okrutna,
da duboko u sebi, on mrzi stvarne žene
i voli samo na daljinu, idealnu ženu, onu
nedostižnu ...
Savršeni provansalski trubadur!
Jasno je da toliko idealizma mora dosaditi.
Osim toga, to znači da njega ne zanima što ja mislim
o svemu tome.
Mi i dalje ostajemo zatočenicima
unutar labirinta samoće.
Toliko ljubavi, toliko riječi, a čemu sve to?
Samo zato što ne mogu disati bez njegove ljubavi,
i zato što on neće nikada razumijeti
reći ću ovo i još više ...
čini mi se da sve što preostaje je prevariti ga ...
Namjerno ga zaobići
bez da on to zna –
kako bi i dalje mogla biti njegova
idealna žena.

Grad - Konstantin Kavafi

Ti govoriš: `Otići ću nekoj drugoj zemlji, nekom
drugom moru
i grad cu pronaći bolji nego što je ovaj.
Jer ovdje što činjah grešno uvijek je bilo
i moje srce, poput mrtva trupla, leži pokopano.
Koliko će ovdje mojih misli jos rasut se?
Kamo god da okrenem se, kamo god da gledam
vidim tek ruine crne mog života u ovom gradu
gdje provedoh tako mnogo dana, traćeći ih i
ništeći.`

Al` ne, drugu zemlju, drugo more ti pronaći nećes,
ovaj grad će zauvijek te pratit.
Istim ćes ulicama hodit, stareć
u susjedstvu istom, u istim oronut kućama.
Skončavati uvijek u ovom ćes gradu, ne nadaj se
drugom.

Broda nema za te, niti jedne ceste.
I svoj život kojeg si ništio ovdje
uništio u cijelom si svijetu.

Iz Pjesme Erotske ljevice - Ana María Rodas

Ide ti veličanstveno, veliki vođo.
Ja sam gerila pod tvojim režimom
objekt
koji se diže naoružana ljubavlju
između tvog arsenala gerilskog egoizma
i moći koju priželjkuješ
na samom kraju tvog dugog marša.
Dobro pretraži moje otiske
u svojoj duši
i bez skrupula smrvi
svaki pupoljak subverzivne nježnosti
kako ljubav ne bi prevladala
i tvoja brižno gojena diktatura
pukla poput balona.
Znam
da ja neću biti ništa više do
gerila ljubavi.
Situirana sam negdje
na Erotskoj ljevici.
Ispucavam metak za metkom
protiv sistema.
Trošim snagu i vrijeme
propovijedajući kukuruzno evanđelje.
Završit ću kao onaj drugi čudak
onaj koji je skončao
na kraju svog konopca u planinama.
Ali pošto moja borba
nije politička niti od posebne vrijednosti muškima
nikada neće objaviti moj putni dnevnik
niti za široke mase proizvesti plakate
i sličice s mojim portretom.
Revolucionaru: noćas,
neće me biti u tvom krevetu.
Nemoj biti iznenađen ljubavnom subverzijom
moj stari gospodaru.
Toliko si zategnut, toliko si ispravan
i da, sav si zaokupljen društvenim problemima.
Dvoličan, ti ne primjećuješ
kako u svojoj kući pribijaš klin
u obliku slova T
tih vrata u svijet najvećih od tirana.
Obožavam te
ti si
moj narod.
Ali u tvojim rukama automatsko je oružje
i u tvojim očima, tajna policija.
Nema nikakvog suživota
između moje ljubavi
i tvojeg nasilja.

Antologija - Manuel Bandeira

Život
Nije vrijedan težine i boli življenja.
Tijela razumiju jedno drugo, ali duše, ne.
Jedino što ostaje je odsvirati jedan Argentinski tango.
Idem se ukrcati za Pasárgardu!
Ovdje nisam sretan.
Želim to sve zaboraviti:
— Tugu što sam čovjek ...
Tu beskrajnu taštu utrku
Da vladam onim što sa mnom vlada.
Želim se odmoriti
Misleći ponizno o životu i ženama koje sam volio ...
O cijelom životu kakav je mogao biti i koji se nije zbio.
Želim se odmoriti.
Umrijeti.
Umrijeti, tijelom i dušom.
U kompletu.
(Svako jutro aerodrom preko puta podučava me u odlascima.)
Kada Najnepoželjnija-od-svih jednom dođe,
Naći će polje uzorano, kuću čistu,
Postavljen stol,
Sve na svojem mjestu.

Što me zanima - Daniil Harms

Pjesme. Slagati misli u pjesme.
Izvlačiti misli iz pjesama.
Ponovno slagati misli u pjesme.
Proza.
Prosvjetljenje, nadahnuće, ozarenost, nadspoznaja.
Putovi uspjeha.
Pronalaženje vlastitog sustava kretanja.
Poznavanje različitih nepoznatih znanosti.
Opći zakoni različitih pojava.
Nula i NULA.
Brojevi.
Znakovi.
Slova.
Pisma i rukopisi.
Sve logički besmisleno i smiješno.
Sve što potiče smijeh.
Glupost.
Humor.
Prirodnjaci.
Obilježja.
Individualna praznovjerja.
Čudesa.
Majstorije ruku, ali ne i varke sa spravama.
Uzajamni ljudski odnosi, privatni.
Lijepo ponašanje.
Ljudska lica.
Ljepota žena.
Spolna fiziologija žena.
Mirisi.
Likvidiranje gadljivosti. Umivanje, kupanje i kupka.
Čistoća i prljavština.
Hrana.
Pripremanje nekih jela.
Serviranje jela.
Pušenje lule i cigareta.
Uređenje kuće, stana i sobe.
Odjeća muška i ženska.
Zanima me: što zanima druge ljude?
Što rade ljudi sami sa sobom.
San.
Bilježnice.
Pisanje po papiru tintom ili olovkom.
Papir, tinta, olovke.
Dnevno bilježenje događaja.
Mali psi glatke dlake.
Žene, ali samo moj tip.
Mravinjaci.
Štapovi trstike.
Voda.
Kotač. Meteorologija.
Zanimaju me dobre starice iz dobre kuće.
Mjesečeve mijene.
Bilježenje vremena.
Bilježenje događaja.
Kabala.
Pitagora.

Ljubav je svojevrsno društvo - Alberto Caeiro, heteronim

Ljubav je svojevrsno društvo.
Ne znam više hodati sam putovima, jer više ne mogu ići sam.
Jedna me vidljiva misao misao tjera da hodam brže, a vidim manje i da istodobno žarko žudim sve vidjeti.
Čak i njezina odsutnost biva sa mnom, a ljubim je toliko da ne znam kako je želim.

Ne vidim li je, zamišljam je i jak sam poput visokih stabala.
Videći je, tresem se i ne znam što se dogodi s onim što ćutim u njezinoj odsutnosti.
Cijelim sam bićem svojim neka sila što me napušta.
Cijela me zbilja gleda kao suncokret s njezinim licem u središtu.