Dnevnik jedne Jelene Umetnost

Jelena Djuric Andric kaze za sebe da nije pesnikinja vec sanjar koji brizljivo belezi reci potekle iz srca u dnevnik duse no dusa sanjara je kao nepresusan izvor iz koga se pesme radjaju a "istina je samo sto dusa prosneva".

Sa Visegradske staze usla je u nas mali kutak na cosku Interneta i donela stranice dnevnika - sjajna i blistava, andricevska ili ne, Jelena sanjar ili sanjana Jelena zivi kroz pisanu rec.

Zivotnu stazu posipa pesmom, i ostavlja "Pismo briznom prolazniku" kao putokaz do "Bunara srece", kao "Kapljica secanja" u "Prolece" "Samo za tebe" "Pesnice u kutu srca" ljubavlju pise "Nakon svega" "Iz inata" i zauzvrat kaze - "Samo osmeh mi posalji".

Katarina

Kada pogleda očima maslinastim
Andjeo joj ravan nije
Tako je nježna, slatka i mila
Aura snažna iz nje bije
Rukice njene snježno su bijele
I ništa nije ravno osmjehu tom
Nikad ne vidjeh tako svilene kose
Andjeo se krije u djetetu mom.

I ostadoh ziva...

Nocas sam bila na korak od smrti.
I vidjeh vatre i ponor pakla.
Vukli su me na dno kostunjavi prsti.
Svoje preminule skoro sam dotakla.

Nocas me vonj vjecne vatre prenu.
Ali proradi u meni i zadnja snaga.
Zivjeti ili mrjeti, bjese pitanje u jednom trenu.
Ali se ne dadoh ni krilima andjela
nit raljama vraga.

Nocas mi zivot proletje pred zjenama.
I da se prepustih, bila bih kriva.
Ali ne dadoh se mracnim sjenama.
I zadnjim atomom ostadoh ziva!

O čovječe

O blesavi, smušeni čovječe!
Gdje žuriš tako?
Sreću ti ne mogu kupiti
novci, dijamanti,
pa čak ni suvo zlato.
O glupi, slijepi čovječe!
Zar ne vidiš blago oko sebe?
Rijeke, šume, planine
i to dijete što te voli
radi samog tebe.
O dušo ne spokojna!
Šta će ti lažni sjaj
i prolazna slava?
Bitno je da voliš, da te vole.
Da je na ramenima bistra glava.
O srce pusto!
Sta ce ti pun džep?
Kada si kuće prazne.
Ti još nisi svjestan
da za čovjeka od samoće
nema veće kazne.
O usta moja nijema!
Zar ste potplaćena?
Da lažno zborite
zarad položaja.
Odbacite intrige i laži,
hodite visoko dignute glave.
Sve do same smrti,
sve do kraja.
O uho moje gluho!
Zar ne čuješ tudje patnje i tuge?
Trgni se, pomozi ne jakom!
Život je jedan,
nećeš imati šanse druge!

Beskraj nebeski

Nebo se noćas spustilo na bolne grudi.
Pritiska,steže,guši me lagano.
Uskoro ničeg za mnom ostat neće.
Nit ljubavi,snova,želja nit bludi.

Ruke sam pružila ka kapima svetim.
Da osjetim tečnost života na golom tijelu.
Raširila krila po pozivu prirode.
U beskraju nedosanjanog da vinem se,poletim.

Ostavit ću golo tijelo da leži na putu.
Letjet ću visoko,lagano.
Slobodno kao ptica.
Svit ću se u NJEGOVOM skutu.

Neće biti više boli,patnje ni čežnje.
Krila će mi biti karta u jednom pravcu.
Ka svijetu svetosti,svjetla.
Naći ću mir u zagrljaju NJEGOVE ljubavi nježne.

Upola svetica

Gazim pločnicima iščekivanja,
dok tamni prozori radoznalosti
bulje u crvene cipele mojih maštanja.

Zar nisam upola svetica
kad odričem se traganja za srećom?

Prstima prelazim preko zidova,
što šapuću na uho ludosti stradanja
golih kao što sam sama ja.

Zar nisam upola svetica
kad uporno bježim od kutaka izazova što zovu me?

Hvatam odsjaj plamena
u tvojim gladnim očima,
što ostadoše na vlažnim mojim mislima.

Zar nisam upola svetica,
kad izgladnjujem dušu pred punim ovalom najslađih grijehova?

Oda majci

Ti koja si uvijek tu,
da me podržiš,
da me bodriš.
Ti koja si moje juče i sutra.
Krv moje krvi,
meso moga mesa.
Klanjam ti se sada
iskreno i posvecćeno.
Obična grešnice,
za mene svetija od svih svetih.
Ti koja me miluješ
tužnim,zelenim očima.
Ti u čijem naručju
se osjećam tako sigurna.
Ti si moja zvijezda Danica,
moja desna ruka,
moja drugarica.
Posvećujem ti riječi ove.
Drugo ništa nemam.
Uživaj u njima.
Sada tebi pjevam.
Ti kojoj se nikad odužiti ne mogu.
Za tebe se molim
svecima i Bogu.
Da poživiš sretno i dugovječno.
Da osmjeh na tvom licu sja.
Budi pokraj mene,
drži me za ruku.
Tvoju podršku uvijek trebam ja.
Ti,majko moja,
prijatelju moj.
Duboko se sad klanjam
za svu ljubav tvoju
i za sav znoj tvoj.

Susret

Sretnem li te ikad u životu ovom.
Nemoj ništa reći ni slova,nit riječi.
Samo vrhom prsta dodirni mi ruku.
To što drugi ne vidi,ne može da sprječi.

Ako nekad negdje,u bijelome svijetu,
budu tvoje oči prepoznale moje.
Ćuti,ne govori,samo pusti želje.
Neka se uz moje,kao pčele,roje.

Nađem li te ikad u skupini ljudi,
samo ću ti pogled darovati mio.
On neka ti kaže osjećaje moje.
Sve što sam željela,a ti nisi bio.

Sretnem li te kada u bunilu svijeta.
Pročitat ću pjesmu.Ti ćeš znato kome.
Saslušaj me tiho.Ne prozbori ništa.
Neka tvoj lik sja u ludom srcu mome.

Sve prolazi

Prolaze ponoćni vozovi
dok ja za njima gledam i plačem.
Sve polako prolazi nestaje,
a ja se još uvijek nadam nečemu boljem,ljepšem,jačem.

Prolaze godine,mjeseci,dani
ljudi se mjenjaju,mjenja se sve.
Ja na istom mjestu stojim kao i lani.
I još sanjam već propale sne.

Prolaze ljeta,jeseni,zime.
A ja još ni korak dalje da krenem.
Možda ti još jednom izustim ime.
Ili ću sa njim u srcu na istom mjestu da venem.

Sve vrijeme odnosi sa sobom.
Samo ja još u mjestu stojim.
Ako se maknem sa ovog mjesta.
Promaći ćeš mi,ja se bojim.

Opet je ponoć i vozovi prolaze.
Ja se nadam da će neki da se vrati.
Da mi osmjeh na lice donese.
U moj zagrljaj da te svrati.

Dok sve tako prolazi i sve se mjenja
ja u duši još sam ista.
Možda sam po tijelu oskrnavljena,
ali u duši za tebe sam ostala čista.

27.5.2011.

Jedno bolno srce ove noći plače.
Neka strašna čežnja steže ga sve jače.
Nema druga moga da zagrljaj mi da.
Tuga oko mene, u sredini ja.

Oblaci i tama na dušu mi pali.
Bez voljene duše svi smo jadni,mali.
Talasi i bura brodove nam tope.
Vrele suze samoće moje lice škrope.

Treba mi tvoj dodir i zagralj jak.
Bez prisustva tvoga život nije lak.
U grudima bol zauzima mah.
Za tebe bih dala poslednji svoj dah.

Jedno bolno srce ove noći jeca…

Jedina mi utjeha ova naša djeca…

Zašto me tako gledaš?

Zašto me tako gledaš?

Kao da tim svojim očima
hoćeš proniknuti dubine moje duše.
Tim krupnim očima
nit plavim kao nebo,
nit zelenim kao livadna polja.

Zašto me tako gledaš?

Osjećam se tako nagom
pod tim pohotnim,tamnin pogledima.
Kao razodjenuta djeva,nevjesta
u isčekivanju prve bračne noći.

Zašto me tako gledaš?

Zar nije te sram cvjetova u mojoj kosi?
Od tvojih milovanja očima
i moje želje zamirisaše.
I moje oči se ohrabriše.

Zašto me tako gledaš?

Dođi!
Sklopi oči.
Pomiluj me usnama.
Obljubi me prstima.

SPOZNAJA

Kad tišina progovori mjesto riječi koje se ćute.
I samo još mjesečina bude svjedok snova i nada.
Onda kad krenemo niz neke druge pute.
Hoćeš li napokon prepoznati me tada?

Sve one riječi koje sam prećutala.
Suzne oči u kasne sate.
Sve teške uvrede koje sam gutala.
I zubate sjene koje me prate.

Kad kiše saperu mladosti trag.
I sunce obasja tračak onog što smo nekad bili.
Kad grijehe i strahove sakupi vrag.
Hoćeš li me iznova upoznati mili?

Sve one tuge iz mladih dana.
Misli sramotne što žele van.
Ožiljke od nekih davnih rana.
I onaj davno izgubljen san.

Jer ja mili hoću u svakoj zvijezdi tražiti osmjeh tvoga lica.
Rukom zacjeliti ožiljke straha.
Sklopiti mozaik od svih naših skica.
Dok prah moj ne postane dio tvoga praha.

MISAO O TEBI

Dok u mračnom kutu
bjesomučno cvili
krvava misao
suzom pokapana.
Skrivena i trošna
u saderanom kaputu
neće nikad ugledati
ni svjetlosti
ni dana.
Ostaće samo kao dokaz slova
i žuta hartija
patnjom ispisana.
Ti ne želiš staru,
tebi treba nova.
Obasjana suncem
i ljubavlju protkana.
Ja ne mogu dati
ni ljubav ni sreću,
nit pjesmu punu zvjezdica i cvijeća.
Moje su riječi tugom okupane.
Zaboravila sam voljeti,
ne znam šta je sreća.
I dok tako osjećaji umiru i venu,
riječi postaju trule i suhe.
Ja ubijam ovu ljubav neizmjernu
i utapam jecaje u ove sate gluhe.