Ne dođeš li mi u leto - Naomi Long Medžet
Ne dođeš li mi u leto, uopšte nećeš doći.
Bolje da svoju žudnju pogrebem u zlu kob
No da ikad poželim da leš napusti grob
Pa opet danju da diše i krvari u noći.
Ako pod zvezdama nećeš, ti me
Zagrliti nikad nećeš, a noći srebrnastije od ove
U mrak će da otplove
Pre no što uzdahneš moje ime.
Zar te ne zove
Ni titraj sveće?
Ni zora, ni letnje veče?
Tad, znači, ništa neće.
Wind
Dužina mjesečine - Arna Bontan
Zlatan će čas
Poslednji put da otkuca za nas;
Plamen će cvetu da klizne niz stas.
Mesec će skratiti dužinu svoga runa
I odvojiti more od žutih duna.
Onda ćemo se, možda, setiti ovoga; samo,
Zaboravićemo nešto što sada znamo,
A biće i nečeg što treba zaboravu da damo.
I sve će biti isto kao sa drugim stvarima:
Odroniće se kamen, nestaće ruža sa svojim čarima.
A biće tiho, te možda biće nam draže
Da stojimo pred kapijom od kolja, al' reči što se traže
Biće sve dalje, i sve će manje imati šta da se kaže.
Wind
Тажни се твоите острумни очи - Рабиндранат Тагоре
Тажни се твоите остроумни очи. Ја испитуваат мојата душа како што месечината сака да проникне во морето. Докрај го разголев својот живот пред твоите очи, ништо не скрив, ништо не задржав само за себе. Затоа сега не ме познаваш.
Да е скапоцен камен, би го столчил во стотина ситни монистра и би ти нанижал ѓердан за околу вратот.
Да е цвет малечок, штотуку расцутен, со сладок мирис, би го откинал од стебленцето за да ти го ставам во косите.
Но тоа е моето срце , мила. Каде се неговите брегови, каде е неговото дно?
Ти не ги познаваш меѓите на тоа царство, а сепак си негова царица.
Да има радост само за миг, тоа би процветало со лесна насмевка и ти тогаш би можела да го видиш и да го прочиташ.
Да има само болка, би се растопило во тажни солзи, во кои би се огледала неговата најдлабока тајна, тајна за која не постојат зборови.
Но, тоа е љубовта, мила.
Нејзината радост е и безгранична болка.Бескрајни се нејзините желби и нејзиното богатство.
Таа ти е блиска колку животот, а сепак, никогаш не можеш докрај да ја спознаеш.
niko650
Da bih s tobom prošla - Sophia de Mello Breyner
Da bih s tobom prošla pustoš ovog svijeta
Da bismo se zajedno suočili s užasnom smrti
Da bih vidjela istinu da bih izgubila strah
Pošla sam usporedo s tvojim koracima
Zbog tebe ostavih svoje carstvo svoju tajnu
Svoju hitru noć svoju tišinu
Svoj biser okrugli i njegovu bjelinu
Svoje ogledalo svoj život svoju sliku
I napustih perivoje raja
Tako bijah na svijetu bez koprene tvrdog dana
Bez ogledala vidjeh da sam gola
A pustinja se zvala vrijeme
Zbog toga si me svojim kretnjama odjenuo
I naučih živjeti u punome vjetru.
Wind
Tamo gdje je um neustrašiv - Rabindranath Tagore
Tamo gde je um neustrašiv i gde se glava visoko diže;
Tamo gde je znanje slobodno;
Tamo gde svet nije raskomadan uzanim domaćim zidovima;
Tamo gde reči izviru iz dubina istine;
Tamo gde neumorna borba pruža ruke ka savršenstvu;
Tamo gde jasni potok razuma nije zalutao u turobnoj peščanoj pustinji mrtvog naselja; Tamo gde ti vodiš um u večno rastuću misao i delanje -
Na tom nebu slobode, Oče moj, daj da se moja zemlja probudi.
majra
Dugo sam imao uzaludno lice - Paul Eluard
Dugo sam imao uzaludno lice
Ali sada
Imam lice da budem voljen
imam lice da budem sretan
Wind
Noću - Paul Celan
Kad ura ljubavi koleba se
između Uvijek i Nikad,
tvoja riječ nalazi mjesece srca
a tvoje olujno oko
doseže zemlju i nebo.
Iz daljine, iz pocrnjelog luga sna
Izdahnuli nas oplahne
i Nestali obilazi, velik kao utvara
budućnosti.
Što se sad uranja i uzdiže
Ukopanom je najprisnije:
slijepo kao pogled kojeg izmjenjujemo,
ljubi se vrijeme na ustima.
Wind
Pjesma nježnosti - Cecilia Meireles
Kad bi ti čovječan bio, moje bi ruke živjele,
vezući nježnosti i platna svilena,
da ti prinesu haljine čudesne legende.
Kad bi ti čovječan bio,
oči bi moje upaljene sjale danju i noću,
I uperene bi tako bile u tebe što sav bi blistao,
kao onaj što se okrunio bio sunčevim plamenom.
Kad bi ti čovječan bio, moja bi usta voće bila
za tvoju žeđ, i za tvoj san muzika ljubavna,
svečanost utjehe za tvoje nježnosti.
Kad bi ti čovječan bio, ja bih ti bila igračka djetinja,
oružje za tvoj rat, flauta u poznim ljetima
koja bi pjevala obredu vrlo bliskom smrti.
Kad bi ti čovječan bio, o, Odabrani,
ja bih sve bila u tvome postojanju.
Ali sam ništa . . .
Nisam drugo već ova žudnja neodoljiva da postojim.
I mislim, kad bi ti čovječan bio,
da bi ruke moje živjele vezući nježnost i svilu,
da ti prinesu haljine čudesne legende.
Wind
Hodočašća - Vasko Popa
Hodam sa očevim štapom u ruci
Sa upaljenim srcem u štapu
Stopala mi sriču slova
Koja mi sveti put ispisuje
Crtam ih štapom po pesku
Pred spavanje
Na svakom konačištu
Da mi se iz sećanja ne izbrišu
Daleko sam još od toga
Da ih odgonetnem
Za sada mi na vučje sazvežđe liče
Imaću čime da ispunim noći
Ako se živ i zdrav vratim kući
Tražim pomilovanje - Desanka Maksimović
Blagorazumevanje tražim
za žene koje nisu dale
bogu božije ni caru carevo,
koje nisu zanihale
u kolevci dete,
za neblagoslovene,
za žene
koje pred sobom nose transparente
snova i mašte,
u čijem krvotoku samo pesme šume,
za one čija srca plode
mirisi i žubori vode,
čija su naručja puna samo oblaka,
koje kao ptice nad zemljom prave gnezda
i vodeno cveće lepote rode.
Za svakoga koji izlazi iz reda
svakodnevna,
naviknuta,
koji opčinjen luta
nekud van druma drevna.
Tražim pomilovanje, dragi care,
za one koje su od mladosti rane
privolele se carstvu poezije,
koje trepere vazdan kao breze,
i mesečinom se zanose kao barka,
za Jefimije,
za svete Tereze,
za svaku Safo
i Jovanku od Arka,
za sve zanete i nedovršene,
i za mene.
majra
Traganje - Jacques Brel
Sanjati neostvarivi san
Trpeti bol rastanka
Goreti nekom mogućom groznicom
Otići gde niko ne odlazi
Voleti do bezumlja
Voleti suviše, a ipak malo
Pokušati bez snage, bez oružja
Dosegnuti nedokučivu zvezdu
Slediti zvezdu
Smisao je mog traganja
Ne zanimaju me mogućnosti
Nevažno mi je vreme
I moje očajanje
Boriti se neprestano
Bez pitanja, bez odmora
Upropastiti se
Zbog zlata jedne ljubavne reči
Ne znam da li ću ja biti taj junak
Ali srce će mi biti spokojno
Gradovi će prštati plavim
Jer nesrećnik jedan
Još gori, iako je sav sagoreo
Gori još, suviše a premalo
Da raščerečen dosegne
Dosegne nedokučivu zvezdu
Wind
Kupio sam psa - Irena Delišimunović
oprostit ćeš mi
što sam pojeo one dvije note
koje si ponosno nosila
kao naušnice
ukrao sam ih nježno
kako si i plesala
i smazao iza ugla
nikad nećeš doznati
što sam si sve davao za pravo
kada bih zatvorio vrata
između sebe i Svijeta
iako znam da bi voljela napraviti raspored
promjeniti tapete
ne da bi bilo po tvom
već samo da bi bilo
ali moje ptice ne znaju stajati u vrsti
i ne mogu pojmiti što je to
obećanje
ili
istina
osim da je
možda
nešto njima slično
ne nagrađuj me svojim licem
kao utješnim bokalom
nisam te usnuo da bih te
probudivši se
namjerno izgubio
gledam u šaku punu poljubaca
kao spajalica
ali nema mjesta na koja bih se pripoio
bez tebe
ja sam nesvrstan
čak i u vlastitim ladicama
što se dogodilo s tvojim krilima
po zašivenim mjestima na tvojoj bluzi
znam da si ih imala
žurila si da mi pokažeš
što sve možeš i kako ti miriše koža
toliko sam je mirisao
da sam sam sebi
propisao terapiju odvikavanja
jer više naprosto nisam mogao razabrati
jesi li ovdje ili te uobličuje zrak
nisam se uspio izliječiti
nikad i neću
ne po izboru
već po pravdi
jer nisam li zaslužio saznati da postojiš
i nisam li dužan voljeti te
ako sam te toliko dozivao
nemam hrabrosti biti kukavica
prečesto sam lebdio
s rukom u ruci koje nema
bio progoren
izderan
i nag
i nisam se uopće čudio
kad si baš ti
s mojom napaćenom nutrinom
uhvatila korak
tad si mi se svidjela
i nisam se uopće čudio
kad smo se baš mi
uspjeli spotaći na istim mjestima
ali
tada sam te već bio volio
i sve čemu sam se nadao
(kao sumanut bježeći od očekivanja)
bilo je
da ću u nečemu tvome
postati vrijedan pamćenja
kupio sam psa
i nazvao ga Čekanje
ne miče se od mene
a ja se pitam
kakav bi bio da se drugačije zove
recimo, Ljubav
ili možda Mi
i čije bi papuče razvlačio po dvorištu
nemoj se praviti glupa
nego reci
u kojoj škatuli držiš srce
i prestani
gaziti
mojim
anđelima
po
prstima
ustrajan sam u tome
da ostanem tvoj
ali sve čime bih ti pripadao
spalio bih kao granje
ako ćeš zbog tog biti sretnija
a one note
što sam ih smazao na početku pjesme
neću ti vratiti
njih komotno zaboravi.
majra