Čekaj me noćno - Tanasije Mladenović
Čekaj me noćno na letnjem treperenju sunca,
S kojim sam sam u pohode kasnome došao letu,
Lak i gibak ko struna
Na plavoj pozadini vidika.
Čekaj me noćno, jer dan je suviše lak i kratak
Za nežni prkos reči, za zvon ljubavnog guka
U ovom prostoru bez međa, u ovoj korubi neba,
Planina, livada travnih i cveća utišanog,
U ovom krugu zemlje, i voda, i glasnih ptica,
Orlova širokokrilnih i čavki vranih boja
Koje zatamne zrenik
Zastorom svojih krila.
Čekaj me noćno ko suton ljubavni zagrljaj mraka,
Kad svetlost se slije u tamu i kao potok spusti
Niz glatku zvezdanu putanju,
Niz tvoje ruke i lice, niz kose i mlečne grudi,
Niz padinu mladog stasa i uzburkana bedra,
U kojima ljubav se ljuška kao u vodi žubor,
Kao u ptici pesma,
I kao urlik u vuku
Na gladnoj ledini noći, na oštrom sečivu mraza,
Na talasanju svih čula
Svih bića i svih stvari.
Čekaj me noćno, jer leto samuje uoči zore
Kad pođe da nas traži
I stvori novi zanos.
Stablo - Joao Accioli
Ovdje sam u trazenju svoga puta.
Jucer sam se zaustavljao pred tobom, o stablo,
Skidao sam sesir, sav sam se poginjao
Pred tvojim zelenim deblom
I pjevao sam tvojoj ljepoti.
Danas ne. Zaustavih se tek
Da osjetim lagano tvoju sjenu
I da vidim da li presrecem tvoj put,
Svoj izgubljeni put.
Ne pitaj me, o stablo,
Koji je to put!
Pusti me da ga nadjem dok je dana,
Gle: oko nas
Noc udesno kruzi.
Wind
Čitanje - Karl Krolow
Sve sam ostavio
neka leži.
Moja sjena iza mene
polako putuje
od sjevera na istok.
Sjećanje mi dopire
do ruba knjige.
Polako se pokraj mene
u čaši suši
voda.
Vrijeme prolazi
bez predbacivanja.
Ono je savršena
priča bez
nedogleda,
kojem bi se moglo prići,
da bi se nešto našlo.
enzensberger
Врт - Жак Превер
Ни хиљаде и хиљаде година
Не би довољне биле
Да искажу
Мали тренутак вечности
Кад си ме пољубила
Кад сам те пољубио
Једнога светлог зимског јутра
У парку Монсури у Паризу
У Паризу
На земљи
На земљи која је једно небеско тело.
Pozdrav zori - Kalidas
Zagledaj se u ovaj dan
jer on je zivot, zivot zivota.
U njegovu kratkom dahu
skrivene su sve istine,
sva zbilja postojanja tvoga:
Blazenstvo rasta, divota rada,
blagoslov ispunjenja.
Jucer je tek san,
a sutra tek slutnja.
Dobro prozivljeno danas
u sretni san pretvorice jucer,
a svako sutra u slutnju puno nadanja.
Stog dobro zagledaj se u ovaj dan!
Takav je moj pozdrav zori.
Kalidas - indiski dramski pisac
niko650
S drukčijom namjerom si došao - Luko Paljetak
S drukčijom namjerom si došao ovdje, kratkom,
opipljivom i točnom, odatle počni, prije
napravi nacrt, čvrsto ogradu stisni, cvijeće
ne kupuj, beri usput, nemoj se služit slatkom
izlikom da će mjesec izići, nitko prije
izgubio se nije na takav način, neće
ni poslije se, to je prednost za kojom žudiš
od samoga početka, ono što misliš reći
prevedi prije nego progovoriš, nek traži
onaj te tko te želi naći jer to i nudiš,
tu svoju izgubljenost, samoću koju veći
nego si daruje ti ne zato da te tâži
nego da tebe čuje napokon, kao sebe
enzensberger
Molitva ljubavi - Josip Pupacic
Kad me ispunis
postajem svijetao iznutra
i, svijetleci, obasjavam prostor
u koji te unosim
Kad te nestane
odjednom potamnim
Tvoje useljavanje i iseljavanje
preobrazava me
kao sto mijene preobrazavaju godine
Ako sam godina koja po tebi ima svoja doba
daj
u trenutku moga djela
ostani prisutna u meni
Tek tako bih
nestvaran za zivot
sjao
iz krute skamenjene proslosti
u nedodirnute zrakama tvoje njeznosti
tamne ponore dusa.
Wind
Bjelopoljska pisma - Milovan Raonić Kars
Kada je jedna djevica,
samo onako,
sa nekoliko u srcu ptica,
voljela mene,
snijeg, po Bjelasici i Komovima,
gubio je sebe polako,
i niko nije smio da krene,
obali drugoj, gazeći matice Lima.
Prokišnjavali su svodovi kućnog krova,
gnijezdo lasta njima bi plovilo,
a proljeće je donosilo,
mirise prvih behara sa Obrova.
Sada njeno lice, mini i maksi haljine,
izblijeđeli su od daljine,
i ko zmije iz košuljica kad izgmižu.
iz Bijelog Polja,
pisma mi stižu,
da čekaju vremena, malo bolja.
Dolje počivaju slane i magle jesenje,
Hadžija vrtuljke spakovao
i prodaje kestenje,
što se pucanjem buni,
skačući po furuni,
koju je rahmetli Omer,
danima i noćima kovao,
prije nego mu je kretanje,
promijenilo smjer,
odvodeći ga na dvometarsko imanje.
Dok se meni ta pisma pišu,
pijani sokacima psuju kišu,
koja im pri padajućem hodu,
sipa u alkohol vodu;
a oko podne iz Bijelog Polja,
ljudi dok ručaju i psi činije ližu,
meni duga, duga, pisma stižu
da crkavaju vremena bolja.
Uskoro će sa Bjelasice i Komova snjegovi,
majci se već po kostima razilaze bolovi,
ocu su šuplje obadvije cipele,
kući propadaju crepovi
a njih dvoje sa temelja,
jedino smrti mogu da isele,
ali tu mora, mora, nekako da se isprti,
makar do iduće pite od zelja.
I stoji u pismima iz Bijelog Polja,
da moja djevica radi što joj je volja,
a sigurno nije, ono što je bila prije,
iza šetnje sa drugima, po parkovima i ćoškovima,
luda istina se krije, stoji velikim slovima.
Prijatelji ne znaju,
da kod nje bar nema,
šta da se žali ni želi,
mi kada smo ljubav počeli,
bili smo već na kraju.
Samo tužan sam, što kiša,
kuću mi rasprema,
kroz šupljine krova,
jedući majkine jastuke od pliša,
i čekajući smjenu,
od posnježenog Obrova,
slavu joj njenu,
tužan što u pismima,
miješaju ljude sa ničijim psima;
a nema rađanja ko talasa Lima;
tužan što crkavaju vremena bolja,
na maršu, sredinom Bijelog Polja.
Ukus studentske sobe - Milovan Raonić Kars
(Zapis istrgnut iz dnevnika jedne djevojke)
Gledam, noćas se on kao mjesečar pojavljuje,
ide krovom moje kuće,
kao da gnijezdima golih vrabaca uspavanke duguje,
ako ga zovnem ili dodirnem
bež života na trotaoaru osvanuće.
Zaboravlja mene, ali neka on i njegova soba,
budu daleko od svakog groba.
Soba studentska, u kojoj znam, još me ima,
visoko po zidovima,
od izrezanih naslova iz žurnala,
preko i ispod slika nagih festivala.
Tamo gdje piše: ''Kurs, sloboda i pobjeda,
vratiće se Aljende, ua, ua CIA,
socijalizam se ne da.
Njega kuršum ne ubija''.
A pisalo je ispod dalje,
kao pismo da vojnik šalje:
''Volim srcem i tijelom,
a nastaje prelom
kada nema lice svetice,
a tijelo grešnice'',
ali upoznavši me, nalijepio je preko toga,
nešto o meni i jadranskoj obali,
nikad usamljenog, da ga ne nose vali.
Noću on je rezao ta slova,
između čitanja prava i sociologije,
a kada zaspi nosio me od krova do krova,
od jeseni da me sakrije.
Dok ona spava - Vukman Otašević
U njenoj sobi svjetleća
Treperi cvijeta glava
Možda sam ja ta svijeća
Što gori dok ona spava
U njenoj sobi miriše
Tamjanom tišina zvuka
Možda to mekano diše
Moj san ko njena ruka
U njenoj sobi od boja
Rascvjetava se zornjača
Možda to duša moja
Po njenoj sobi korača
Opet bih htjela ... - Vera Primožić
Opet bih htjela šutnja biti
nestalna svjetlost što te prati
izvan tragova, izvan niti
opet bih htjela koračati
Opet bih htjela da te poznam
u danu što me sa tminom veže
da zaboravim, tek kad spoznam
sjaj u vrtlogu ravnoteže
Opet bih htjela. Što već bješe
i da li išta ponovo kroči
Gdje to ponovo vidici griješe
Opet bih htjela, ali oči ...
Opet bih suzi do grla, boka
slanom damaru što se gusne
Opet bih htjela ko pritoka
Htjela bih opet, ali usne ...
Opet poznatu riječ bih htjela
Reći ti glasno, reći vrlo
I u toj riječi zbiti se cijela
Opet bih htjela, ali grlo ...
Opet bih vrelini tvog lica
ko svjetlost obale, žuđene studi
da priđem mekana ko ptica
opet bih htjela, ali grudi ...
Opet bih sjaju tebe htjela
tamna ko grijeh, ko maka zrnce
bez vela, tiha, ponosna, smjela
Htjela bih opet, ali srce ...
Opet bih u noći bez sna i zvijezda
da budem makar drhtava lampa
što pamti trag dalekog gnjezda
Opet bih htjela, ali rampa ...
Opet bih tebi, tebi strancu
tebi dalekom htjela bih opet
ko bratu, drugu, kao znancu
Opet bih htjela, ali stope ...
Odsutnost - Stephen Spender
Nitko nije savrsen, ipak
Kada sam bez tebe, tjesim se
Razmisljajuci o nekoj mani
Koja jednom otkrivena, moze sve pokvariti,
Govorec mi da tvoja odsutnost moze moja zelja postati,
Oh, zatim, ta prepreka sto postavih je
Izmedju nas, nestaje.
I vidim tvoju cistocu u tvojim ocima.
Daljine koje leze izmedju mene i tebe
Kao neke dveri otvorene
Kroz koje nase zajednicke uspomene nalaze
Zelje zdruzene.