Za miliccccu i zeljkostara
A i nije nesto - 1300 ccm, 185 konjova.. :)
Sreće kapi
u svakoj po jedno malo sunce ti nosim :D
majra
Slike Beograda, Trg Republike
Ja nisam profesionalac i ne gajim iluzije o tome šta sam u stanju da napravim, ali mi se dopada kako su ispale ove slike.
Najviše mi se dopada to što sam ih ja slikao i pritom mi je interesantno što su napravljene običnim mobilnim telefonom k510i, Soni Erikson. Za koju godinu će telefoni verovatno biti toliko savršeni da će možda ovo što napisah zvučati naivno, ali obzirom da mene ništa ne obavezuje da ja budem savršren i da mislim toliko unapred, pomenuću i da sam se smrz'o i pokis'o dok sam slikao.
Ovo je Beograd, Trg Republike, spomenik Knezu Mihailu, dvadeset i treći jun 2008 godine.
Ovo je Knez Mihajlova ulica, slika je malo starija.
galeksic
U zagrljaju...
U zagrljaju sunca...
a ov@j m@wi je u zagrljaju jedne bliske duše.
Možda se to ne vidi na fotografiji, ali m@wi to i zna i osjeća. ;)
Mikica
Sremski Karlovci
Mart 2008, sjajan provod. A tek Bermeeet.
Carska bara
Carska bara - prelepo mesto za opustanje.
poklon jednog ljetnog jutra
Jutros je neko tražio nekog...
A ovo? Ovo je poklon za kukuruzoljupce. Hihi ;)
Mikica
Baklava
ovo sigurno nije ni najdraza, ni najljepsa, niti omiljena moja fotografija, ali da je najsladja ne moze niko osporiti! ;) izFol'te, posluzite se!
Mikica
Zal Kopp - Na strani tvoga srca
Ove večeri dužinom krvotoka
prolaziš svim mojim otkucajima,
i posve sam na strani tvoga srca.
Želim na izvorište nijemog sna poći,
i obgrliti vodu kojom lice umivaš,
pa tišinu nježnosti uroniti u tebe,
rasporediti u svemir svoga tijela
i proljetnim zagrljajima zalijevati.
Riječi su moje svjetovi cvjetova
ili seoba mene na tvoj cvijet,
riječi su ove rastopljene misli,
i sele u čudesne tvoje mirise…
Usne su ti zamalo izgubile okus,
započetu pjesmu šutnjom kušaju,
ali uskoro ćeš zapjevati plavetnilom,
jer u krhkoj nijemosti gordih ruku
osjećaš među prstima dolazak ptica,
sve glasnije donose zvijezde neba.
Neka tvoj cvijet ne oplakuje daljinu,
u njoj više nema mjesta za ljubav,
neka tvoj cvijet samo odloži samoću,
toliko razloga u svakom jutru ima
i ne pomaže plač mladog mjeseca
u sutonu gdje peludna hrabrost noći…
Tvoja su usta zaboravila uzdahe
i oči su odavno ugasle u čekanju,
znam, povjetarac je u krajoliku duše,
a nečitke sjene oblijeću stvarnost,
kao čipka prekrivaju tvoju strpljivost.
Znam, u ponosu izgubljenih sjećanja
jednakim smo strepnjama dolazili,
zato ti dajem bistrinu obraza,
nadvisi strah, posveti disanje miru
i s bijelim stručkom sna nahrani srce.
Evo ti i moj osmjeh, na njega se osloni,
u mom poljupcu pronađi naviku za žeđ…
Mikica
Cista radost
Mozda ovo i nije neka fotografija... ko zna... a nije to ni bitno. Za mene je svaka fotografija uvijek jedan specifican dozivljaj. Osim suncokreta, jako volim bijelo cvijece, ono u meni uvijek potakne neke nove dimenzije. Pa eto, mozda ja i u ovoj fotografiji vidim ono sto niko nece vidjeti; ne znam... samo znam da mi je iz nekog, rijecima neobjasnjivog razloga, mnogo draga.
Budite radosni kad god vam se za to pruza mogucnost, i kad god za to nalazite snage u sebi, jer trenuci ciste radosti vrede i znace vise nego citavi dani i meseci naseg zivota provedeni u mutnoj igri nasih sitnih i krupnih strasti i prohteva. A minut ciste radosti ostaje u nama zauvek, kao sjaj koji nista ne moze zamraciti...
Ivo Andric
Mikica
Drustvene igre
Igra predstavlja niz komplementarnih skrivenih transakcija koje se priblizavaju vrlo odredjenom, predvidljivom ishodu. To je skup transakcija koje se obnavljaju, cesto na identican nacin, sa serijom poteza koje kriju u sebi zamku ili „stos“. One su jasno odeljene od vestina, rituala i razonoda po dveme glavnim odlikama:
1. u njima se folira i
2. neko uvek ucari
("Koju igru igras" - Erik Bern)
pre igre
zazmuri se na jedno oko zaviri se u sebe u svaki ugao
pogleda se da nema eksera da nema lopova
da nema kukavicjih jaja
zazmuri se i na drugo oko cucne se pa se skoci
skoci se visoko visoko visoko do navrh samog sebe
odatle se padne svom tezinom danima se pada duboko duboko duboko
na dno svoga ponora ko se ne razbije u paramparcad
ko ostane citav i citav ustane
taj igra
majra
Ovde je stanovao film, Ada na Tisi, Kao rani mraz
Filmski grad, kako od početka snimanja filma "Kao rani mraz" žitelji Ade zovu ove kulise, izgrađene su na samoj obali Tise - preko dolme - rekli bi ovdašnji.
Dakle, na plavnom području, s rečne strane nasipa. Tako da ni vek Filmskog grada, očigledno, neće biti duži od prosečno srećnog Tiskog cveta. No, živeće na platnu i u glavama.
Nažalost, pri toj prvoj poseti kulisama nisam imao fotoaparat, a ni ovog foto Bandike baš tad, k'o za inat, nigde.... Ove fotke poklonile su mi učiteljice, slikali njihovi klinci.
I obećali mi još, dok ne odnese Tisa....
