Čudo - Budimir Nešić
Uzmem kredu -
ona piše;
taknem cvetić -
zamiriše;
ja zažmurim -
noć se stvori;
priđem vodi -
zažubori;
ja zapevam -
cvrčak cvrči;
ja potrčim -
Sunce trči.
Mora da sam
ličnost slavna,
jer po meni -
sve se ravna.
Užasni se - Ivan Slamnig
Užasni se nad ovim večeras, ljubljena;
za nama ljudi govore potiho
jedan drugome naša imena,
ljubičaste fluorescentne lampe
osvjetljuju mjesta naših sastanaka
a riječi koje smo si šaptali
razglašuju preko radija.
enzensberger
Zavijam kao čagalj - Arsen Dedić
zavijam kao čagalj
u zamrznutom kršu
ali sve to činim
za jednu dušu
zavijam kao čagalj
nedaleko kuća
malo tko to sluša
izgubit ću pluća
zavijam kao čagalj
sam u rijetkom snijegu
na Promini kobnoj
na čarobnom brijegu
zavijam kao čagalj
malo tko da shvati
da artist preživi
mora ovce klati
sam u crnoj zimi
bez špeka bez luka
nevoljni križanac
lisice i vuka
enzensberger
Tebi ljubavi - Dragana Konstantinović
1.
Volela bih da mogu
da te prelijem osmehom...
Da ti u oko pretočim
ovaj moj iskričav sjaj
koji kroz osmeh zaživi
kad ti se spomene ime...
Da ti stočim jos smelije
pogled sa jasnim podstrekom
koji vidi početke
i ne priznaje kraj...
Kako da ti ga predam?
Ne postoje te rime...
Kako sve da prenesem
kad putevi ne postoje...?
Nazirem samo drhtaj,
kao dah, treperav, sneni
u ono nemušto vreme
kad noć smenjuje dan...
I već mi sve nade streme
put tog tananog zračka
koji se niotkud razli
u niti žute boje...
I osmeh puče u meni
poput zrelog maslačka
i ode nošen nečim
da ti oblije san...
2.
Volela bih da mogu
svu ljubav da ti prenesem,
taj oblak beskrajne čežnje
i nežnosti i topline...
Da se duž zlatnih niti
sva moja ljubav raznese
i raspline po tebi
i nastavi da teče...
Da obavijem ti sve bi'
najčulnije dubine...
Prizivam bledo veče
protkano žutim sjajem.
Da li je ovo već bilo
ili će sve tek da bude?
Svejedno.
Ljubav mi teče
i ja bih samo da dajem
dok se juče kroz danas
u isto trajanje slilo.
Da li ce stići do tebe?
Ne sumnjam više ni trena.
U meni čežnje ima
da poruši sve planine.
U meni nežnost snena
jača od svih morskih plima
uz nebo ljubavi greje
i gazi sve daljine.
Samo se pitam tiho
dok niti šaraju sne:
hoće li zaista moći
da ti prenesu sve...?
3.
Volela bih da mogu
da ti dotaknem lice...
Da te usnama svojim
toplo osetim žudim...
Da talasava vatra
u dubinama mojim
kroz dodir izroni negde
gde skupa s tobom postojim...
I da svojom toplinom
i tvoju vatru budim...
Negde u odbljesku zlata
moj dah se meša s tvojim.
Kroz neke žućkaste niti
osećam tvoju kosu.
Dok modro, kasno veče
tvoje mi telo krije,
počinjem da postojim
kroz zlato koje se prosu.
I nije sve ovo varka.
Ja sam ti dala sebe,
svu plam što iz mene lije,
vrelinu svakog mog kutka...
I nije mi više bitno
da li sam ja još ja
ili postojim kroz tebe
dok je tog večnog trenutka...
Moj požar obojen žutim...
Znam da do tebe stiže...
jer s tvojim plamenom sluti,
zašto mi nisi bliže...?
4.
Odraz Sunca u meni,
toplina koja me greje,
i žudnja i dah sneni
dok strujimo u jedno...
I meki odbljesak snova
što se treperi i smeje,
i čini od zajedništva
sve drugo manje vredno...
I sve drugo što šaljem
kroz ove zlatne niti,
sve ono što imam
do čega mi je stalo...
Nisu dovoljni u biti...
Ne dopiru istim sjajem...
Jer:
koliko god da ti dam,
još toga u meni ima...
koliko god da dajem,
u meni je još scvalo...
koliki god bio žuti sjaj,
još veća postoji plima...
I znam da ti nisam dala dovoljno,
da je sve to malo...
j@
Dragocjeno trajanje - Zal Kopp (Boris Niksic)
Dragocjeno trajanje
Voljena moja, našim otkucajima teče ljubav
kao što i njenim skladnim bićem tečemo mi.
Svaka pomisao na odustajanje ili popuštanje,
bila bi neprimjerena našim skromnim nadanjima.
Zato smo zasluženo dio njene nježne milosti.
Svaki puta kad se zagrlimo zanosnim osmjehom
naše obraze kupaju kapi njenih zrelih poljubaca
i povezani slatkom potrebom uzajamnog disanja
postajemo trenutak u njenom vječnom osjećaju.
Voljena moja, ušli smo u dragocjeno trajanje.
U nama su godine i tragovi bezbrojnih sjećanja,
ali na našoj koži mladost još povremeno zamiriše.
U obrisima čekanja zlatni su dodiri što dolaze
i s njima će naša strepnja za sva vremena nestati.
Ljubav je u nama, voljena moja, i mi smo u njoj.
Sa zadovoljstvom smo obukli njene tople boje
i tijela dostojanstveno prepuštamo početku jeseni,
jer nikada nismo ovako bezbrižno i mirno disali,
kao sada kako nas je zauvijek u sebe primila.
Naša ljubav, voljena moja, naša predivna ljubav.
Blistave kapi - Dobrica Erić
Uzalud će mi trave bajati
i suncokreti, na koje ličim
Sve kada zadje, ti ces stajati
u krugu što se ne briše ničim.
Ko god mi svrati na konak, sniće
sunce, u ptičje perje skriveno
I tvoje venčano odelo biće
mojim mislima prošiveno.
Kad stresem sa se blistave kapi
uskršnjeg vina tvojih godina
zemlja će predamnom da razjapi
bezube čeljusti pukotina.
I zalud će mi trave bajati
i suncokreti na koje ličim
Svi kada zadju, ti ćes stajati
u krugu, što se ne briše ničim.
majra
Knjeginjica - R. Serbedzija
Opet mi se tajno sa fresaka smesis
sa zavetnih slika kamenog albuma
a ja bih da ljubim, a ja bi da gresim
knjeginjice moja sa carskoga druma.
Djakoni ti casni zabajali lice
u letopis bdenja u mudrosti duma
i pred tobom klece
lepa zatocenice
knjeginjice moja sa carskoga druma.
Ljubavi ziva
topla je soba
zauvek ostajem tu.
A da sam ziveo u drugo vreme
onda bi voleo nj.
Opet mi je zudnja odskrinula dveri
il' silazim s trona il' silazim s uma
jer moje se vreme casovima meri
knjeginjice moja sa carskoga druma.
Pusti da zaronim u karmin tvog stida
cudotvorne slutnje dozrelih agruma
da zagrejem usne na hladnoci zida
knjeginjice moja sa carskoga druma.
Ljubavi ziva najsladje breme
zbog tebe vekovi mru
a da sam ziveo u drugo doba
onda bi voleo nju.
Ljubavi ziva
topla je soba
zauvek ostajem tu.
A da sam ziveo u drugo doba
onda bi voleo nju.
majra
Kesten - Tadeusz Różewicz
Najtužnije je otići
iz kuće u jesensko jutro
kad ne sluti ništa povratak skori
Kesten pred kućom što ga je
posadio naš otac raste u našim očima
majka je sitna
možeš je na rukama nositi
na polici stoje staklenke
u kojima su slastice
kao božice slatkih usana
sačuvale okus
vječne mladosti
vojnici u kutu ladice ostat će
do konca svijeta olovni
a svemogući Bog koji je miješao
gorčinu sa slašću
visi na zidu bespomoćan
i loše naslikan
Djetinjstvo je kao izlizani lik
na zlatnoj moneti koja zveči
Čisto.
enzensberger
Novi čovjek - Tadeusz Różewicz
Novi čovjek
to je taj tamo
da to je ta
kanalizacijska cijev
propušta kroz sebe
sve.
enzensberger
Praksitelu - Anica Savić Rebac
Noćno nebo, ko senka modroga beskrajnog Maja,
kao u trenu belo sunce lepote kad klonu
Obli ga sjaj: Sa istoka, zanosnim letom nepomičnim,
Moćan mesec se diže etirom tamnim - i kao
Suze pod milovanjem su zvezde pod njegovim zrakom
Posred modrih beskraja
Što se svetlošću i tamom ko srma prelivaju,
Dok pod neizrečnom čari
Dišu i premiru nežni oblaci od vlažna mramorna
sjaja.
Budi se senka modra beskrajskoga Maja,
Budi se besmrtna lepota sna bogova,
Mesec dok sija - odlomak nebesna mramora,
Najlepši svet iz njega što vajaš:
Bogova likove sjajne na kojima drhće
Osmejak zlatan, ko zrak njinog umrlog sunca.
Nebom žilama nevidnim i nežnim,
Bela krv bogova struji.
Na oživeloj modroj i srebrnoj tami
Bogova likovi snuju kao na prozračnome nebu nebesa -
Na oživeloj tami
Sija nebesni mramor umetnosti, i sjaj mu
Božanska je maska na mračnome liku Beskraja.
Čistim svoj život - Arsen Dedić
Čistim svoj život, kroz prozor, ormar stari
čistim svoj prostor od nepotrebnih stvari
Gdje li sam ih kupio?
Gdje sam ih sakupio?
Čistim svoj život, petkom odvoze smeće
kada se nada budi, i kad je blago veče
Gdje li sam ih kupio?
Gdje sam ih sakupio?
Čistim svoj život od onih šupljih ljudi,
kojima vjetar huji kroz glave i kroz grudi.
Gdje li sam ih kupio?
Gdje sam ih sakupio?
Čistim svoj život, da spasim dok je vrijeme,
malu jutarnju nježnost i gorko noćno sjeme
Gdje li sam ih kupio?
Gdje sam ih sakupio?
Čistim svoj život od prividnog svijeta,
od ljubavi bez traga, od jeftinih predmeta
Gdje li sam ih kupio?
Gdje sam ih sakupio?
Čistim svoj život, to hrđa je i tmina,
i osta'ću bez ičeg al' bolja je tišina...
enzensberger
Ljubav duše - Zal Kopp
Ako kažem, ova pjesma ima značenje sna,
a sva radost što u njemu odavno spava si ti,
ako te usporedim s blagim osmjehom jutra,
jer zora oduvijek nosi ime tvog prvog pogleda,
hoćeš li me ovjenčati svojim srebrnim rukama,
uzeti k sebi i primiti kao sretno sazviježđe?
Mila moja, pamtim dan u kojem postaješ moja,
kad si se u lahoru nasmiješenog proljeća pojavila
i sa te svoje dvije ruke, uznemirene golubice,
poput drhtavog lišća zaplela u mom zraku,
a ja sam ti odmah naznačio nebo boje meda,
i tvoje je drhtanje u dahu tiho sletjelo na mene,
tražeći mjesto gdje će dva tvoja srca smjestit.
U mlazu prvog srca besmrtnost zvijezda čuvaš,
drugo srce, zamah toplog vjetra, duša tvoja ima,
oba srca, duboku i sretnu ljubav k meni nose,
a oči tvoje, mila, savršenim plesom zjenica sjaje,
i s pravom se moje misli u bistrom cvijeću tope,
jer si tragom zaboravljenih uzdaha snena stigla,
tišini mojoj ljudskoj, ljubav svoje duše priznala.
Mikica
