Volim te - Paul Eluard
Volim te za sve žene koje nisam upoznao
Volim te za sva vremena u kojima nisam živio
Zbog mirisa velike pučine i mirisa topla kruha
Zbog snijega što se topi i prvih cvjetova
Zbog čednih životinja kojih se čovjek ne plaši
Volim te zbog voljenja
Volim te zbog svih žena koje ne volim
Jedino u tebi ja se dobro vidim
Bez tebe ne vidim ništa nego široku pustoš
Između nekad i danas
Postojale su sve te smrti što sam ih
ostavio za plotom
Nisam mogao probiti zid svog ogledala
Morao sam učiti život slovo po slovo
Kako se zaboravlja
Volim te zbog tvoje mudrosti koja nije moja
Zbog zdravlja
Volim te unatoč svim obmanama
Zbog tog besmrtna srca što ga ne zadržavam
Ti misliš da si sumnja a nisi nego razum
Ti si veliko sunce što mi na glavu sjeda
Kad sam siguran u sebe sama.
enzensberger
Umirovljen – Charles Bukowski
svinjski kotlet – rekao bi moj otac – obožavam
svinjske kotlete!
gledao bih ga tada kako zbija svu onu mast
u usta.
palačinke – rekao bi on – oh, palačinke
sa sirupom, maslacem i slaninom!
gledao sam kako mu zubi vodu čine
i bubri gubica.
kava – rekao bi – volim kad je tako vrela
da mi sažeže grlo!
ponekad bi i bila toliko vrela
da bi je ispljunuo preko stola.
pire krumpir s umakom – rekao bi – obožavam
pire krompir s umakom!
gušio se u svemu tome obraza nadutih
kao da ima zaušnjake.
grah s chillijem – rekao bi – obožavam
grah s chillijem!
nagutao bi ga se i onda glasno prdio satima
keseći se nakon svakog plotuna.
a tek kolač od jagode – rekao bi - sa sladoledom
od vanilije – to je način da se začini obrok!
i uvijek je pričao o mirovini, o svemu
što će raditi kad se jednom
umirovi.
kad nije govorio o hrani, govorio je,
i to neprestano,
o mirovini.
ali mirovinu nije dočekao; umro je jednoga dana
stojeći pokraj sudopera
s čašom vode u ruci
koja se punila.
uspravljen kao pogođen metkom u leđa
ispustio je čašu
i stropoštao se
koliko je dug i širok
tako da mu je kravata
skliznula nalijevo.
kasnije su ljudi pričali
kako to jednostavno
nisu mogli vjerovati.
izgledao je
odlično;
s onim markantnim sijedim
zaliscima i kutijom cigareta
u džepu košulje uvijek spreman da izvali
kakvu šalu, možda malo bučan
i možda malo gadne ćudi
ali
sve u svemu
naizgled zdrav
pojedinac
koji nikada ni dana
nije izostao s posla.
enzensberger
Kako živi Antuntun - Grigor Vitez
U desetom selu
Živi Antuntun.
U njega je malko
Neobičan um.
On posao svaki
Na svoj način radi:
Jaja za leženje
On u vrtu sadi.
Kad se jako smrači,
On mrak grabi loncem.
Razlupano jaje
On zašiva koncem.
Da l' je jelo slano,
On to uhom sluša.
A ribu da pjeva
Naučiti kuša.
Na livadu tjera
Bicikl da pase.
Da mu miše lovi,
On zatvori prase.
Guske sijenom hrani,
Snijegom soli ovce.
A nasadi kvočku
Da mu leže novce.
Kad kroz žito ide
On sjeda u čun.
Sasvim na svoj način
Živi Antuntun.
enzensberger
Nećemo piti iz te iste čaše - Anna Andreevna Akhmatova
Nećemo piti iz te iste čaše
ni vodu, a ni slatko vino, niti
ljubiti se u rano jutro naše,
ni navečer kroz prozor motriti.
Ti dišeš suncem, mene luna plavi,
ali u jednoj živimo ljubavi.
Uvijek je nježni prijatelj sa mnom,
s tobom je vedra prijateljica tvoja.
Ali ja shvaćam strah u oku tamnom,
i ti si krivac moga nespokoja.
Mi susrete odužujemo svoje,
a mir naš sačuvat suđeno je.
Tvoj glas u mojim pjesmama se vije,
u stihovima tvojim lebdi moj dah.
O, ima plamen kojega ne smije
dotaknuti ni zaborav, ni strah.
I da znaš kako sad privlače mene
te tvoje usne suhe i rumene.
Trenuci koji mnogo znace - Aleksandar Popovic
Trenuci koji mnogo znace, a tako malo nedostaju
Vredi li ono na sta nailazim.
Kako ces me vratiti.
Pocetak je sad kada zavrsilo se sve.
Mnogo toga mimo nas prolazi
Podelicu s tobom svaki emotivni krah.
Fantastican trenutak s tobom proveden dan.
Misticno nestajes vise nisam siguran.
Divim ti se i smeh ti poklanjam.
Probaj da hodas po tankoj liniji.
Iz tame daj mi malo svetlosti.
Igram na nivou gde se nista ne vidi.
Obecaj da me neces zaboraviti.
Trcim niz stepenike epohe ljubavi.
Da li cu te ikad videti.
Ne mogu sebi naci nalik tvoje slicnosti.
Obeshrabren tuzan odlazim.
Živo što mi odolijeva - Sonja Manojlović
Živo što mi odolijeva, komad kruha,
približava se razapeto kao prešućena noćna mora.
Kao sablažnjivi rat utiskujem boje u vaša lica
i zgušnjavaju me vatre
razabiru me, darovane.
Tužna su oklijevanja grobara strasnih,
opomenute vjere što se naginje meko
u kameno rame, u poroznost stida
enzensberger
Neminovno - Ljiljana Vukajlovic
Neminovno sam te izgubila
u svekolikom pokušaju
da odvojim juče od sutra.
Nisam brojala koliko me je
bolova presrelo
Niti sam sakupila na gomilu
sva uzaludna praštanja.
Ne uspeh da sagledam oči tvoje
do dna
a tako sam ih volela
Neminovno sam te izgubila
Moralo je tako biti
Pa i da se ponovo rodim
izgubila bih te ponovo
u procepu ovog
i onog sveta
u sjaju zvezda u oku mom.
Ako te ikada više sretnem
biće to samo da bih mogla
onako silno
jako
odjednom
da te izgubim.
Plivam - Blaise Cendrars
Sve do linije ekvatora bila je zima
Sada je ljeto
Kapetan je postavio bazen na gornju palubu
Ronim plivam plutam
Više ne pišem
Dobro je živjeti
enzensberger
Žuti cvjetovi - Stella Morotskaja
Žuti cvjetovi
ne boje se gomile smeća
Mati-i-maćeha
Otac-i-očuh
odbačena djeca
odbačene djece
Venu žuta sunašca
dječjih kapica
Izrastaju
dvolični listovi
Iz kojih se ništa ne rađa
Dobiva se tek lijek
Za našu prehlađenu
savjest.
enzensberger
Zima u Komiži - Jakša Fiamengo
Riječi su ljepše od svega što izgovaram
najbolje nam se odmah pribrojiti moru
ribarski su brodovi sasvim tiho uplovili u vrijeme
praćkaju se uspomene u našim tijesnim izlascima
ljepotice su se sačuvale za svoje bolje godine
kameni se sat pažljivo zagleda u naša požutjela lica
uvala je još uvijek starija od antičke zdjele
tek nekoliko koraka spaja dva obamrla prostora
ništa više nije naše da bi nas ovdje zateklo
nejasni nam se ljudi izruguju na obali
izgubili smo kosu i prijatelje
nesvjesni smo jasnoće dana težine srca
zahvaljujemo i ovoj svjetlosti na prepoznavanju
Komiška riva, zima 2006.
enzensberger
Posljednje riječi - Charles Bukowski
riječi su došle i otišle
ja sjedim bolestan.
telefon zvoni, mačke spavaju.
Linda usisiva.
ja čekam na život,
čekam na smrt.
volio bih da mogu izjaviti nešto hrabro.
to je prljavi trik,
ali stablo vani to ne zna:
promatram ga kako se njiše na vjetru
obasjano poslijepodnevnim suncem.
nemam više ništa za reći.
sad samo čekam.
svatko se s time suočava sam.
oh, nekoć sam bio mlad,
oh, nekoć sam bio nevjerovatno
mlad!
enzensberger
Valcer vir - Enes Kišević
Budi valcer vir,
Vrtlog vjetra nek te vije.
Budi glazbe dubok mir,
Budi sunce poezije.
Budi sve što ja ne mogu,
Što mi drugi zgazi, uze.
Vrati u ljubav vjeru Bogu,
Vrati vatri iskru suze.
Budi takva kakva jesi,
Ne mijenjaj se za sva blaga.
Uvijek nek' ti miso resi
Ona tiha patnja draga.
Ma koliko bila žena
Uvijek više tajna budi.
Budi šutnja al' iskrena
Nek' te vječno slute ljudi.
I daj duši svojoj strepnju,
Neka čezne, ljubi, pati.
Daj ljepoti smrti zebnju,
I u ljubav vjeru vrati.
Budi suza na dnu mora
Što je osmijeh oka krije.
Budi žubor sa izvora,
Budi sunce poezije.
Mikica
