Calliandra (inka)
Nebu pod oblake rascvjetala Inka.
Pogled koji lijeci
San koji se cini stvarnim.
Fontana u dvoristu sa zlatnim ribicama
Zivjeti u prirodi i sa prirodom
Sekund jednog zalaska
Oblak ne zna zasto ide bas u tom pravcu i tom brzinom.
On osjeca poriv... to je mjesto gdje treba otici.
Ali nebo zna razlog i vezu iza svakog oblaka
a i mi cemo isto tako znati
kada se podignemo dovoljno visoko
da mozemo da vidimo preko obzorja.
-Richard Bach " Prividi "
Basta
On voli da bude limunada...
- domaci limuncici -
- limunada sa ruzmarinom i sjenkom...
Ovako, jos uvek traje...
i ono sto je ucinjeno
i ono sto nije
cuvaju komadici jeseni
bilo je tako jednostavno
ih izgaziti
ali...
trebalo je umeti
koracati unazad.
majra
Snaga prirode
Vatromet - nebu pod oblak
nije za tebe
nije ova zemlja golube
nije za tebe
nije ovaj svijet moj andjele
nije za tebe duso moja bio
crven poljski mak
vec krila da te nose nebu pod oblak
majra
Lidija,
tvoje prijateljstvo je neprocenjiv poklon
Maza ce bice uvek u mojoj blizini
jer znam da su ga drzale tvoje ruke
svaki put kada ga pogledam ja se osmehnem
hvala ti sto u moj zivot unosis radost.
majra
Prolece
Zeljna sam ga...
Jedna slicica iz Malog Zvornika
Obzirom da se nalazimo na Inter CAFFEu, nalazim da će ovakva tema biti i zanimljiva i aktuelna. U pitanju je kafa, obična kafa, ali poslužena sa neuobičajenim poštovanjem.
Drug Maršal me iskritikova dok si reko šakalakazulu. Te nije dobra slika, te ništa ne piše, te kad ja Maršal pisem ljudi - to je nešto, te drugovi ovako ćemo, te onako ćemo.
I šta ću ipak sam ja samo oficir, a on Maršal, reko ajd da ne ostanem bez službe, da ja to popravim, pa šta bude, nek bude.
Pred Mali Zvornik, skoknusmo na kafu, Dragiša i ja, limene pepeljare, sve po redu, konobar u odelu, naručismo kafu i evo šta dobismo.
Eto šta se podrazumeva pod kafom u Malom Zvorniku. Mi gore, kojekuda, živimo brzo i samo je odradimo. Ovde je pijenje kafe jedna procedura koja podrazumeva i tacnu, i džezvu i sve šta uz to ide.
Pozdrav za sve stanovnike i konobare Malog Zvornika i jedna molba i poruka: ne dajte Malom Zvorniku nikad da poraste. Takav kakav je, je taman koliki treba da bude. : )
Un Dia De Vida
Tačka preseka.
Tačka dodira.
Ljubav skretnica.
Jedan pravac, a dva smera.
Neki putuju istovremeno ali na dva koloseka. Svako u svojoj vremenskoj zoni ulazi na glavne stanice. Vreme stoji. Oni prolaze.
Drugi se sliju u jedan kolosek. U njihov vagon ulaze mali putnici. Vreme ne postoji. Putuju u večnost.
Ja putujem prema istoku, nadam se da ću uspeti prestići vremenske zone i tako uštedeti jedan dan. Jedan dan za ljubav.
majra
Tada je dobro pobedilo zlo
Vaskrsenje daje smisao nasem zivotu. Ono je svetlost, zato na Vaskrsnje jutrenje vernici i drze u rukama zapaljene vostanice kojima svedoce nepobedivu silu Hristovu, jer gde je svetlost u dusama ljudskim tamo je i ovozemaljski covekov zivot samo delic vecnosti.
majra
Zelembać - Lacerta viridis
Postoji jedan razlog zbog kojeg će ova fotografija koja slijedi završiti u ovoj temi.
Ja, koja se bojim svih malih životinjica, posebno insekata i guštera uspjela sam sam prići jednom običnom zelembaću na pola metra (čak!). He, nikad to ne bih uradila, nikad, uvjeravam vas – da mi se slučajno u ruci nije našao fotoaparat. Elem, u nastojanju da “malog zelenog” ovjekovječim, zaboravila sam na strah; ustvari nisam ga ni bila svjesna; nekako mi je važniji bio njegov strah, odnosno mogućnost da će on mene da se prestraši i tako mi izmakne. Međutim, nekim čudom on se nije pomakao ni onda kad sam mu prišla jako blizu, iako važi za vrlo brzog i okretnog guštera. Sunčajući se tako uz stablo jedne stare šljive, ipak je “dozvolio” da ga “ponesem” sa sobom. Slučajno ili ne, jedno drugom smo izgleda “čuvali strah”. ; )
Lacerta viridis
Pa kad smo već uspjeli u tome, evo i par riječi o ovoj vrsti.
Lacerta viridis pripada razredu Reptilia (Gmazovi), redu Squamata (Ljuskaši), a podredu Sauria (Gušteri). Radi se o vrsti koja se može naći na području Sjeveroistočne Evrope, na sjeveru do Njemačke, Češke i Slovačke, na nekim ostrvima u Grčkoj, u kontinentalnim i gorskim dijelovima balkanskih zemalja. A može se naći, evo, i u mojoj bašti.
Obični zelembać je najveća gušterica u ovom dijelu Evrope, odrasli su 13 cm dugi (od vrha glave do kloake), ponekad i duži, rep je često dvostruko duži od tijela. Ženke vrlo variraju bojom: potpuno zelene ili smeđe, s mrljama. Često imaju dvije ili četiri uske svijetle pruge po leđima koje mogu biti obrubljene crnim prugama/mrljama. Neke ženke mogu imati blago plavi vrat. Mužjaci su najčešće u potpunosti zeleni, blago pjegasti, najčešće imaju izrazito plavi vrat u sezoni parenja i imaju veliku, široku glavu. Vrijeme parenja nastupa u maju, ili početkom juna. Oba pola mogu imati nepravilni uzorak velikih tamnih mrlja, ali to je rijetkost. Trbuh je žućkast, gotovo uvijek bez crnih mrlja. Mladi su često bež boje, jednoliki ili s malo svijetlih pjega (bez crnog ruba) na bokovima ili sa dvije do četiri svijetle linije. Postoje brojne varijacije.
Što se staništa tiče obitava na livadama i kamenjarima, na dobro osunčanim staništima s odgovarajućom, gustom i grmolikom vegetacijom. Više mu odgovaraju toplija i suha mjesta.
Ženke polažu 6-23 jaja, bebe se izlegnu za 7-15 sedmica, a veliki su 3-4 cm (od vrha glave do kloake; 7-9 cm ukupno). Mogu biti polno zreli već u drugom proljeću, kada su ženke oko 8 cm veličine (od glave do kloake).
Love ga zmije, ptice i sisavci. Zelembać se hrani beskičmenjacima, malim gušterima. Veće jedinke sposobni su lovci, za razliku od manjih koji ostaju ipak na mekšoj i manjoj hrani.
Obični zelembać ima svoje vrijeme zimovanja, koje počinje u oktobru mjesecu. Budi se početkom aprila.
Bernska konvencija, svojim Appendix-om II, vrstu Lacerta viridis proglasila je strogo zaštićenom. U Poljskoj je, naprimjer, ova vrsta potpuno izumrla, tako da nije loše znati da se radi o zaštićenim životinjicama kako bi se sačuvale makar na ovim prostorima na kojima se još uvijek održavaju.
Mikica
