Ti si moja, ipak - Matija Beckovic
Ti si cesta slika moje zalosne ljubavi
Ti si moja samoca u kojoj smo prisutni oboje
Ti si moja Sinagoga ogradjena zicom
Ti si moja narociti u ovo doba
pogotovu sada
Ti si moj razgovor koji se u pocetku odnosio
na nesto drugo
Ti si moj Pablo i Pikaso i njegova ljubav
prema nepojamnom
Ti si moja igra koja pocinje kamencicima
Ti si moja Sahara sa jednim cvetom
pa cak i bez njega
Ti si moja devojka o kojoj ti nisam govorio
Ti si moj plemic koji je nekada ziveo
na Kavkazu,neki Vsvold
Ti si mojih nekoliko godina od one noci
Ti si moja zena-ponocni voz sa jednim putnikom
Zelezara u kamenom dobu - ti maja ruskaja zemlja
Jedina zena koju menjam svakog dana
i pravi smisao toliko hvaljenih sloboda
Ti si moj heroj koji se postideo i
ipak pocinio izdajstvo
Ti si moja ljubav slavnih ljudi
Ti si moja junacka ljubav koju sam vec rekao
Ti si moja obecanja koja nikada nisu nista znacila
Ti si moja ljubav iako sam bez nje kao sto je poznato
Ti si moja,ipak
Tako je bilo oduvek i uzalud sam se bunio
i sramotio oboje
Ti si jedna stvar koju je volela jedna zena
Ti si jedna zena koliko i svaka druga
Ti si moja uprkos poznatim istinama
To su bedni podaci kojima raspolazem
To su sva dela moje izvitoperene ljubavi
To sam sve mogao lepse reci
ali nema razloga
ionako samo nagadjam i pretpostavljam
Ti si moja bolest bolescu izlecena
Ti si moje dete
ti nista ne razumes
I ja doslovno moram reci da te volim.
Medju svojima - Vladislav Petkovic Dis
U mom srcu ponoc. U njoj katkad tinja
Misao da jos zivis, moj predele mladi.
Moja lepa zvezda, majka i robinja,
Boze! sta li danas u Srbiji radi?
Kod vas je prolece. Dosle su vam laste.
Ozivele vode, djurdjevak i ruze.
I mirise zemlja, koja stalno raste
U grob i tisinu, moj daleki druze.
Jedno tvoje vece. Ides kuci sporo
Ulicama straha, i dusa ti jeca.
Tvoje gladne oci, moja divna zoro,
Hrani ljubav majke: "Neka zive deca."
Ulazis u sobu. Suze te vec guse.
A dva nasa cveta iz cetiri rata
U tvome su krilu, obraze ti suse:
" Mama, zasto places? Jel' pisao tata?"
U velike patnje, nevino pitanje
Dubi dublju ranu: plac ti trese grudi.
Na polju je vidno, kao pred svitanje.
Ko da ce se dici grobovi i ljudi.
Skupila si suze u kose detinje.
Sve vas gledam sada kraj gozbe sirote.
Lice ti se vedri: to dusa svetinje
Ljubi tvoje celo, moj sjajni zivote.
Tamnica - Vladislav Petković Dis
To je onaj život gde sam pao i ja
s nevinih daljina, sa očima zvezda
i sa suzom mojom što nesvesno sija
i žali, ko ptica oborena gnezda.
To je onaj život gde sam pao i ja.
Sa nimalo znanja i bez moje volje,
nepoznat govoru i nevolji ružnoj
i ja plakah tada. Ne beše mi bolje
I ostadoh tako u kolevci tužnoj
sa nimalo znanja i bez moje volje.
I ne znadoh da mi krv struji i teče,
i da nosim oblik što se mirno menja;
i da nosim oblik, san lepote, veče
i tišinu blagu ko dah otkrovenja.
I ne znadoh da mi krv struji i teče.
I da beže zvezde iz mojih očiju,
da se stvara nebo i svod ovaj sada
i prostor, trajanje za red stvari sviju,
i da moja glava vraća sav svet jada,
i da beže zvezde iz mojih očiju.
Al' begaju zvezde; ostavljaju boje
mesta i daljine i vezuju jave;
i sad tako žive kao biće moje,
nevino vezane za san moje glave.
Al' begaju zvezde; ostavljaju boje.
Pri beganju zvezda zemlja je ostala
za hod mojih nogu i za život reži;
i tako je snaga u meni postala
snaga koja boli, snaga koja leži.
Pri beganju zvezda zemlja je ostala.
I tu zemlju danas poznao sam i ja
sa nevinim srcem, al' bez mojih zvezda.
I sa suzom mojom, to mi i sad sija
i žali ko ptica oborena gnezda.
I tu zemlju danas poznao sam i ja.
Kao stara tajna ja počeh da živim.
zakovan na zemlju to životu služi,
da okrećem oči daljinama sivim,
dok mi venac snova moju glavu kruži.
Kao stara tajna ja počeh da živim.
Da osećam sebe u pogledu trava.
I noći, i voda i da slušam biće
i duh moj u svemu kako moćno spava.
ko jedina pesma, jedino otkriće;
Da osećam sebe u pogledu trava.
I očiju, to ih vidi moja snaga,
očiju to zovu kao glas tišina,
kao govor uma, kao divna draga
izgubljenih snova, zaspalih visina,
I očiju, to ih vidi moja snaga.
Nebo - Djura Jaksic
Nebo moje, sunce moje,
Zagrli me, poljubi me!
Zeljan sam ti pusta raja:
Zagrljaja, uzdisaja;
Zagrli me, raju moj!
Tude bele ruke sklopi,
Tako! Cekaj! Ljubi! Ljubi,
Dok se teret ne izgubi,
A srce ne rastopi -
Ne izgori zivot moj!
Ljubav nema bolje dane - Dusko Trifunovic
Ljubav nema bolje dane
sve je sad i nikad vise
sve sto iza toga dodje
dodje samo da nju zbrise.
Ljubav nema bolje dane
nema sutra nema juce
to je skola za ludake
koji malo teze uce.
Ljubav nema bolje dane
sama krece sama stane
sama pali sama gasi.
Nas unisti sebe spasi
nemoj da joj brojis mane
ljubav nema bolje dane.
Lokvanj - Dejan Dimitrijevic
Castim za pesmu napisanu
i tvoj pogled preko ramena.
Castim za pesmu otpevanu.
Castim za saku tvoju sklopljenu
u kojoj sedim
i ispijam pice nazdravljajuci.
Castim, jer si me osmehom svojim odvela
na mesto za koje sam u prici cuo.
Castim, jer vise nisam lokvanj na suvom,
ni prst na celu zamisljenom.
j@
Pisi mi... - Dragana Konstantinovic
Da li jos uvek, nekad,
kad pomislish da stvarnost
u zaborav sve slutnje zavije,
zhivne u tebi iskra
kroz magichnu nestalnost
i obasja lutanja nasha
i susret koji jos cheka
tamo negde sred guzhve
na uglu pored Slavije..?
Da li jos uvek snivash
i snima bojish sve dane
dok sivi dani teku,
razlivaju se i nose..?
I da l' jos u uglu usana
iste osmehe skrivash
i isto, nehajno, rukom
otklanjash pramenje kose..?
Da li ti misli jos nose
iste nijanse poleta
ili ih sad seche koshava
k'o topli dah zimskim rezom..?
Da li jos uvek prichash
plamenim krilima poneta..?
Da l' jos onako zhurno
uveche korachash Knezom..?
Da li jos uvek pushish?
Chitash li iste knjige?
Da li jos uvek volish
da slushash Baha i Lista..?
Da li jos uvek veshto
u sebi promaje gushish,
da li jos vedro grabish
i ne hajesh za brige..?
Da li si jos uvek ista?
Ti uvek imash mesta
u meni i mojim danima
i zato ne pitaj chemu,
ne pitaj da li mi treba...
Kroz tvoje rechi i shapate,
kroz susret koji ne presta,
sa tobom i ja shetam
pod svodom nasheg neba...
Ne misli da l' i nad mene
poneki oblak se klanja...
Ne brini da l' ce me mozhda
tvoja pricha zaboleti...
Dok mi pishesh o svemu
uklanjash sva rastojanja,
i zato, samo mi pishi,
i ne pitaj da li cu voleti...
Noćas bih mogao napisati - Pablo Neruda
Noćas bih mogao napisati najtužnije stihove.
Napisati, na primjer: "Noć je posuta zvijezdama,
trepere modre zvijezde u daljini."
Noćni vjetar kruži nebom i pjeva.
Noćas bih mogao napisati najtužnije stihove.
Volio sam je, a ponekad je i ona mene voljela.
U noćima kao ova bila je u mom naručju.
Ljubljah je, koliko puta, ispod beskrajna neba.
Voljela me, a ponekad i ja sam je volio.
Kako da ne volim njene velike nepomične oči.
Noćas bih mogao napisati najtužnije stihove.
Misliti da je nemam, osjećati da sam je izgubio.
Slušati noć beskrajnu, još mnogo dužu bez nje.
I stih pada na dušu kao rosa na pašnjak.
Nije važno što je ljubav moja ne sačuva.
Noć je posuta zvijezdama i ona nije uza me.
To je sve. U daljini netko pjeva. U daljini.
Duša je moja nesretna što ju je izgubila.
Kao da je želi približiti, moj pogled je traži.
Srce je moje traži, a ona nije uza me.
Ista noć u bijelo odijeva ista stabla.
Ni mi, od nekada, nismo više isti.
Više je ne volim, sigurno, ali koliko sam volio!
Moj glas je tražio vjetar da takne njeno uho.
Drugome. Pripast će drugome. Ko prije mojih cjelova.
Njen glas i jasno tijelo. Njene beskrajne oči.
Više je ne volim, zaista, no možda je ipak volim?
Ljubav je tako kratka, a zaborav tako dug.
I jer sam je u noćima poput ove držao u naručju,
duša je moja nesretna što ju je izgubila.
Iako je to posljednja bol koju mi zadaje
i posljednji stihovi koje za nju pišem.
Molim te, poslusaj ono sto ne kazem - Charles C. Finn
Nemoj da te zavara izraz moga lica.
Jer, nosim masku, tisuce maski,
maske koje se bojim skinuti,
a nijedna od njih nisam ja.
U pretvaranju sam pravi majstor,
ali ne daj se zavarati.
Za ime Bozje, ne daj se zavarati.
Pretvaram se da sam siguran
da je sve med i mlijeko u meni
i oko mene
da mi je ime samouvjerenost a smirenost moja igra
da je sve mirno i da sve kontroliram
i da ne trebam nikog.
Ali, ne vjeruj mi.
Mozda se cini da sam smiren, ali
moja smirenost je maska
uvijek promjenjiva i koja sakriva.
Ispod nje nema spokoja.
Ispod nje je zbrka, strah i samoca.
Ali, ja to sakrivam.
Ne zelim da itko zna.
Hvata me panika na pomisao o mojoj slabosti
i da ce me otkriti.
Zato freneticno kreiram masku da bi iza nje sakrio
nonsalantno, sofisticirano procelje,
da mi pomogne da se pretvaram,
da me zastiti od pogleda koji zna.
Ali bas takav pogled je moje spasenje.
Moja jedina nada i ja to znam.
Dakako, ako iza njega slijedi prihvacanje.
Ako slijedi Ijubav.
To je jedina stvar koja me moze osloboditi od mene samoga,
od zatvora sto sam ga sam sagradio,
od prepreka sto ih sam tako bolno podizem.
To je jedino sto ce me uvjeriti u ono u sto ne mogu uvjeriti sam sebe,
da uistinu nesto vrijedim.
Ali ja ti ovo ne kazem. Ne usudujem se. Bojim se.
Bojim se da iza tvoga pogleda nece uslijediti prihvacanje,
da nece uslijediti Ijubav.
Bojim se da ces me manje cijeniti, da ces se smijati,
a tvoj bi me smijeh ubio.
Bojim se da duboko negdje nisam nista, da ne vrijedim,
i da ces ti to vidjeti i odbiti me.
Zato igram svoju igru, svoju ocajnu igru pretvaranja
sa sigurnim proceljem izvana
i uplasenim djetetom unutra.
Tako pocinje svjetlucava ali prazna parada maski,
a moj zivot postaje bojiste.
Dokono cavrljam s tobom uctivim tonovima povrsnog razgovora.
Kazem ti sve, a zapravo nista,
i nista o onome sto je sve,
i sto place u meni.
Zato kad sam u kolotecini,
neka te ne zavara to sto govorim.
Molim te pazljivo slusaj i pokusaj cuti ono sto ne kazem.
Sto bih volio da mogu reci,
sto zbog opstanka moram reci,
ali sto reci ne mogu.
Ne volim nista kriti,
Ne volim igrati umjetne, lazne igre,
zelim prestati s igrama.
zelim biti iskren i spontan te biti ja,
ali mi ti moras pomoci.
Moras pruziti ruku
cak i kada se cini da je to posljednje sto zelim.
Samo ti mozes iz mojih ociju ukloniti prazan pogled zivog mrtvaca.
Samo me ti mozes prizvati u zivot.
Svaki put kad si Ijubazan, njezan i kad me hrabris,
svaki put kad pokusas razumjeti jer uistinu brines,
moje srce dobije krila,
vrlo mala krila,
vrlo slaba krila,
ali krila!
Sa svojom moci da me ozivis mozes udahnuti zivot u mene.
Zelim da to znas.
Zelim da znas koliko si mi vazan,
kako mozes biti stvoritelj - do Boga pravedan stvoritelj - moje osobe
ako tako izaberes.
Samo ti mozes srusiti zidove iza kojih drscem,
samo ti mozes ukloniti moju masku,
samo ti me mozes osloboditi moga sjenovitog svijeta panike,
i nesigurnosti, iz mojega usamljenog zatvora,
ako tako odlucis.
Molim te odluci. Ne mimoilazi me.
Nece ti biti lako.
Dugotrajno uvjerenje o bezvrijednosti gradi snazne zidove.
Sto mi blize prides
to naglije mogu uzvratiti.
To je nerazumno, ali unatoc tome sto o covjeku kazu knjige,
ja sam cesto nerazuman.
Borim se bas protiv one stvari za kojom ceznem.
Ali rekose mi da je Ijubav jaca od snaznih zidova,
i tu lezi moja nada.
Molim te pokusaj pobijediti zidove
cvrstom rukom
jer dijete je vrlo osjetljivo.
Tko sam, mozda se pitas?
Ja sam onaj kojega znas vrlo dobro.
Jer ja sam svaki covjek na kojega naides
i ja sam svaka zena na koju naides.
Sjaj u travi - William Wordsworth
Sada, kada nista na svijetu ne moze vratiti dane prohujalog ljeta
nas sjaj u travi i bljestavost svijeta, ne treba tugovati,
vec traziti snage u onom sto je ostalo i s tim zivjeti...
Zaboravimo, ne radi nas, ne radi zaborava zaboravimo da smo se voljeli, da smo se svadjali i da smo bili krivi...
Ppozurimo, s danima i danima sto ce doci,
pozurimo sa shvacanjima, sa svim sto me odvaja od tebe...
Jednom ces se vratiti i ubrati cvjetove
koje smo zajedno mirisali, gazili -
ali, tvoje ruke bit ce prekratke, a noge premorene da se vratis... bit ce kasno.
Mozda cemo se naci jedanput na malom vrhu zivota i neizrecene tajne
htjeti jedno drugome da kazemo, al` proci cemo jedno kraj drugog kao stranci,
jedan skrenuti pogled bit ce sve sto cemo jedno drugome moci dati...
Zaboravit cu oci,
i necu promatrati zvijezde koje me na tebe neobicno podsjecaju.
Ne boj se, jednom ces se zaljubiti,
al`ljubit ces zato sto ce te nesto na toj zeni podsjecati na mene.
Ne otkrivaj svoje srce ljudima jer u njima vlada kob i egoizam,
zivot je borba - nastoj pobijediti,
ali ako izgubis - ne smijes tugovati.
Cilj zivota je ljubav - a ona trazi zrtve.
Bio si moje veliko proljece,
uspomena koja ce dugo zivjeti u buducnosti,
koje cu se sjecati.
Osjecat cu tugu jer sam tebe voljela,
bit ce to ironija tuge.
Nestat ce sjaja u travi,
nestat ce velicanstvenosti svijeta,
ostat ce samo blijeda slika onoga sto je proslo...
Begunica - Tagore
Zadrhtacu bez sumnje
ako se ikad budemo sreli
u drugome zivotu,
u svetlosti udaljenog sveta.
Zaustavljajuci se,
prepoznacu tvoje oci,
tamne kao jutarnje zvezde,
i znacu da su pripadale
zaboravljenom sumraku
predjasnjeg zivota.
Reci cu:
car tvoj lica nije samo u njemu,
u nju se utkala zarka svetlost
moga pogleda pri susretu
koji se ne pamti,
i moja ljubav joj je dala
tajnu koja se izgubila.
Na dan njenog vjencanja - Velimir Rajic
I srusise se lepi snovi moji,
Jer glavu tvoju venac sad pokriva,
Kraj tebe drugi pred oltarom stoji-
Prosta ti bila moja ljubav ziva!
Cestito sam ti. I ti rece "Hvala!"...
A da li znades da se u tom casu
Granitna zgrada mojih ideala
Srusi i smrvi i u pepeo rasu?
Al ne! Ne vidim od toga ni sena;
Po tvome licu radost se razliva...
I svrseno je! Ti si sada zena-
Prosta ti bila moja ljubav ziva!
Ja necu kleti ni njega ni tebe,
Ni gorku sudbu sto sam tebe sreo;
Ja necu kleti cak ni samog sebe,
Jer ja bih time svoju ljubav kleo.
A nasto kletve? Nasto ruzne reci?
O sreci svojoj covek vazda sniva;
Bol,jad i patnju smer jedino leci.
Prosta ti bila moja ljubav ziva!
Pa podji s Bogom! Jos ti mogu reci:
Da bog da sunce srece da ti sija!
Sve sto god pocnes svrsila u sreci!
Sa tvoje srece bicu srecan i ja.
I svakog dana ja cu da se molim,
Kad zvono verne u crkvu poziva...
Ja nisam znao da te tako volijm...
Prosta ti bila moja ljubav ziva!
Cuj, Boze, molbu moje duse jadne:
Sva patnja sto si piso njoj, ko zeni,
Nek mimoidje nju, i neka padne
Na onaj deo sto je pisan meni!
Uslisi ovu molitvu, o Boze!
I dusa ce mi mirno da pociva;
I saputace vecno, dok god moze:
Prosta ti bila moja ljubav ziva!
I onda kad dodje ono doba
U kom ce zemlja telo da mi skriva,
Cuces i opet sa dna moga groba:
"Prosta ti bila moja ljubav ziva!"