Ja i drugi
Bio jednom izvjestan vojni ucenik ciji je posao bio da prati vojnike i iscjeljuje im rane na bojnom polju. Ali svaki put, cim bi zakrpio kojeg vojnika, taj bi odjurio natrag u bitku i na kraju poginuo...
To se uvijek iznova dogadjalo i konacno lijecnik vise nije mogao dalje... ako im je sudjeno umrijeti, zasto ja moram pokusavati da ih spasim? Ako moje lijecnistvo nesto znaci, zasto onda idu na trag u rat da bi poginuli? Ne mogavsi shvatiti kakvog smisla ima bi ti vojnik lijecnik, osjecao se krajnje zbunjenim i nije mogao nastaviti sa svojim poslom. Stoga se uputio u planine. U potragu za kakvim zen majstorom. nakon ucenja sa zen-majstorom tokom nekoliko mjeseci, konacno je shvatio svoj problem i sisao s planine da bi nastavio svoju praksu.Kad je nakon toga zapao u sumnju, jednostavno je rekao!
- Zato sto sam lijecnik!
Ne projicirajte sebe na stvari s kojima dolazite u dodir, i ne pravite razliku izmedju sebe i drugih stvari. Jer takozvana objektivnost i subjektivnost ne postoje. Domena mudrosti je u razumijevanju da ne postoje ja i drugi, i da je sve tako kako jest.
majra
Glas sreće
Poslije Benkeieve smrti, jedan slijepi čovjek, koji je živio u blizini učiteljevog hrama, reče prijatelju: "Pošto sam slijep, ne mogu da vidim čovjekovo lice, pa moram da mu ocjenjujem karakter po zvuku njegovog glasa. Obično, kada čujem nekoga da drugome čestita na njegovoj sreći ili uspjehu, čujem i skriveni ton zavisti. Kada se izjavljuje saučešće zbog nesreće drugog, čujem radost i zadovoljstvo, kao da je onom što saučestvuje zaista drago što je nešto dobiti ostalo u njegovom sopstvenom svijetu.
Sudeći po onome koliko ja znam, Benkeiev glas je uvijek bio iskren. Kad god je iskazivao sreću, nisam čuo ništa osim sreće, i kad god je iskazivao tugu, tuga je bila sve što sam čuo."
Mikica
Pravi prijatelji
Pre mnogo godina u Kini živeše dva prijatelja, jedan koji je vešto svirao na harfi i jedan koji je vešto slušao.
Kada je jedan svirao ili pevao o planinama, drugi bi govorio: "Vidim planinu pred nama."
Kada je jedan svirao o vodi, onaj što sluša bi rekao: "Evo jurećeg potoka!"
Ali onaj što sluša se razboli i umre. Njegov prijatelj pokida žice na svojoj harfi i više nikad ne zasvira.
Od tada je kidanje harfinih žica bilo znak bliskog prijateljstva.
j@
Blatnjavi put
Jednom Tanzan i Ekido zajedno putovaše po blatnjavom putu. Jaka kiša je još uvjek padala.
Idući putem, sretoše lijepu djevojku obučenu u svileni kimono obavijen pojasom, koja nije mogla da pređe raskršće.
"Dođi, djevojko", reče odmah Tanzan. Podigavši je u svoje naručje, prenese je preko blata.
Ekido ne progovori do uveče, sve dok ne stigoše do hrama u kome je trebalo da prenoće. Tada više nije mogao da se suzdrži. "Mi sveštenici ne prilazimo blizu ženama", reče Tanzanu, "posebno ne mladim i lijepim. To je opasno. Zašto si to učinio?"
"Ja sam djevojku ostavio tamo", reče Tanzan. "Da li je ti još uvijek nosiš?"
Mikica
Tri funte lana
Redovnik yon-you upita jednom redovnika tung-san sousua:
- Sto je to buda?
- Tri funte lana.
- ??? Yun-you otidje kod redovnika sin-mena.
- Pitao sam tung-sunga sto je buda i on mi je rekao "tri funte lana".
- Sto je time mislio?
- Isto kao i cvetna livada satkana od cvetnog brokata, juzni bambus i severno drvece.
I tako se yon-you vratio tung-sanu da pokusa ponovo.
Jezik je samo sredstvo za izrazavanje cinjenica. Tko god insistira na jeziku zrtvuje istinu i uvek ce biti obmanut.
Na primer, ako se kamen baci ka psu, on ce potrcati za kamenom; ali ako se baci k lavu, lav ce potrcati za osobom koja ga je bacila.
Kad istrazujes jezik zena, moras biti poput lava, a ne poput psa.
Reci u zenu su samo usmerivaci koji vas vode na dublji nivo iskustva; dakle kada se susrecete sa jezikom zena, nemojte ici naprosto za znacenjem samih reci.
majra
Sest u Jednom
Yung-shoan upita jednom zen-majstora Hung-ena:
- Kako mogu steci iskustvo vidjenja svoje prave prirode?
- Ona je poput kucice sa sest otvorenih prozora i jednim mladuncetom majmuna unutra!
- Ako ga netko zove s istocne strane.
- Hej, glupko!
Kad majmunce odgovori zvuk ce dolaziti sa svih sest prozora.
Imamo pet cula: za gledanje, za slusanje, miris, ukus, dodir. Ali, da li je svet kojeg cula percipiraju pravi svet? Ako mozemo nadvladati pripadajuca ogranicenja nasih cula, tako da slusamo ocima (oko samo sebe ne vidi ) i gledamo usima, sve ce iznenada postati cisto. Um je culo suptilnog dodira.
majra
Nista ne postoji
Dok je još bio mlad učenik zena, Jamaoka Tešku je išao od jednog učitelja do drugog. Svratio je i kod Dokuona iz Sokokua.
Želeći da pokaže šta je postigao, reče: "Um, Buda i osjećajna bića, na kraju krajeva, ne postoje. Prava priroda svih pojava je praznina. Ne postoji spoznaja, ni zabluda, ni mudrost, ni prosječnost. Nema davanja i ničega da se primi."
Dokuon, koji je mirno pušio, ništa ne reče. Iznenada udari Jamaoku svojom bambusovom lulom. Ovo mladića vrlo razljuti.
"Ako ništa ne postoji", upita Dokuon, "odakle je ova ljutnja došla?"
Mikica
Nema zamene
Sta je sustina zena?
- Voleo bih ti reci...
- Ali bas mi je doslo da moram obaviti nuzdu.
- Razmisli o tome - tako banalna stvar, pa ipak je moram sam za sebe obaviti.
- Mozes li ti to uraditi za mene?
Sami moramo doci do odgovora na velika zivotna pitanja; niko ne moze za nas uciniti. Pridrzavati se tudjih ideja nalikuje mimikriji papagaja - moze govoriti ali ne zna sta govori.
majra
Đošuov zen
Đošu je počeo da uči zen kada mu je bilo šezdeset godina i nastavio dok mu nije bilo osamdeset, kada je spoznao zen. Podučavao je druge od svoje osamdesete godine.
Jednom ga jedan učenik upita: "Ako nemam ništa na umu, šta da radim?"
Đošu odgovori: "Izbaci to napolje."
"Ali ako nemam ništa kako to mogu da izbacim?", nastavi ovaj sa ispitivanjem.
"Pa", reče Đošu, "onda to iznesi."
Mikica
Ponoćni izlet
Mnogo učenika je izučavalo meditaciju kod učitelja zena Sengaia. Jedan od njih je običavao da noću ustane, preskoči zid hrama, i ode u grad na provod.
Sengai, nadzirući spavaonice, otkri jedne noći da ovaj učenik nedostaje i takođe pronađe visoku stolicu koju je ovaj koristio da se popne na zid. Sengai ukloni stolicu i stade na njeno mesto.
Kada se lutalica vratio, ne znajući da je sada Sengai bio stolica, stavi svoje noge na učiteljevu glavu i sa nje skoči na zemlju. Uvidevši šta je učinio, on se užasnu.
Sengai reče: "Rano izjutra je prilično hladno. Pripazi da ne nazebeš."
Učenik više nikada ne izađe noću.
j@
Budin zen
Buda je rekao: "Smatram položaj kraljeva i vladara istim kao i čestica prašine. Posmatram zlato i drago kamenje kao mnoštvo opeke i šljunka. Gledam na najljepšu svilenu odjeću kao na rite pomame. Vidim milijarde svjetova vaseljene kao sitno sjemenje voća, i najveće jezero Indije kao kap ulja na mom stopalu. Osjećam nauk svijeta kao varku čarobnjaka. Razabiram najuzvišeniju misao oslobođenja kao zlatni brokat u snu, i gledam sveti put prosvetljenih kao cvjetove što se pojavljuju u ljudskim očima. Vidim meditaciju kao potporu planine, nirvanu kao noćnu moru dana. Gledam na sud o dobru i lošem kao na vijugavi ples zmaja, i na bujanje i pad uzdanja samo kao na tragove koje za sobom ostavljaju četiri godišnja doba."
Mikica
Setnja po kisi
Dva su ucena coveka setala po kisi i jedan se nije smocio. Moze li mi netko od vas reci zbog cega?
- Zato sto je jedan od njih nosio kisobran.
- Zato sto je kisa padala u razmaknutim mlazovima tako da na jednoga nije nista palo.
- Zato sto je jedan od njih isao po sredini ulice, a drugi uz zidove zgrada.
- Vi ste se svi uhvatili fraze "jedan se nije smocio" i tako naravno, necete nikada otkriti pravu stvarnost.
- Gledajte ako kazem "jedan se nije smocio", ne znaci li to da su se obadvojica smocila? - pokazuje prstom.
Ako prstom pokazujemo na mesec, mesec nije u prstu: kad recima ukazujemo na istinu, istina nije u recima. Ako se hvatamo samo za reci, reci ce nas zagusiti i nikad necemo shvatiti istinu.
majra